Novi pakleni planovi Aleksandra Štulhofera: centri za reproduktivno i seksualno zdravlje mladih

Baš u trenutku kada ponovno dolazi Judith Reisman u Hrvatsku, koja je hrvatskoj javnosti otkrila šokantne podatke o povezanosti Aleksandra Štulhofera s najpoznatijim svjetskim promotorima pedofilije, doznajemo da se osim projekta zdravstvenog odgoja Štulhofer bacio na otvaranje centara za reproduktivno i seksualno zdravlje mladih u kojima će njegovi edukatori imati ključnu ulogu.

Nekada najpoznatijem hrvatskom seksologu Aleksandru Štulhoferu ugled se drastično srozao nakon skandaloznih otkrića da blisko surađuje s najpoznatijim svjetskim promicateljima pedofilije. Dogodilo se to nakon što ga je na samom kraju duela koji se prošle godine odvijao u zagrebačkom Westinu nokautirala krhka 78-godišnja bakica Judith Reisman postavivši mu pitanje o njegovoj suradnji s Theom Sandfortom. Radi se nizozemskom socijalnom psihologu i stručnjaku za gay i lezbijska pitanja, HIV i ostale spolno prenosive bolesti kome su prije bijega pod čudnim okolnostima iz Nizozemske na američku Columbiju očita strast bila sumnjiva istraživanja o ‘muškoj međugeneracijskoj intimnosti’ i koji je bio i ostao članom upravnog odbora svjetskih organizacija koje aktivno rade na legalizaciji pedofilije. Njegove veze s istaknutim akademskim pedofilima su brojne i teško razmrsive, a njegova poznata studija „Dječaci u odnosima s muškarcima: analiza seksualno izraženog prijateljstva“ o 25 dječaka u dobi od 10 do 16 godina u pederastičnim seksualnim vezama s odraslim muškarcima dokaz je da se u Sandfortovom slučaju radi o notornom pedofilu jer samo oni imaju želudac da u nečemu takvom sudjeluju. Dječaci su dobili dozvolu za sudjelovanje u istraživanju od njihovih odraslih seksualnih partnera, a čak sedmorica dječaka imalo je ‘blagoslov’ roditelja za vezu sa starijim muškarcima. Roditelje ostalih 18 dječaka Sandfort se nije sjetio obavijestiti da njihova djeca pružaju usluge analnog i oralnog seksa znatno starijim muškarcima. Policija je navodno zatvarala oči nad takvim slučajevima ukoliko bi dječak imao barem 12 godina jer je takva bila klima u Nizozemskoj u 80-tima kada je studija i nastala. To je ta zemlja Nizozemska koja obilato financira naše LGBT udruge i njihove projekte, a od nedavno i projekt Građanskog odgoja u školama ministra Jovanovića. Naravno, zaključak studije je bio da veze 10-godišnjih dječaka sa trostruko, četverostruko i peterostruko starijim muškarcima imaju samo pozitivne učinke za dječake i da su dječaci nevjerojatno sretni što žive pod financijskim pokroviteljstvom takvih starkelja.

To nije jedina takva studija Thea Sandforta. Više od polovine njegova opusa bogato je sličnim naslovima, ali Aleksandru Štulhoferu naslovi poput „Muška međugeneracijska intimnost: historijska, socio-psihološka i zakonska perspektiva“ ili „Pedofilske veze u Nizozemskoj: alternativni životni stil za djecu?“ uopće nisu boli oči dok je istraživao reference za suradnju s kolegom s kojim je trebao napisati knjigu. Zašto bi nekog zanimalo kakva je zakonska perspektiva pedofilije ako sam nije pedofil? I koji bi normalan čovjek pedofiliju nazivao „muškom međugeneracijskom intimnosti“? Ali Štulhofer se uporno branio da nije znao s kim ima posla.

