IVICA ŠOLA: Donna Vekić, primjer bolje Hrvatske
Hrvatska je zemlja u ozbiljnoj depresiji svake vrste. Bombardirani smo vijestima o ljudima, od politike do ekonomije, kojima je Hrvatska bankomat, koji su od Hrvatske uzeli sve, a nisu dali ništa, posebno u današnje vrijeme kada narod bankomat naziva “Zid plača”, kako sam usput čuo od jedne gospođe kod bankomata ovdje u Bilju neki dan.
Kada je hrvatski sportaš Jakov Fak okićen olimpijskom medaljom odlučio hrvatsku zastavu zamijeniti slovenskom, nitko razuman nije mu zamjerio, tek su ga neki proglašavali “nacionalnim izdajnikom”.
Vrhunski sportaš je, kao i svaki čovjek, prije svega osoba koja se ne definira polazeći samo od narodnosne, kolektivne pripadnosti. Osobno mi je strano stavljati kolektiv ispred osobe. Na kraju, tko ima pravo osporiti bilo komu odluke koje se tiču njega i njegove (bolje) budućnosti? Jest, bilo bi nam drago da je Jakov nastavio nizati sportske uspjehe pod lijepim hrvatskim barjakom, ali Jakov je odlučio drukčije, i neka mu je sa srećom, puno uspjeha!
Uspjeh sa 17 godina
Osječanka Donna Vekić sa 17 godina već je postala vrhunska sportašica, osvojila prvi WTA turnir, postala višestruka globalna vijest i tema. Nakon toga, suprotno snobovskom provincijalizmu, prvo je naglasila da se ide odmoriti u svoj Osijek. Za nju se, odavno, zainteresirala bogata i velika zemlja, poput Velike Britanije, da igra pod njihovom zastavom, gdje bi, kao “proizvod” prije svega žrtve vlastite obitelji, znatno povećala svoje sportske uvjete i perspektive jer bi, za razliku od Hrvatske, jamačno iza nje stao cijeli sustav, “mašinerija”. Donna je to odbila, pristojno i damski. Premda su se Britanci nadali da će Donna, poput Slovenca Alježa Bedena, igrati pod zastavom Velike Britanije, Donna je neki dan u Daily Mailu izjavila: “Ponosna sam što sam Hrvatica i to planiram ostati. Teška je to tema. Bilo je puno pitanja i možda je u prošlosti bilo šanse, ali sada definitivno to nije opcija. Rođena sam i odrasla u Hrvatskoj. Veliki smo domoljubi”, izjavila je Donna. Prateći, onako izdaleka kao zaljubljenik u sport općenito, već dosta godina karijeru ove mlade dame, zarana je pokazala da nije samo stroj koji reketom udara po loptici nego cjelovita osobnost s jasnim stavovima i vrijednosnim sustavom, što je za, onda dijete, bilo istovremeno imponirajuće i zbunjujuće. To je, smatram, normalna reakcija kada djevojčica od 12 godina pokazuje u izjavama iznadprosječnu zrelost. Slično je bilo i s Marinom Čilićem. I to je, jamačno, zasluga obitelji koja nije odgajala tek vrhunsku sportašicu nego i cjelovitu osobu, ponosnu Hrvaticu. Vratilo im se stostruko!
Zemlja u ozbiljnoj depresiji
Hrvatska je zemlja u ozbiljnoj depresiji svake vrste. Bombardirani smo vijestima o ljudima, od politike do ekonomije, kojima je Hrvatska bankomat, koji su od Hrvatske uzeli sve, a nisu dali ništa, posebno u današnje vrijeme kada narod bankomat naziva “Zid plača”, kako sam usput čuo od jedne gospođe kod bankomata ovdje u Bilju neki dan. Takva Hrvatska vapi za pozitivnim primjerima, za ljudima i ženama koji ulijevaju nadu u neku drugu, bolju Hrvatsku. Donna Vekić i njena obitelj su ta bolja Hrvatska, uspješna, ali ne bahata, kojoj domoljublje nije pokrivalo za kunoljublje, koja Hrvatskoj daje nemjerljivo više nego što dobiva, koja svoj mali Osijek čini velikim poput Londona svojim isticanjem zavičaja. Kako će dalje teći karijera Donne Vekić iz ove perspektive i nije više bitno. Jer, kao osoba i sportašica, a govorim u ime mnogih s kojima sam razgovarao, već za ovo što je do sada napravila kao primjer bolje Hrvatske i Osijeka, njoj i njezinoj obitelji jedna velika hvala!
Ivica Šola/Glas Slavonije
