Nastavnici poručili Jovanoviću: Ministre, morate li baš toliko lagati?

ŽESTOKA REAKCIJA
Ovakvo otvoreno i izravno laganje je ipak nešto što se ne može tek tako progutati.

U emisiji Hrvatskog radija “A sada – Vlada” emitiranoj u srijedu gostovao je ministar obrazovanja, znanosti i sporta, Željko Jovanović. Odgovarajući na pitanja iz cijelog područja školstva, pri čemu je iznio standardni paket ispraznih fraza, floskula, obećanja koja neće izvršiti i ogromnu količinu samohvale, ministar se osvrnuo i na udrugu “Nastavnici organizirano”, rekavši da je riječ o “destruktivnoj marginalnoj skupini kojoj se daje previše medijskog prostora”, te da smo bili “pozivani na konstruktvne razgovore u Ministarstvo, ali da u tome nije uspio”, piše iz komentiraju iz udruge Nastavnici organizirano’.

‘Prije svega, zanimljivo je da ministar, za vrijeme čijeg “upravljanja” hrvatsko školstvo ulazi u posljednju fazu destrukcije, ima obraza ikoga nazivati destruktivnim. Međutim, još je zanimljivije kako se osoba na ovako visokom položaju usudi izravno u eter izgovoriti jednu tako očitu laž kao što je ova o “pozivu na konstruktivne razgovore”. Jasno nam je da je u opisu posla političara koji živi na ispraznim obećanjima i to da mora iskrivljavati istinu, ponekad možda čak i opravdano, ali ovakvo otvoreno i izravno laganje je ipak nešto što se ne može tek tako progutati, stoji dalje u komentaru.

Također su iznijeli dvogodišnju kronologiju događanja između Udruge i Ministarstva.
‘U siječnju 2012. godine, nekoliko mjeseci prije osnivanja udruge, a u trenutku dok ministar nije još ni zagrijao svoju fotelju, skupina budućih osnivača bila je na razgovoru u MZOS-u gdje su tadašnjoj zamjenici ministra Mariji Lugarić predali i obrazložili desetak brzih mjera za poboljšanje školstva koje se mogu implementirati odmah, bez izdvajanja bilo kakvih dodatnih sredstava.
Odgovor je bio: “Hvala, javit ćemo vam se”.
Nisu se javili.
Nešto manje od godinu dana kasnije, Ministarstvu smo uručili zahtjeve za izmjenom sustava pedagoških mjera koje je tada potpisalo 6500 učitelja i nastavnika (u međuvremenu se broj popeo na 8000). U razgovoru koji je uslijedio suočeni smo s omalovažavanjem (“učitelje treba educirati o tome koga se može udaljiti iz učionice, tj. s nastavnog sata”), cijelom gomilom floskula i ponekom izravnom laži (“zakon o odgoju i obrazovanju više ne može mijenjati, nego treba donijeti novi”, nakon čega je, u proteklih godinu i pol, mijenjan još najmanje dva puta).

Peticija i prijedlozi su zanemareni. CD s potpisima smo ostavili u Ministarstvu, iako su nam ga ljubazne gospođe iz raznih ureda pokušale vratiti. Očito im nije trebao.

Nekoliko mjeseci kasnije, održana je “konferencija o nasilju u školama”, u organizaciji i prostorijama MZOS-a, na kojemu je predsjednica udruge Sanja Lukić, dok je predstavljala zahtjeve 8000 ljudi iz sustava – vjerovali ili ne – izviždana i glasno ismijana od strane publike u kojoj su većinu činili zaposlenici Ministarstva, nakon čega ju je voditeljica spriječila da završi s prekinutim izlaganjem “jer je isteklo vrijeme”.

Apsolutno jedini kontakt Ministarstva i Udruge nakon toga bio je jedan kratak telefonski razgovor, nimalo konkretan, a još manje služben. Gdje je u tome Jovanović pronašao “poziv na konkretan razgovor”, vjerojatno će ostati jedna od nerazjašnjenih životnih misterija.

Nakon svega ovoga treba istaknuti sljedeće: “pozivanje na razgovor” – čak i da je do toga došlo – ne smatramo nekim velikim pomakom. Udruga “Nastavnici organizirano” nije interesna skupina, ne predstavlja interese svoga članstva i nije strana u sporu da bi uopće bilo potrebno pozivati je na razgovor. Stvari koje predlažemo i ideje koje zastupamo su u javnom, a ne našem privatnom interesu. Imamo svoje stavove o tome kako bi školstvo trebalo funkcionirati i za te stavove imamo argumente. I jedno i drugo je dostupno na našim stranicama i za sve se mogu, ako je potrebno, dostaviti dodatna obrazloženja.

Ali, nakon svega što smo doživjeli od Jovanovićevih mališana, ići na kafenisanje u Ministarstvo samo zato da bi se “razgovaralo” i trošilo svoje vrijeme, nije nam previše zanimljivo. Ukoliko Ministarstvo želi razgovarati konkretno, sa željom da se nešto napravi, dobru volju i želju da se bude konstruktivan ćemo znati prepoznati. Ali odvajati od našeg slobodnog vremena, dok imamo svoje radne zadatke i obaveze za koje smo plaćeni, te dužnost prema učenicima da im damo što više možemo, samo da bi se netko iz MZOS-a mogao naslikavati i reći da je “razgovarao”, nam ne pada na pamet.
Toliko o “pozivima na razgovor”. ‘

‘Javno izjavljujemo da jesmo destruktivni i da ćemo nastaviti biti destruktivni prema ovom i ovakvom obrazovnom sustavu. Iz jednostavnog razloga što ovakvo školstvo, kakvo imamo u Hrvatskoj, predstavlja destrukciju kao takvu: destrukciju obrazovanja, morala i pameti. Zaista smatramo da ovakav sustav treba razoriti jer je malo toga u njemu ostalo dobroga. Nastavni planovi i programi su za otpad, a udžbenici ih moraju pratiti; pravilnici su nesuvisli, besmisleni i često u međusobnoj kontradikciji; “stručno usavršavanje” je farsa i samo sebi svrha, sustav napredovanja, posljedično, također; administracija i lokalna uprava uglavnom su ogrezle u korupciju i prijateljsko-rodbinsko-političke veze; fakultetsko obrazovanje učitelja i nastavnika je zastarjelo bar 50 godina (čast izuzecima), a školske zgrade se ionako same ruše pa se tu ne treba ni truditi.

Uz sve to, Ministarstvo i aktualni tim ministra Jovanovića se prema školstvu, koje je u ulozi čovjeka koji je u zadnjoj fazi utapanja, ponašaj poput promatrača koji ne samo da ne pomaže, nego povremeno nogom gurne glavu utopljenika još više pod površinu.’ –ističu te dodaju:

‘I iako možemo prihvatiti da nije Jovanović taj koji je školstvo gurnuo u živo blato i rasprodao konopce kojima ga se moglo izvući, imamo samo jednu molbu: ministre, molimo vas, bar maknite nogu!’

Naravno, tada ne bi dobili priliku razni poluprivatnici, od udruga do firmi i institucija, okoristiti se državnim kolačem, a na račun postojećeg školskog sustava, ali uskoro ćemo se detaljnije pozabaviti i tom temom, da ne idemo sad u digresije.

Autor: PolitikaPlus/Nastavnici.org.

Odgovori

Skip to content