ANTE LUETIĆ: Dokle će zlorabiti strpljivost našu?
„Svatko u životu napreduje do granica svoje nesposobnosti“, Cyril N. Parkinson.
Drugovi, gospodo, . . u 21. smo stoljeću, provodimo genijalni ‘Plan 21’! Zvuči nam poznato?
Gordo, oholo, a ustvari spržene uznositosti,.. tragično,.. žalosno, . . .
Odgovornošću, etikom, moralom, napuštena i osakaćena (od dragih vođa, voždova, sekretara, drugova, ..) ‘lijepa naša’ vrluda, tumara (uskoro, ili već, ‘na štitu’) batrgajući se, nad ponorom. Ispraznost, bezsadržajnost, suklja na sve strane. Narod ‘likuje’, izmrcvaren. Pod presijom politikanski ispolitizirane politike hrvatska politika se potpuno pretvorila u ‘plemenite laži’, oplemenjene umreženim plemenskim i amoralnim znalcima, familiziranim nevježama, umnim patuljcima, sitnim dušama, . . Pohlepa, beskrupuloznost, grabljenje vlasti , ‘slave’, . .. Ambicije do neba, sposobnosti nigdje. Sizif do Sizifa. Demokracija, na balkanski način, postade ‘koncern’ falsifikata, preoblikovanja zbilje, prešućivanja istine.
Grčka mitologija je puna zanimljivih kazivanja, priča. Ova govori o jednom Grku: ne o njegovom junaštvu već o otužnosti. Mudrac ili luđak, taj Grk,kojeg su prijatelji ‘izliječili’? Nakon što je došao sebi, izliječen od čudne bolesti, izreče: ‘Ubili ste me,prijatelji, a ne spasili. Silom mi uzeste nasladu , tako dragu zabludu.’ Naime, on je po cijele dane sam sjedio u kazalištu, smijao se, pljeskao, veselio, vjerujući da se na pozornici izvode predstave. A zapravo se nije ništa izvodilo. U drugim prigodama, kaže legenda, ponašao se normalno.
Ne, ne maštamo. Niti je Sibila ‘umiješala svoje prste’ pa ih povukla. Antičko kazalište se,nažalost, ‘preselilo’ u našu recentnu, nedavnu i sadašnju zbiljnost. Postoji li kod nas neki partijski drug/arica, dragi vođa, . ., bilo koje stranke, partije, saveza, foruma, da nas ne podsjeća na ‘junaka’ ove priče? Samodostatni, bogomdani: ovom narodu se dobro ne piše! Prošlih dana su svi bili u punom pogonu: neki ‘palili’ neki ‘gasili’, požare, stremljenja, požude – liječili komplekse. A tek da su, svi skupa, ‘zasvirali i zaplesali’, odbacili svoj ego, zasukali rukave – u Slavoniji – umjesto ‘umovali’ po dvoranama objašnjavajući ‘svome jatu’ odakle izlazi i gdje zalazi sunce – naravno, to sunce su – oni ? Ali, opet se pokazalo: tko je tko. Gdje je sve stalo narod je krenuo – uvijek, za dom spreman! Narod, hrvatski, se opet pokazao, i dokazao! Narod će opet, kao i dosad, platiti sav račun, i ‘harač’. A haračlije će – ili oni koji ih zamijene, smijene ili maknu – kao i dosad, voziti audije, merđane, ‘citrone’, amfibije,..
I opet će graktati po cibonama, ‘domovima omladine’, sindikata, kumrovečkim akademijama. I opet će za sva zla i nevolje krivi biti ‘oni prije’. Tako će sebi dizati rejting a narodu tlak. Koliko se još može izdržati? Dok ‘revolucija’ ne krene iz trbuha!
„Umri, Diagora, jer se uspeti na Olimp ne možeš“
Nemoralnim, višestrukim beneficijama i sinekurama naši će ‘zaslužnici’ (normalno i euro-pejci) uživati plodove svog rada, lika, i djela. Gospodo, drugarice, drugovi: ništa se ovako ne može. Svi ste vi jedna velika zabluda, kaljuža, mravinjak uškopljenika – svaki raspoređen na određenom terenu. Velike laži koje gurate i rastežete kolaju društvom. Sa vama nema boljitka! Vaši klimoglavci – ta šaka jada i čemera – već sutra će klimati novom ‘suncu’.
Ne haju oni na upozorenja ‘raje’. Čak se smiju, rugaju. Umjesto da su uzeli ‘vreće i lopate u ruke’ i ‘gradili nasipe’, umjesto Potemkinova sela, oni misle samo na glasove. Onda im narod, nakon nekoliko dana, ‘odmjeri od šake do lakta’ i reče svoje – vrati se bumerang. Tri četvrtine punoljetnih građana – neizlaskom na birališta – rekoše svoje mišljenje o jednima i drugima. Imaju li ‘pobjednici’ razloga likovati? Poklonjenom konju se ne gleda u zube. Možda, ali koliko ima zdravih a koliko krnjavih zubi? Koga, ili što su pobijedili? Koliki im je ‘rezultat’? Čemu trijumfirati? Jasno da su ‘gubitnici’ tužni, čeka ih ‘plač i škrgut zubi’. Što činiti? Trebaju se, i jedni i drugi, duboko zamisliti. Poruke tri četvrtine hrvatskih građana su im upućene, vrlo su jasne, i treba ih vrlo ozbiljno shvatiti! A hoće li? Mislim da neće! Jer, do sada nisu pokazali ‘vjeru’, niti obzir, niti odgovornost (ah, opet neka ‘pretenciozna’ riječ) prema svom narodu. „Izbor je nemoguće izbjeći, i neizbor je izbor“, upozorava S. Kirkegaard. Umni će razmisliti a trebali bi i spoznati.
Vratiti će se Sava u svoje korito, ali ovi, ili oni, će i dalje ostati na našim plećima, i, kao da se ništa nije dogodilo, nastaviti kusati iz naših ‘korita’. ‘Dokle ćeš, . . ., zlorabiti strpljivost našu.’
Ante Luetić
