Započnimo dan molitvom (nedjelja, 18. svibnja)
Božja prisutnost
U tišini mog najintimnijeg bića,
u fragmentima mog žuđenog jedinstva,
mogu li osjetiti šapat Božje prisutnosti?
Mogu li se sjetiti kada sam osjetio Božju blizinu;
kada smo hodali zajedno, a da sam si dopustio da budem zagrljen Božjom ljubavlju?
Sloboda
Gospodine, stvorio si me za život u slobodi.
Neka me Duh Sveti vodi da te slobodno nasljedujem.
Usadi u moje srce želju da te svaki dan
sve više i više upoznajem i ljubim.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Iv 14,1-12
Isus reče svojim učenicima: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.”
Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?”
Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.”
Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!”
Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; ta veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Isus vidi kako ga učenici ne razumiju i traže povjerenje pozivajući ih da ne dopusei da im srca budu uznemirena.
Isus i na mene gleda s istim milosrđem, prepoznaje moje oklijevanje, sumnje, moja pitanja. Kaže mi: “Mir!” podsjećajući me da sada imam mjesto u njegovu srcu, mjesto koje je za mene tamo zauvijek.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