Kada su ga suočili s činjenicom da surađuje ne samo s jednim već s nekoliko notornih promicatelja pedofilije ministar Jovanović prestao se zajedno s njime pojavljivati u javnosti, nastupio je ‘silenzio stampa’, ali i sveopća cenzura o toj temi u svim glavnim medijima. Naime, u organizacijskom odboru Štulhoferovog kongresa u Dubrovniku iz 2001. godine samo Štulhofera i još jednog člana nije bilo moguće povezati s pedofilijom; svi ostali – Theo Sandfort, Vern Bullough, John Bancroft, Erwin Haberle i James Elias – bili su već poznati promotori pedofilije. Zapravo, dubrovački kongres, nakon kojeg su Štulhofer i Sandfort počeli tješnje surađivati, bio je preteča uvođenju spolnog odgoja u hrvatske škole po smjernicama seksologa s Kinsey instituta. Kako piše Lidija Paris, „„Sasha“ zavrće rukave, baca se bez oklijevanja na posao i počinje povezivati Beograd, Skopje, Ljubljanu, Crnu Goru, Norvešku, Portugal, sedam jugo-istočnih europskih zemalja, tri europske zemlje… Cijelo ga vrijeme u zajedničkim radovima i u međunarodnim organizacijama prate njegovi dubrovački mentori…“ Samo dvije godine kasnije nastao je dokument Štulhoferova suradnika Amira Hodžića, koji se također obrazovao na Kinsey institutu, „Sustavni spolni odgoj u hrvatskim školama: Preporuke i prijedlog za pilot program spolnog odgoja“. Mecena ovog važnog dokumenta, po kome je kasnije napravljen kurikulum 4. modula spolnog odgoja, bio je George Soros i Otvoreno društvo, koji su bili financijski pokrovitelji dubrovačkog kongresa.

Slaven Letica se nakon ovih otkrića odmah zapitao „nisu li iskusni i lukavi pripadnici javnih i tajnih pedofilskih organizacija“ iskoristili naivnog prof. dr. Štulhofera da bi sa svojim idejama koje utiru put ka normalizaciji pedofilije prodrli na postkomunistički Jugo-istok? Međutim, kada bi i povjerovali u njegovu naivnost, ostaje pitanje zašto se Štulhofer nakon spoznaje da su mu kongres, koji je značio prekretnicu u njegovoj karijeri i lansirao ga u ključnog seksualnog edukatora mladih na ovim prostorima, zapravo organizirali pedofili nije samoinicijativno povukao iz svih projekata koji imaju bilo kakve veze s djecom i mladima, a naročito iz projekta zdravstvenog odgoja? Umjesto toga on se nastavio besramno pojavljivati u emisijama HRT-a za tinejdžere prodajući im zavodljivo svoj nauk o seksu odvojenom od ljubavi, o pornografiji u kojoj nema ničeg štetnog, o homoseksualnosti kao prirodnom odabiru. Kao autor 4. modula potpisuje predgovor Priručnika za zdravstveni odgoj čime se ministar Jovanović javno narugao svim onim mnogobrojnim roditeljima i nastavnicima koji su tijekom javne rasprave u srpnju prošle godine navodili njegove pedofilske veze s inozemstvom kao očitu diskvalifikaciju da sudjeluje u kreiranju kurikuluma.

To nažalost nije sve. Apetiti seksologa, posebno onih s Kinsey instituta, ogromni su, bolje rečeno megalomanski. Na tribini pod nazivom „Rod, spol i seksualnost“ u organizaciji Savjetovališta Luka Ritz koja se održala u veljači ove godine Štulhofer je predstavio svoj novi mega projekt: osnivanje centara za mlade u kojima bi se vodila briga o reproduktivnom i seksualnom zdravlju mladih i pružala psihosocijalna pomoć. „Ideja je da se svi važni zdravstveni i psihosocijalni servisi – u ovom kontekstu se primarno misli na servise vezano uz reproduktivno i seksualno zdravlje mladih – objedine u jednoj kući, u jednoj instituciji koja je zapravo dio zdravstvenog sustava ali je izvan ovih klasičnih institucija kao što su bolnice, klinike i slično, i koja je zapravo posvećena mladima na taj način da sve što je potrebno od informacija, do pregleda, testiranja, kontracepcije…“ bude na jednom mjestu, rekao je Štulhofer za Televiziju Student. Pregledi, kontracepcija, testiranja na spolno prenosive bolesti i trudnoću, pobačaj možda, sve na jednom mjestu? Podsjeća na klinike Planiranog roditeljstva u Americi

koje mladima sve ove usluge pružaju na jednom mjestu, ali nakon što ih njihovi edukatori od rane dobi u školama i vrtićima sustavno potiču na masturbaciju i ruše njihove ograde prema seksu i prirodan osjećaj stida grafičkim prikazima seksualnih aktivnosti i seksualnih organa (jedna od preporučenih metoda seksologa s Kinsey instituta za lakše prilagođavanje novih regruta u svijetu pornografije jest obavezno gledanje filmova na velikom platnu u kojima se u gro planu konstantno prikazuju muški i ženski spolni organi kako bi se što prije eliminirao navodno represivni osjećaj stida).

