Započnimo dan molitvom (nedjelja, 4. svibnja)
Božja prisutnost
Razmišljam na trenutak o Božjoj prisutnosti oko mene i u meni.
Stvoritelj svemira, sunca i mjeseca, zemlje,
svake molekule i atoma, svega što postoji, svega što jest:
Bog je u svakom otkucaju moga srca. On je u meni, sada.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.
Riječ Gospodnja
Lk 24,13-35
I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.”
A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No, oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
U kojemu je trenutku moje srce oživjelo, po čemu znam da je gorjelo? Razmislit ću gdje sam u životu osjetio duboki odgovor, kada je srž moga bića – moja utroba – upoznala nešto nepogrješivo.
Pomozi mi, Gospodine, da zapazim kako pokušavaš pokrenuti moje srce i dati mi hrabrosti da ti odgovorim.
Razgovor
Dar govora je izvanredan dar.
Daj da taj dar mogu ljubazno koristiti.
Neka budem spor na oštre riječi koje ranjavaju,
riječi izgovorene u ljutnji.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
