ZAŠTO FINANCIRAMO OVO SMEĆE?
Što plaćaju hrvatski porezni obveznici: Kratka antologija govora mržnje tjednika „Novosti“
Stalna meta „Novosti”: Branitelji, Crkva, hrvatska država…
Samostalni srbijanski tjednik „Novosti” već je nekoliko puta izazvao pozornost šire javnosti svojim skandaloznim naslovnicama u kojima su se na najbezočniji način izrugivale neke od temeljnih vrijednosti hrvatskog društva. Naslovnica s porukom „obadva, obadva su pala!” do sada je izazvala najsnažnije reakcije, pa je doživjela osudu i od strane predsjednika države Ive Josipovića. Međutim, niti su provokativne naslovnice „Novosti” iznimka, niti sadržaj tog tjednika inače imalo odudara od provokativne i skandalozne uređivačke politike koja se je na tim naslovnicama manifestirala.
Ne može tako proći niti jedan broj „Novosti”, a da se u njemu ne pronađe čitav niz rečenica koje spadaju u školske primjere govora mržnje. Mete su pritom stalne: branitelji, Crkva, hrvatska država, Hrvatski nogometni savez… Nemoguće je takvu uređivačku politiku braniti potrebom za kritičkim pristupom. Kritički pristup podrazumijeva konstruktivnu kritiku, a ne bezočnu pljuvačinu i apsolutno generaliziranje (a činjenica da se, primjerice, o hrvatskim braniteljima u pravilu govori u negativnom kontekstu vrlo je jasan dokaz takve generalizacije).
Da bi se uvjerili u gore iznesenu tvrdnju nije potrebno čitati nekoliko brojeva ovog tjednika. Dovoljno je kao primjer koji potvrđuje pravilo uzeti samo posljedni broj. Već samo iz njega moguće je sastaviti antologiju govora mržnje koji se redovito njeguje u ovome tjedniku, još od vremena Ive Sanadera financiranom novcem hrvatskih poreznih obveznika (izdavač tjednika je društvo čiji je predsjednik Sanaderov politički drug, nesuđeni europarlamentarac Milorad Pupovac). Začudo, prema tvrdnjama „Novosti” hrvatsko društvo i hrvatska država su „fašistički”, ali im očito ne smeta „fašistička” valuta kuna koju od „fašističke Hrvatske” nemilosrdno trpaju u svoje „antifašističke” džepove. (dd)
Goran Plavšić
„U Splitu je, kao što je nadaleko znano, otkrivanju spomenika postrojbi nazvanoj po ustaškom zločincu nazočio socijaldemokratski gradonačelnik okićenim širokim osmijehom i blaženom ignorancijom; u Zagrebu je održana Konvencija branitelja, parapolitički skup čiji se smisao iscrpio već na početku, kada su ogorčenje i oduševljenje raspodijeljeni tako da je prvo – u formi zvižduka – isporučeno Predragu Matiću, ministru branitelja u aktualnoj Vladi, dok je ‘naše heroje’ obuzela potpuna euforija kada je predstavljen Joe Šimunić, stoper Dinama, čije se zasluge za nacionalnu stvar svode na urlanje ustaškog pozdrava na maksimirskom stadionu. Konvenciju je održao i HDZ na krilima anketa koje mu garantiraju pobjedu na narednim izborima, a kod Bleiburga je, pod egidom odavanja počasti žrtvama partizanskih zločina, upriličeno redovito godišnje antikomunističko i filoustaško sijelo s rutinskim proklinjanjem ‘Titove soldateske’ i revizionističkim lažima o žrtvama koje su ‘samo voljele Hrvatsku’. Tomislav Josić, čelnik HDZ-ova paramilitarnog krila poznatog pod imenom Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, dobio je pak udarnih sat vremena u nedjeljnoj političkoj emisiji javne televizije, da bi, uz ostalo, žalio zbog toga što Hrvatska nije ratom uspostavila kontrolu nad svojim istočnim dijelom”.
„Temelje buđenja agresivnog konzervativizma postavila je Crkva s homofobnim referendumom u režiji Željke Markić, a sve što je uslijedilo pratilo je taj trag”.
„Dok spominju borbu protiv komunista, mnogim je hrvatskim makartistima, čije vrijeme tek dolazi, u mislima rat protiv Srba”.