Prema zakonu o pobačaju iz 1978. pobačaj na zahtjev smije se u Republici Hrvatskoj napraviti jedino u za to ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Međutim, javna je tajna da se pobačaji u Hrvatskoj, posebice zbog toga što 40 posto liječnika u hrvatskim bolnicama koristi pravo na priziv savjesti, vrše u neovlaštenim ustanovama poput privatnih ginekoloških ordinacija. Također je prema zakonu nemoguće da maloljetna osoba napravi pobačaj bez pristanka jednog od roditelja. Stoga se s ovom Štulhoferovom najavom kockice sve više slažu u pogledu novina u prijedlogu obiteljskog zakona ministrice Opačić koje su naišle na najviše negodovanja zabrinute javnosti. Prema tom prijedlogu roditelj neće smjeti odlučivati o medicinskom zahvatu nad djetetom starijem od četrnaest godina jer će dijete samostalno moći dati informirani pristanak. Otvaranjem ovakvih centara Štulhoferovi seksolozi će neometano djeci „dilati“ kondome, kontracepcijske pilule, abortivne pilule ‘za dan poslije’, ugrađivati dijafragme i intrauterine uloške te u slučaju trudnoće ekspresno upućivati maloljetnike na privatne ordinacije u kojima se ilegalno vrše abortusi sve dok se jednog dana abortusi ne počnu obavljati u samim centrima za mlade.

Kako teče provođenje plana o otvaranju Štulhoferovih centara za mlade u djelo? U posljednjih se godinu dana u Hrvatskoj odvija proces izrade Zakona o mladima Nacionalnog programa za mlade od 2014. do 2017. godine, opet u nadležnosti ministrice Opačić odnosno Ministarstva socijalne politike i mladih. Ovaj zakon ne odgovara stvarnim potrebama mladih, umjesto stvarnim mladim osobama i njihovim konkretnim potrebama bavi se udrugama („pravnim osobama”). Primjerice, zakon se nigdje ne dotiče područja koja su važna svim mladima (studij, zaposlenje, osamostaljenje, osnivanje obitelji), ne spominju se porezne olakšice za mlade, olakšice za prvi stan, problem nezaposlenosti, problemi mladih obitelji, zaštita mladih od kocke, alkohola, nasilja.

Međutim, baš kao i autori izvješća Estrela, Lunacek i Zuber, autori ovog zakona opsjednuti su reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih pa su tako predviđene sljedeće mjere: otvaranje centara za reproduktivno zdravlje za mlade u okviru postojećeg zdravstvenog sustava, dodatna savjetovališta za reproduktivno zdravlje financirana od lokalne uprave i samouprave, izrada smjernica o profilu stručnih suradnika kojima će biti dopušteno raditi u savjetovalištima, dodatni oblici edukacije zdravstvenih radnika i zdravstvenih suradnika, jačanje kapaciteta za provedbu zdravstvenog odgoja, osnivanje koordinacijskog tijela za unapređenje rada provoditelja zdravstvenog odgoja u školama u okviru Agencije za odgoj i obrazovanje, izrada sustava verifikacije i mreže verificiranih suradnih ustanova i organizacija civilnog društva u provedbi i izgradnji kapaciteta za provedbu zdravstvenog odgoja, izrada protokola i sustava praćenja pripreme vršnjačke edukacije u suradnji s mrežom mladih Hrvatske.

