Ovo još nikad nije objavljeno iz Hajdukove povijesti (1941.- 1945)
Naš Dragi Hajduk nije prekinuo aktivnosti uspostavom NDH 1941. godine, nego je Hajduk želio igrati u ligi NDH ali mu je to onemogućeno od Talijana. Hajduk nije želio igrat talijansku ligu iz razloga što su Talijane doživljavali kao okupatore, a NDH smatrali svojom državom.
Hajduk se 1941. godine borio za samostalnost, cjelovitost i očuvanje Hrvatskog nogometa, što je ostvareno 1939. i 1940. godine, kada je Hajduk sa svojim predstavnicima bio jedan od inicijatora Hrvatske športske sloge i Hrvatskog nogometnog saveza i s tom ideologijom je ušao i u NDH te je trebao nastavit s igrama u polufinalu hrvatskog kupa 1941. protiv Concordije i priprema se za te utakmice.
Hajduk je rasformiran tek kada mu je onemogućeno da igra ligu NDH. Odluka državnog povjerenika za sport u NDH Miška Zebića bila je da nijedan nogometni klub u NDH ne smije primiti igrače Hajduka u svoje redove nakon šta je Fabjan Kaliterna, jedan od osnivača HNK Hajduka, na skupštini 13. srpnja 1941. godine raspustio klub a klupsku imovinu sklanja na sigurno.. Svi igrači, uprava i navijači sa velikim odobravanjem su prihvatili tu odluku.
Prije raspuštanja Hajduk pokušava dogovoriti kup utakmicu sa Concordiom koja se trebala odigrati 27. srpnja, ali uslijed pritiska Talijana ne dolazi do realizacije i na takvu reakciju Talijani donose naredbu, od 19. srpnja 1941. godine, da se klubovi koji ne žele obući talijanske uniforme proglašavaju nezakonitima, iako su praktički svi klubovi već raspušteni sami od sebe. Ta je naredba 1. kolovoza 1941. objavljena i u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u Zadru.
Pametnom ovaj članak sve govori, a najviše govori Miško Zebić, povjerenik za šport koji je zabranio zagrebačkim klubovima da uzmu igrače Hajduka, jer se do zadnjega čekalo da Hajduk zaigra u ligi NDH.
Posebno poglavlje u povjesti HNK Hajduk daje skupština na Visu održana 7. svibnja 1944 na dan patrona grada splita sv..Dujma. Hajduk je obnovljen kao hrvatski športski klub. Ova je činjenica bila dugo skrivana. To je otkrio hrvatski športski kroničar Antun Petrić, da je Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao “Hajduk NOVJ”.
Mjesecima poslije Hajduk je bio HŠK, a tek nakon utakmice 13. kolovoza 1944. u Gravini, koji su igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, igra pod novim imenom HŠK Hajduk – NOVJ. Poslije utakmice protiv Britanskog garnizona u Traniju 10. rujna 1944. Pod strašnim pritiscima I prijetnjama uprava Hajduka je poklekla, I Hajduk nastupa samo pod imenom Hajduk – NOVJ, odnosno s izbačenim atributom hrvatskog. Jedina istina je da po statutu grb i ime kluba može mijenjat samo skupština HNK Hajduk a nikad skupština Hajduka nije donjela takvu odluku pa ni na toj skupštini na Visu. Na Visu je Hajduk obnovljen kao HSK Hajduk, sa svojim povjesnim grbom a na samom otvaranju skupštine svirala je himna, Lijepa naša domovino.
Kakvi pritisci su se vršili naknadno na upravu i igrače najbolje nam svedoči Šime Poduje koji je rekao Frani Matošiću na Visu , jedva smo te spasili, bija si na spisku za strijeljanje zbog igranja u Bolonji. Isto tako dva Hajdukova prijeratna predsjednika Ante Kovačić predsjednik Hajduka 23. 10. 1927- 10.12 1930 i Petar Machiedo predsjednik Hajduka 4. 7. 1938- 5. 6. 1939 su utamničeni. Jedan je ubijen zbog svog Hrvatskog djelovanja a drugi poslan na robiju. Naravno da su izbačeni iz svih Hajdukovih knjiga i nigdje se ne spominju da su bili predsjednici Hajduka u periodu od 1927 – 1939 godine.
Između ostalog ostaje veliko pitanje zašto tako veliki “partizanski” hajduk nije iznjedrio nijednoga narodnog heroja?Na pitanja kako, zašto ostajemo bez odgovora.
Na pitanja kako to da se Hajduk priključio partizanima tek 1944 praktički pri završetku rata i kako to da se partizanskom pokretu početkom rata 1941 praktično pa nitko iz Hajduka nije priključio ostajemo bez odgovora. Poginuli dovoljno govore sami za sebe.
Prava istina o Hajdukovoj povijesti desetljećima se skrivala, a prava istina je da je Hajduk kroz svoju cijelu povijest bio hrvatski nogometni klub. Jedna i jedina istina je ta, da je zvijezda petokraka nelegalno stala na Hajdukovom dresu 46 godina, sve ostalo je iskrivljavanje povjesti.
Nikada se ni uprava ni igrači ni navijači nisu odrekli povjesnog Hajdukovog grba, o tome nam govore slike na ovom video uradku.
Izvor: HRHB.info