Igor Lasić
„Mržnja prema Srbima, Ciganima, pederima, crncima i još ponekim kužnim kategorijama jest identifikacijski minimum svijeta u kojem se susreću ova država, Mamićevo poslovno carstvo i navijači”.
„Ali našeg junaka iz Maksimira možemo zato staviti uz bok udrugama branitelja ili Crkvi, po barem dva parametra što ih čine državama u državi. Prvi je onaj u vezi s nacionalizmom, kao vrijednošću koja se ne propituje i ne devalvira ni kad sve ostalo ide u vražju mater. Drugi se tiče materijalnog interesa koji se nacionalizmom služi kao dimnom zavjesom, a jedini je istinski motiv pobrojanih nam stupova društva, pa tako i nogometnih poglavica”.
Nikola Bajto
„Ti hrvatski vojnici otvoreno su tokom rata sebe nazivali ustašama, ustaškim sinovima i nasljednicima Crne legije. Jasno su isticali da se bore za NDH, ne samo protiv četnika nego i protiv antifašista, da svoje crne odore nose kako bi utjerivali strah. Oni nisu provaljivali u prazne stanove. Razbijali su vrata dok su obitelji bile unutra, upadali naoružani, prijetili ženama i djeci, mlatili svakoga tko je, a takvi su bili rijetki, imao petlje da im se suprotstavi. Tonči Majić bio je takav, ustao je protiv fašista u vrijeme dok je Ivo Baldasar, koji danas HOS-ovce naziva antifašistima, s obitelji mirno živio u Italiji.”
Tonči Majić
„Međutim, provalili su oko 23 sata i kada je crnokošuljaš prislonio pištolj na sljepoočnicu dvogodišnjeg djeteta, žena se slomila, pokupila djecu i spustila se na ulicu. U stan se uselio upravo Barba i ostao godinama živjeti u njemu. Tih dana isti su izbacili na ulicu i porodicu Lunić. Jedan se HOS-ovac kod provale porezao, pa je svoju krv pokupio nožem da bi takav, krvav nož stavio pod grlo sedmogodišnjoj curici, govoreći da je krv na nožu ustaška i da je sada vrijeme da se napije i četničke krvi. Djevojčici koja je samo nekoliko mjeseci ranije postala ponosni prvašić, nisu dozvolili da ponese sa sobom”.
„Skandalozno je i drsko da čovjek koji je devedesete proveo u Italiji dolazi nama, koji smo se sve vrijeme ovdje tukli protiv fašista, docirati što je i kakva je zapravo 9. bojna HOS-a “Rafael vitez Boban”.
Darko Suvin
„Učiti od Jugoslavije”.
Viktor Ivančić
„Stoga bi, za promjenu, možda bilo uputno da se praktični učinak profašističkih stremljenja, zbog kojih ova zemlja suviše često nalikuje zagušljivoj staji s ugraviranim slovom U na ulazu, ne mjeri po tome koliko ‘Rafaela Bobana’ ima, nego koliko Prvoga splitskog odreda nema, a nema ga zahvaljujući dosluhu koji se sistematski ovjerava u vladajućem političkom centru”.
Boris Rašeta
„’Crni Cigani’ su u vrijeme kada je živio i vladao vladar na čijem se grobu Šuker ponosno slikao, dr. Ante Pavelić, završavali u Jasenovcu, a ne na dodjeli nagrada nogometnog kupa. Pošteni Šuker u Njemačkoj je osuđen i zbog krađe antičkog novca, no to mu u FIFA-i i UEFA-i ne predstavlja osobitu zapreku.”
„U ‘Lisinskom’ se skupilo fino društvance poštenjaka. U publici vidimo ratnog vojnog invalida dr. Babića, tu je i ‘jamio-jamio’ Rojs, pa Klemm koji je taman priznao neka kaznena djela, pa Šimunić koji je upravo izbačen sa svjetskog prvenstva zbog neonacističkog skandala, vidimo i utajivača poreza Thompsona… Svi nas žele odvesti u neku novu, bolju i pravedniju Hrvatsku, a na facama s kojih isijava dobrodušna svetost odmah vidimo da su iskreni i dobronamjerni”.
Izvor: hkv.hr