Vršnjački edukatori ili edukatori asistenti imati će važnu ulogu kako u provedbi zdravstvenog odgoja u školama, tako i u centrima za reproduktivno i seksualno zdravlje mladih. Međutim, ovi edukatori biti će odabirani samo iz udruga koje inače blisko surađuju s Aleksandrom Štulhoferom i feminističkim i LGBT udrugama koji svi zajedno, pod pokroviteljstvom ministra Jovanovića, trenutno drže monopol nad reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih u RH. U tu svrhu zakon koji priprema tim ministrice Opačić predviđa da samo jedna postojeća udruga mladih udovoljava uvjetima koji su propisani da bi u obliku krovne udruge mladih zastupali interese svih mladih u Republici Hrvatskoj: krovna udruga mora imati 30 udruga članica, 5 godina postojanja, izvršavanje barem 2 programa iz najmanje 3 prioritetna područja Vlade za posljednje dvije godine. Jedina udruga koja tome udovoljava je Mreža mladih Hrvatske i njihovim će članovima biti povjerena vršnjačka edukacija u sklopu provedbe zdravstvenog odgoja te unutar Štulhoferovih centara za reproduktivno i seksualno zdravlje mladih. Osim toga, samo bi oni, predstavljajući sve mlade u Republici Hrvatskoj, održavali redovite sastanke s predstavnicima Vlade i sudjelovali u izradi zakonskih prijedloga za mlade i provedbi svih odluka koje se tiču populacije mladih (15 do 30 god). Prema Europskoj uniji bi predstavljali mlade RH u European Youth Forumu – europskoj organizaciji mladih koja predstavlja mlade pri EU, UN-u i Vijeću Europe, a kao krovna udruga iz EU bi dobivali i velika sredstva – koja bi se trošila na način koji je u skladu s vrijednostima i uvjerenjima Mreže mladih Hrvatske.

Vršnjački edukatori Mreže mladih Hrvatske nisu ništa drugo nego edukatori iz udruga koje djeluju u okviru Platforme 112, a nedavno se jedna njihova udruga iz Selca javno osramotila neukusnim paljenjem majke i „gay djeteta iz epruvete“ kao karnevalskog krnje. Oni bi zajedno sa Štulhoferom s Kinsey instituta (koji nije ništa drugo doli leglo akademskih pedofila) trebali postati adekvatna zamjena za roditeljski odgoj i krojiti uniformnu politiku za sve mlade, neovisno o tome jesu li oni koje zastupaju liberalnijih ili konzervativnijih shvaćanja, jesu li vjernici ili nisu itd.

Namjera da se određena politička snaga, kao što je u ovom slučaju Kukuriku koalicija, dugoročno etablira i provodi svoj utjecaj kroz institucionalne programe, centre, savjetovališta i financijske potpore nije nimalo iznenađujuća i posve je razumljiva. Međutim, ministrici Opačić i ministru Jovanoviću, koji kroje zakone, osnivaju centre za mlade i uvode obrazovne programe prema naputcima Aleksandra Štulhofera trebalo bi biti jasno da je on produžena ruka nekih vrlo opasnih ljudi. Akademski pedofili s kojima Štulhofer surađuje nisu samo perverzni ekscentrici koje nitko ozbiljno ne shvaća, već izuzetno dobro organizirani i umreženi ljudi koji postižu začudne rezultate. Prošlogodišnji skandal s petim po redu Dijagnostičkim i statističkim priručnikom za mentalne poremećaje u kojem je pedofilija proglašena seksualnom orijentacijom

ukoliko se nekome ne može dokazati da je uistinu prakticirao pedofilske odnose govori dovoljno o utjecaju koji ovi akademici imaju unutar Američkog psihijatrijskog društva. Definicija pedofilije u DSM-u konstantno se mijenja sukladno interesima organizacija koje se bore za legalizaciju pedofilije.

Druga zabrinjavajuća činjenica jest što je abortivna industrija nedavno izvela posebno dijaboličan manevar upravo preko časopisa Cosmopolitan koji financira Štulhoferova istraživanja i u kojem Štulhofer ima kolumnu „Pitaj dr. Štulhofera – Sve što ste htjele znati o seksu“. Video uradak Emily Letts o pozitivnom i ‘radosnom’ iskustvu abortusa kojeg se niti jedna žena ne bi trebala sramiti prezentiran je široj javnosti upravo putem opširnog članka u Cosmopolitanu. Čišćenje školskih udžbenika od rečenica u kojima se implicira da je abortus ubojstvo nerođenog djeteta, opasne novine u obiteljskom zakonu ministrice Opačić i osnivanje centara za reproduktivno i seksualno zdravlje mladih nimalo ne miriše na dobro i upozorava na to da je IPPF, najveći svjetski stroj za ubijanje djece, ozbiljno bacio svoje pipke na Hrvatsku.

Izvor: zdravstveniodgoj.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save