KOLIKO DALEKO MOŽE IĆI GAY BEZOBRAZLUK? – Conchita Wurst je pomno isplanirani gay projekt 

Nakon ovogodišnjeg Eurosonga nadležni iz turske televizije i vlade najavili su da Turska zauvijek napušta tu priredbu. Razlog je, kažu, otvoreno propagiranje degenerativnosti. Rusija također razmišlja o napuštanju Eurosonga i planira vlastito natjecanje zajedno sa susjednim državama i svima drugima koji to žele.

Sedamdesetih i osamdestih godina bilo je više poznatih homoseksualnih pop zvijezda iz Amerike i Velike Britanije. Vjerojatno najpoznatiji od njih bio je Boy George, koji je uvijek nastupao našminkan kao žensko, u drečavoj i upadljivoj odjeći.

Ali tada, prije tridesetak godina, nijedan zapadni i europski političar nije čestitao Boy Goergeu na “hrabrosti”, niti jedan medij nije trubio o “pobjedi tolerancije” i nitko Goergea nije proglašavao “herojem”.

Nitko tada u medijima uopće nije trubio o navodnoj “diskriminaciji” i stalnoj potrebi tolerancije, kao što se danas svakodnevno radi. Prije tridesetak godina, gay lobi još se nije bio infiltrirao u sve političke institucije i u veliki broj medija na Zapadu. Danas, tridesetak godina kasnije, gay lobi uz pomoć velikih američkih korporacija, tajkuna i medija, drži cijeli Zapad i gotovo cijelu EU čvrsto za vrat, ili, mogli bi zločesto reći, za međunožje.

Samo tolerirati homoseksualce i njihovu orjentaciju kao njihovu vlastitu privatnu stvar, to nije dovoljno. Jer većina ljudi ne prihvata homoseksualnost kao normalnu i jednako vrijednu. I sada se radi na tomu kako prisiliti većinu i cijelo stanovništvo Zapada i EU, uključujući i kršćanske i sve druge religijske zajednice, da svi moraju, ne samo tolerirati, već i prihvatiti homoseksualnost kao nešto posve normalno. Svi moraju “lajkati” homoseksualce. LGBT osobe, ne samo prihvatiti kao normalne i jednako vrijedne, već kao još vrijednije. Svi oni iz kratice LGBTQ predstavljaju novog bespolnog čovjeka, novo više biće, koje može mijenjati spol i seksualnu orijentaciju. To je nova ideologija Zapada, koja treba biti nametnuta svima, milom ili silom. I upravo Conchita Wurst, alias Tom Neuwirth je oličenje tog novog dženderskog bića.

Austrijski komičar i kabaretist Alf Poier bio natjecao se 2003. na Eurosongu za Austriju. Prije dva tjedna, uoči ovogodišnjeg Eurosonga, Poier je u jednom razgovoru za austrijski tjednik “Ganze Woche”, oštro kritizirao austrijsku državnu televiziju ORF i Conchitu Wurst.

“Ako netko ne zna je li muško ili žensko, onda neka ide psihijatru, a ne na Eurosong. Ta pederizirana pimpek-romantika ide mi na živce. Kako netko prakticira svoju seksualnost, to je njegova vlastita stvar. Ali da se stalno mora udarati na sva zvona: hej, mi smo tako diskrimirani…i mi smo manjina, to slinjenje ide mi strahovito na jetru, uopće nemam razumijevanja za to. To moram iskreno reći”

Pjesmu Conchite Wurst nazvao je očajnom i jadnom.

“Ako netko već toliko laprda o toleranciji i misli da to mora trubiti cijeloj Europi, onda bi trebao biti u stanju, sam napisati melodiju i tekst. Ali pjesmu su za njega skladala četiri druga skladatelja”…”Ta dama ili taj gospodin, ili to “nešto” nema na sebi ništa umjetničko….”ORF je stvorio jedno “čudovište” i poslao ga na Eurosong bez protukandidata i natjecanja.”

Upravo tako. Conchita Wurst je planirani projekt, upravo čudovište, koje je stvoreno s određenim ciljem.

Nakon propasti dvije gayevske propagandne ofenzive protiv Rusije, prošle godine za vrijeme SP u atletici i u veljači ove godine, za vrijeme ZOI u Sočiju, trebalo je smisliti novu akciju. Cilj te akcije bio je isti kao i ciljevi onih propalih akcija za vrijeme SP i ZOI: napakostiti Rusiji i pokazati da većina u Europi navodno prihvaća LGBT osobe kao normalne i da su Rusija, Putin i ostali “homofobi” u manjini. Sjetimo se neslavnog i jeftinog pokušaja ljetos potkraj SP u atletici u Moskvi, kada je gay lobi uz pomoć više zapadnih medija, poljupce radosti četiri ruske trkačice nakon pobjede u štafeti 4×100 m, brže bolje proglasio prosvjedom protiv Putinovoh zakona. Ali četiri Ruskinje su to odmah oštro demantirale. Na ranije pozive bojkota SP u atletici od strane gay lobija, nije se odazvala niti jedna država i niti jedan atletičar.

