Tko je doista pobijedio na Eurosongu?
Nastup i pobjeda „bradate pjevačice“, predstavnice Austrije na Eurosongu, razljutio je mnoge, pa tako i jednog našeg čitatelja. Čini se da će mainstreamizacija rodne ideologije biti malo previše za probaviti, ne samo za konzervativce, već i za one liberalnije jer su čak i oni izrazili svoje negodovanje ovim neukusnim pomicanjem granica. Iako su Thomasu Neuwirthu alias Conchiti Wurst čestitali brojni europski političari i svjetski umjetnici, široj publici se većinom nije svidjela transvestijada Eurosonga, posebice stoga jer taj glamurozni show vole gledati mala djeca. Naš čitatelj je dobro primjetio da su upravo djeca glavna meta takvih političko-estradnih eksperimenata….
“Bradata pjevačica” nije pobijedila na Eurosongu. Pobijedio je bradati pjevač, koji je obučen i našminkan kao žena, koji o sebi govori u ženskom rodu. Neuroznanost i genetika ne poznaju promjenu spola. On je biološka datost određena na samom početku života: prilikom začeća. Kada se govori o spolu i rodu, govori se o tome da netko može biti muškog spola, ali ženskog roda, jer se osjeća kao žena, i da je to u redu.
(To se kod nas uvodi kroz spolni odgoj i pokušat će se i kroz građanski odgoj, dok je na filozofskim fakultetima to postalo mainstream mišljenje. Nije došlo naglo. Nego korak po korak, neprimjetno, pod krinkom ljubavi i međusobnog uvažavanja.)
Spol se ne može promijeniti. Istina se ne može promijeniti. Psihijatrijski tretman koji (navodno) pomaže muškarcu koji se osjeća kao žena da afirmira svoju ženstvenost nije promjena spola nego uvjeravanje u neistinu. Uvjeravanjem se može puno toga postići. Etički problem, ali može biti opravdano situacijom. Upitno je jedino je li to pomaganje ili odmaganje. Kirurški zahvati nisu promjena spola, nego prčkanje po spolnom sustavu. Spol je nepromjenjiv. A ovakva značajna odstupanja zovu se poremećaji, a ne varijacije normale.
Čitam komentare na društvenim mrežama. Jedan kaže: “na stranu što se (čak i prema korumpiranoj WHO) veličaju poremećaji, ali kako ćeš to objasniti djeci? Teta se nije obrijala, ili striček uzeo bakinu haljinu?”
(Prisjetimo se: u spolnom odgoju naglasak je stavljen na razbijanje rodnih stereotipa. To su objasnili kao da djeci treba reći da je u redu da žena vozi kamion, ili da muškarac bude njegovatelj. Ali krajnji cilj razbijanja stereotipa je, kako je preporučena literatura rekla: “razgradnja bioloških datosti i prirodne diskriminacije”, tj. zašto ne reći “ja sam muškarac s vaginom?” Put do toga je jednostavan: od najnormalnije stvari poput “žena može raditi na baušteli” (što je normalno), preko toga da žena može nositi mušku odjeću (što je danas već i općeprihvaćeno) do toga da muškarac može nositi žensku odjeću (što je u procesu prihvaćanja), i u konačnici do toga da možeš biti ono što osjećaš da jesi – pa i djevojčica s penisom i dječak s vaginom. Uspjeh ove metode je zagarantiran, i ako nitko ne intervenira, to je samo pitanje vremena. Korak po korak.)
Drugi komentar igra se riječima pa kaže da pojam EURO-VIZIJA pogađa u srž stvari. Za ovo je i više nego očito da je djelo lobija. LGBT očito postavlja nove granice ekstremizma. Probni balon. Ako se usprotiviš, bit ćeš proglašen netolerantnim, zaostalim itd. dok će tvoji protivnici (promicatelji rodne ideologije) dobiti priliku tjednima biti na naslovnicama svih medija, uvjeravajući te kako si zapravo ti najveći problem ovoga društva, a oni potpuno normalni i razumni.
(Europski programi odgoja djece idu upravo u ovakav ekstremizam. Kad ih čitamo, zvuče super! Sve za zdravlje djece. A onda pročitaš rečenicu “spolni odgoj počinje rođenjem, a najkasnije sa 2 godine starosti”. Molim vas, kako se dijete spolno odgaja od rođenja? Pa ne zna ni jesti, ni govoriti, ni puzati, a vi biste ga SPOLNO odgajali?! I to pazi: ODGAJALI! Odgoj nije isto što i edukacija. Doduše, ne shvaćam ni kako spolno educirati novorođenče. Moguća je tek skrb roditelja i puno, puno ljubavi. Da ne bude zabune, oni su mislili na to da npr. otac treba milovati vaginu svoje dvogodišnje kćeri kako bi ona u svojem kasnijem životu osjećala samopouzdanje. To se navodi u brošuri njemačke BZgA. Ista BZgA u suradnji s najvećom multimilijunskom industrijom pobačaja Planned Parenthood (IPPF) i Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) izdaje priručnik o standardima spolnog odgoja u Europi. On je preveden na hrvatski, predstavljen kao izrazito napredan, i objavljen na mrežnim stranicama MZOŠ. Dakle to je STANDARD po kojem Kukuriku koalicija želi odgajati našu djecu. Podsjetimo se: u taj svjetonazor spadaju najvećim dijelom spadaju narodnjaci, liberali, socijaldemokrati, zeleni i svi oni na lijevo koji su nešto manje demokrati. Dok desnica često ostaje šutke radeći kompromise iza kulisa, a u javnosti se predstavljaju kao kršćani i konzervativci.)
Conchita Wurst (Thomas Neuwirth) kaže da nije važan izgled i da treba tolerirati sve ono što izgleda drukčije. Da, doista mi nije važan tvoj izgled niti bilo čiji osobni stereotipi. Nije mi važno niti tvoje izabrano ime, niti govoriš li o sebi u muškom ili ženskom rodu. Jer sve je to samo šminka, vanjština i propaganda. Ono što je važno i vrijedi isticanja je to da si ti muško i uvijek ćeš biti muško ma kako se osjećao, ponašao, oblačio, na kakve god tretmane i zahvate išao, i u kojem god rodu o sebi govorio. Jer si kao muško začet, i kao muško ćeš umrijeti, ma što god pokušao učiniti. Također, bez obzira što ti sebe nazivaš imenima koja se mogu shvatiti svakako, pa i perverzno, za normalne iskrene ljude ti ćeš uvijek biti Thomas. To je ime koje su ti dali oni koji te vole. A onaj koji te voli, vjerojatno ti je nadjenuo ime koje je u tom trenutku smatrao najljepšim.
I za kraj: Thomas, čestitam na osvojenom Eurosongu. Mi obični ljudi nikada nećemo saznati jesi li ga doista osvojio zbog pjesme, ili zbog LGBT propagande, ali kako je da je – uspio si.
M.
Izvor: zdravstveniodgoj.com
