SVJEDOČANSTVO: Napokon sam doživio susret s Bogom!
Prije nekoliko dana razgovaram u Splitu s čovjekom šezdesetih godina koji mi sa suzama u očima reče:
„Ne mogu nikada zaboraviti Međugorje i Gospu. Tu sam doživio svoj susret s Bogom. Bio sam veliki psovač. Sve svetinje sam psovao, a ponajviše našu nebesku majku Gospu. Pred fra Slavkom sam se ispovijedao. On me je samilosno pogledao i rekao mi: „Zar ti psuješ našu dragu duhovnu Majku Mariju i svoje svetinje. Zašto, Brate…!?“
Ja sam zaplakao i kad sam postao svjestan svojih teških grijeha, rekao da, ja nevoljni grješnik!!! Odlučujem s pomoću Božjom i Gospinom da to više neću nikada činiti! Otada, ja više ne psujem.“
Hodočasnik iz Italije, čovjek u poodmaklim godinama reče: „Ovdje sam da bih zahvalio Bogu na milosti obraćenja. Znam da mu nikada ne mogu biti dovoljno zahvalan. Moja obitelj je puno trpjela zbog moga grješnoga života. Vratio sam se Bogu zahvaljujući molitvi moje obiteIji i zagovoru Kraljice mira. O kako je divno radosno živjeti s Gospodinom!“
Ostavi se psovke
Prije odlaska u krevet otac upita svoju djevojčicu:
– Voliš li ti svoga tatu?
– Puno, tata!
– Kada me tako voliš, poljubi me.
– Tata, večeras nema poljupca.
– Lijepo od tebe. Zašto večeras nema poljupca? Zar ja večeras nisam tvoj otac?
– Da, tata, ti si uvijek moj otac, ali ja te večeras ne mogu poljubiti jer su danas tvoja usta bila puna psovki i ružnih riječi pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati kako bi bio bolji te da ga takvoga kći sutra ne bi nasljedovala. (O. Rickaby)
Otac je bio loš primjer svojoj kćeri
Došavši kući, muž nije zatekao pripremljen objed te bijesno poče galamiti i izgovarati teške psovke. Malo poslije toga njegovoj se četverogodišnjoj kćerkici nije htio pokrenuti mehanički konjić. Ona postupi kao i otac, izbljuva iste psovke kao i on malo prije. Majka se sva crvenjela od stida, a otac je bio u šoku. I od tada svaki put kad je na to pomislio, ostajao je zamišljen i žalostan stideći se samoga sebe. (D. L. Berra)
Izvor: medjugorje-info.com
