Gomila partijskoga smeća u Brezovici
Nahrupina povijesnih laži i jugokomunističkoga smeća
Koliko god se trudili uvjeriti javnost u suprotno, istina o komunističko-partizanskome pokretu u nedjelju se iščitavala u jami Jazovka a ne u šumi Brezovica kod Siska. U tu su jamu partizani i komunisti, dakle oni kojima su i ove godine predsjednik Josipović i premijer Milanović, uz šaku svojih jugonostalgičarskih poltrona, lažne panegirike, bacili sredinom 1945. više stotina zatočenih pripadnike hrvatske vojske i domobrane, pacijenata iz zagrebačkih bolnica, civila, časnih sestara i svih onih koje su držali neprijateljima svoje revolucije.
Jazovka je, na žalost, samo jedna od dosad poznatih 1600 jama u Hrvatskoj i Sloveniji, iz kojih i danas izviru ljudske kosti, žrtve krvavoga komunističko-partizanskog pokreta. Sve te jame kao žive rane i poslije 70 godina podsjećaju da krv Dugoga svjetskog rata u psihološkome smislu i dalje teče. Umjesto da učine sve kako bi ju zaustavili, čelnici hrvatske države svake godine u Brezovici ili u Srbu bacaju sol na te živuće rane.
Ono što smo vidjeli i čuli u nedjelju u Brezovici od predsjednika i premijera nije ništa drugo nego hrpa partijskoga smeća, perpetuirana nahrupina povijesnih besmislica i podvala. Zapravo, i Josipović i Milanović povijesni su očajnici jer je njihova inačica povijesti odavno doživjela poraz, vrijeme o kojemu oni zbore izumrlo je i ne ponovilo se nikada.
Milanović se u nedjelju, tek na upit novinara, sjetio da postoji Jazovka. Priznao je da se tamo dogodio grozan zločin, a onda ga na vrlo perfidan, tipično komunističko-poganski način relativizirao bljezgarijama da je išla osveta na osvetu premda je svaka žrtva stradala bez suđenja nevina žrtva. Drugim riječima, nije problem u činjenici što su ljudi poklani ili čak i živi bacani u jame, nego samo u činjenici što im prije toga nije organizirano suđenje.
Racionalizacija pojmom osvete
Partizani u tom slučaju nisu, primjerice, pokazali ni toliko obzira da nakon egzekucije organiziraju, posthumno dakle, neku vrstu suđenja s odlukom o smrtnoj kazni, kao što se događalo, primjerice, na zadarskom području nakon ulaska partizana u taj grad gdje bi ljude likvidirali, a onda ih tek osudili na smrt. I Jazovku i tisuće drugih masovnih pokolja Hrvata pri kraju ili nakon Drugoga svjetskog rata Josipović i Milanović racionaliziraju pojmom osvete.
Ali ni Jazovka ni sve ostale jame nisu mit, nisu fikcija, nego empirijski dokazane činjenice. Opravdavajući ih Jasenovcem kao uzrokom, oni zapravo za uzrok uzimaju mit, nešto što do danas nije znanstveno dokazano ni potvrđeno. Nitko razuman i savjestan ne će a priori zanijekati mogućnost ustaškoga zločina u Jasenovcu ili bilo gdje, ali tamo još nitko nije vidio prizore iz Barbarina rova, Maceljske šume ili iz Jazovke. Povjesničar dr. Josip Jurčević objavio je knjigu u kojoj je istaknuo da je od dosad potvrđenih oko od 1.700 grobišta, u 90 posto slučajeva počinitelji zločina bile su komunističke vlasti, a u 4 posto ustaše, četnici, Talijani, Nijemci…
Svake godine Milanović i Josipović u Brezovici pokušavaju kupiti bolju prošlost svojih predaka. Zastrašujuće je što oni u već poodmaklom 21. stoljeću oživljavaju jedan nepovratno izgubljeni svijet, svijet koji se raspao onako kako je i nastao, u krvi i zločinu.
Komunisti i partizani, navukavši na sebe veo nevinoga antifašizma kojim su Hrvati, posebice na obali, ustali protiv okupatora, pokušavaju i dandanas dati ljudsko lice svome totalitarizmu i lažno poručiti da su oni stvorili slobodu, demokraciju i samostalnost Hrvatske. Niti su stvorili te vrijednosti niti su se za njih borili. Štoviše u krvi su ih gušili.
Umjesto slobode, Hrvatima su donijeli krvavo zatiranje ljudskih prava, umjesto demokracije, jednopartijsku diktaturu, a umjesto samostalne države okupatorsku, velikosrpsku, Jugoslaviju. Jedan totalitarizam zamijenili su drugim. To je istina koju nikad ne će uništiti makar ta istina i danas, kao u desetljećima mračnoga jugokomunizma, bila svedena bila na subverzivnu energiju i usmenu predaju. Pokazalo se već da su subverzivna energija i usmena predaja jači od bilo kakve silom nametane lažne povijesti.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