Druga ofenziva uoči i za vrijeme ZOI u Sočiju, također je propala. Gay lobi je preko zapadnih medija i političara napravio veliku galamu. Ali opet ništa. Nitko nije bojkotirao ZOI. A to što je Obama na otvaranje ZOI poslao dvije bivše američke sportašice, obadvije lezbe, prošlo je gotovo potpuno nezapaženo. Države sudionice i sportaši bili su jako zadovoljni i ZOI je u potpunosti uspio. Još prije početka ZOI-a u akciju propagande gay lobija, bio je uključen i bivši njemački nogometni reprezentativac, Thomas Hitzlsperger, koji je, nakon završetka karijere izišao iz ormara i rekao da je gay. To je sve očito bilo dobro isplanirano, kako je u svojim istupima nehotice odao i sam Hitzlsperger. On je rekao, da je čekao sa “outingom” i da mu je cilj bio izići u javnost upravo uoči početka ZOI i pokazati tom Putinu i “homofobnoj” Rusiji. Cijeli njegov “outing” napravljen je sa velikom medijskom pompom. Liberalni mediji su ga proglasili “herojem”, a pojedini političari su čestitali, kao da je osvojio zlatnu medalju. Međutim mnogi ljudi, mnogi čitatelji i gledatelji uvidjeli su da se radi o nametnutoj propagandi i nisu htjeli dijeliti oduševljenje političara i medija što je očito bilo naljutilo gay lobi. Stvar sa Hitzslpergerom je zaboravljena nakon nekoliko dana i od toga nije bilo ništa.

Eurosnog je kičasto natjecanje, većinom loših pjesama. Od kojih 99% bude zaboravljeno odmah nakon tjedan dana. Ali Eurosong je veliki medijski događaj, kojega gleda par stotina milijuna ljudi u Europi. I to je bila dobra prilika za gay i dženderski lobi. Eurosong je u zadnjih dvadesetak godina ionako postao faktički gay parada. Najveći broj fanova Eurosonga su gayevi, koji putuju u svaku državu u kojoj se on održava i u svakoj dvorani čine većinu u publici. Austrija je, pored Nizozemske, Belgije, Njemačke i skandinavskih država, država u kojoj je gay i dženderski lobi najjači u Europi. U pojedinim vrtićima u Austriji, također se sprovodi rodna ideologija, kao i u Švedskoj. Između ostalog se djeci zabranjuju slikovnice sa starim bajkama o Pepeljuzi, Snjeguljici itd. Jer u svim tim bajkama, jedan princ se zaljubi u jednu princezu i na kraju je oženi. Umjesto toga forsiraju se nove slikovnice i nove izmišljene bajke, u kojima se vole dva princa ili dvije princeze.

U Austriji ove godine uopće nije bilo prednatjecanja za Eurosong, kao u drugim državama. Već je austrijska televizija ORF izabrala Toma Neuwirtha za austrijskog kandidata za Eurosong, bez ikakvog natjecanja, bez ikakvih drugih konkurenata. Tom Neuwirth se u Austriji već godinama pokušavao probiti kroz nekoliko raznih natjecanja, onakvih sličnih emisija za amatere, kao “American idol”, “X Factor” i slične, koje danas postoje gotovo u svim državama Europe, kao i kod nas u Hrvatskoj. Ali nije mu uspjelo. Zašto onda jedna državna televizija uzima jednog malo poznatog, poluamaterskog, neuspješnog pjevača, ispodprosječnih glasovnih mogućnosti i šalje ga na Eurosong? Zato što je njegova pobjeda na Eurosongu bila unaprijed sigurna. Cilj cijele ove izrežirane akcije i predstave, bio je dakle, pokazati da su Rusija i ostali “homofobi” u manjini, i da većina u Europi navodno prihvaća homoseksualnost i LGBT osobe kao normalne, da prihvata “različitost”. Perfidni cilj za reklamiranje i sprovođenje dženderske ideologije. A taj cilj se mogao ostvariti samo ako Neuwirth osvoji prvo mjesto. Da je on osvojio deseto ili peto, ili čak drugo mejsto, cijela akcija, ne bi imala smisla, odnosno propala bi. Jedino prvo mjesto, dakle, da se pokaže kako većina u Europi prihvaća novu ideologiju dženderizma, a da je samo manjina “homofobna” i zatucana. Od ukupnog broja gledatelja u Europi, koji gledaju Eurosong, samo jedna mala manjina uopće glasuje na telefonima. Dobro organizirane gay zajednice, uz pomoć manipulacije telekomunikacijskih firmi, mogli su lako postići željenu pobjedu. To su 50% bodova od ukupnog broja bodova prilikom glasovanja, a drugih 50% bodova dodijeljuje ionako stručni žiri. Nako pobjede, Neuwirth (Wurst) je odmah izjavio, otprilike isto ono što je već prije nekoliko mjeseci bio izjavio bivši nogometaš Hitzlsperger, da se on bori za toleranciju i želi pokazati Putinu i ostalim “homofobima”.

Ali oni koji toliko laprdaju o toleranciji su najnetolerantniji. Kako su u dvorani u Kopenhagenu većina publike bili gayevi, nije čudo, da su dvije ruske sestre bile nemilosrdno izviždane i to oba puta, i u polufinalu i u finalu. Zamislimo da je bilo obrnuto. Da je natjecanje bilo u Moskvi, a da je publika tamo izviždala Conchitu Wurst. Zapadni mediji bi kmečali, kako su tamo u Rusiji, homofobni, rasistički, zatucani divljaci, nekulturni, netoleratni, užasni, itd. A ovako ništa, U zapadnim medijima nije bilo ni trunke kritike na račun publike u Kopenhagenu zbog zviždanja ruskim predstavnicama.

Da je Conchita Wurst pjevala pod pravim imenom Tom Neuwirth, bez haljine, bez perike i debelog sloja kozmetike, to ne bi bilo to, to ne bi bila prava akcija za gay i dženderski lobi, bez obzira, što gledatelji znaju da je on gay. Svjesno i planirano je trebao izići baš tako kao novo džendersko biće. Kao “nešto”, što nije ni muško, ni žensko, već i jedno i drugo. Upravo pokazati ono što je osnovica rodne ideologije,- da ne postoji spol. I tako je nastala Conchita Wurst.

Već uoči Eurosonga Neuwirth je rekao: “Želim da ljudi potaknuti mojim neobičnim izgledom razmišljaju o seksualnoj orijentaciji, ali isto tako o onome drugačijom u sebi. Ponekad se ljudima mora jednostavno i plaktivno pokazati, o čemu se radi”.

Liberalni zapadni mediji su već uoči Eurosonga bili proglasili Conchitu Wurst najvećim favoritom i otvoreno priželjkivali njenu pobjedu za “toleranciju”, da se pokaže tom okrutnom “homofobu” i “agresoru” Putinu. I “gle čuda”, upravo ono što su priželjkivali, se i ostvarilo. A hrvatski su desni portali uoči natjecanja odmah slutili da će čudovište pobjediti, jer je bilo očito da se radi o jednom planiranom projektu.

Nakon očekivane pobjede, liberalni zapadni mediji su odmah to uzdigli kao nešto veliko, a više servilnih austrijskih političara i drugih javnih osoba, čestitalo je i hvalilo Conchitu Wurst kao “veliki doprinos toleranciji”. U stvari je sve to tako jadno i bijedno, jer se doista vidi iza aviona, da mnogi to ne čine iz uvjerenja, već naprosto iz straha. Mnogi hvale pobjedu Conchite Wurst u javnosti, samo da bi bili na “pravoj strani” i da ne bi bili optuženi da su netolerantni i “homofobni”. Stupanj gayevskog i dženderskog fašizma je, bez pretjerivanja, tamo već toliki, da se gotovo nitko ne smije kritički izjasniti na račun Conchite Wurst i njene pjesme, jer će odmah biti proglašen “homofobom”.

Tako je legendarni austrijsko-njemački pjevač Udo Juergens, pobjednik Eurosonga prije 48 godina, odmah ispravio svoju kritiku, koju je bio izrekao uoči natjecanja. Naime, Juergens je uoči Eurosonga bio izjavio, da je “žena s bradom užasna”, da je to sramota za Austriju i da je njena pjesma loša. Ali nakon pobjede Conchite, Juergens je brže bolje rekao, da je nastup bio odličan, i da je Conchita izvrsna i sve fantastično. U njemačkim i austrijskim medijima se kasnije doznalo da njemački stručni žiri Conchiti Wurst nije dodijelio ni boda. Za gay lobi to je bilo ravno zločinu. Oni su odmah napali petoro njemačkih glazbenika, članova tog žirija (tri pjevača, jedna rock-pjevačica i jedan skladatelj) i predbacili im “homofobiju”, pa čak i “širenje mržnje”. A u Austriji su žestoko napali komičara Poiera, zbog gore navedenih izjava uoči Eurosonga.

Turska, koja je pobjedila na Eurosongu 2003. godine, već je 2012. privremeno istupila iz natjecanja. Nakon ovogodišnjeg Eurosonga, nadležni iz turske televizije i vlade najavili su da Turska zauvijek napušta Eurosong, zbog propagiranja degeneracije. Rusija također razmišlja o napuštanju Eurosonga i planira jedno vlastito natjecanje zajedno sa susjednim državama i svim drugima koji to žele.

Ipak, ma koliko bila cijela promidžba, drečanje i kmečanje, ipak se ljudi ne daju tako zaglupiti. Ljudi ne djele mišljenje elite i mnogi su prosvjedovali preko interneta i facebooka protiv ove jeftino izrežirane predstave. Na Zapadu posebno, mnogi ljudi ranije nisu vjerovali da postoji plan za promicanje rodne ideologije i homoseksualnosti. Oni liberalniji su mislili da su to samo teorije urote. Međutim sada se mnogi počinju polako buditi i uviđati da permanentno, gotovo svakodnevno glorificiranje homoseksualaca u medijima nije slučajno i da doista postoji plan elita za guranje rodne ideologije i preodgoj stanovništva.

B. Karlo/croative

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save