Jugoutopija i dalje živa: Antifašisti, domaći i strani, vode ofenzivu za preodgoj Hrvata
Jugoutopija i dalje živa: Antifašisti, domaći i strani, vode ofenzivu za preodgoj Hrvata
Država propada, sve propada, ali važno je da smo svi hepi. I da svi pravimo infantilne video spotove i plešemo da smo hepi. Hepi u ovom gradu, hepi u onom gradu, hepi ovdje, hepi ondje, kolektivni trans hepinesa.
Hepi su i jugofili koji besramno koriste veliku ljudsku nesreću nakon poplava da bi jeftino pokušali propagirati bratstvo i jedinstvo i jugoslavensko zajedništvo.
Pa su nam glavni mediji svakodnevno mlatili oko ušiju i očiju ovakvim naslovima: Pogledajte kako je Đoković rekao da voli sve narode bivše Jugoslavije!.
Pogledajte kako je ova i ona međunarodna zvijezda rekla da se solidarizala sa pogođenim Hrvatima, Srbima i Bošnjacima! Hepi su i kolumnisti glavnih medija pa su se na sav glas razvezali, kako se Hrvati, Srbi i Bošnjaci u poplavljenim područjima međusobno pomažu, i kako su hrvatski specijalci nesebično pomagali u Obrenovcu i tamo zadivili lokalno srbijansko stanovništvo, pa su ovi rekli; Mnogo dobri ljudi bre ovi Hrvati!
A što su jugofili iz glavih medija mislili? Da će Hrvati, Srbi i Bošnjaci u poplavljenim područjima skočiti jedni drugima za vratove, i utapati jedan drugog u vodi? Ah kako je lijepo praviti se glup. Uvijek ona ista priča; malo droge jugoslavenske utopije i bratstva i jedinstva da bi se zamaglio i zataškao stvarni povijesni problem, da bi se sve naprosto gurnulo pod tepih. Konzumiranje jugo-droge, da bi se pobjeglo od surove stvarnosti. Kao da su obični ljudi zločesti i zlobni i kao da su oni izazvali sukobe u povijesti onako od čiste zlobe i zatucanosti. Kao da su Hrvati rođeni srbomrsci, kao da Hrvati, onako samo od čiste zlobe, mrze Srbe, pa gle iznenađenja, kako su sada pomogli Srbima. Obični srpski ljudi u Obrenovcu i drugdje nisu nikad bili problem. Naravno da dijelimo ljudsku solidarnost sa ljudima koje je pogodila nesreća. Problem svih problema je uvijek bio i ostao veikosrpska ideja, zamaskirana kao jugoslavenska, ideja koja je uzrokovala sve nevolje i zla na ovim prostorima u zadnjih 100 godina. Da Jugoslavije nikad nije bilo, nikada ne bi bilo sukoba na ovim prostorima takozvane regije. Jugoslavija je bila samo ublažena varijanta Velike Srbije. I doista je kretenstvo na kvadrat, opet zazivati to zlo-Jugoslaviju. Ali kretenstva u jugofila ima u izobilju. Što dokazuje i navodni praunuk Stjepana Radića, zvani Drito Konj.
Jutarnji mu je posvetio puno prostora, a Aca ga je ugostio u svojoj poznatoj antihrvatskoj emisji na HRT. I eto nas ponovo u jugoslavenskoj utopiji kao nekada. Socijalistička idila bratstva i jedinstva, samo pokvareni korumpirani nacionalistički političari na svim stranama su krivi. Ko nas bre zavadi. Konj govori ono opušteno, anarhično, psovački, kao kul rocker. Ono, ma sve je to bezveze, nacije su izmišljene, mi i Srbi i ostali smo isti narod, samo nam pokvareni političari krivi koji nas zavađaju. I baš kad je čovjek bio sklon povjerovati, kako je Drito Konj, opušten i liberalan i kozmpolitan i doista demokratičan, na kraju reče; “Ma Tito je bio frajer!” I tako mu spade ta maska kozmpolitizma, rockerske opuštenosti, liberalizma i anarhije. Konj je samo još jedan jeftini agitator iz tabora antifašista. Nevješto i loše zamaskirani titofil sa neizlječivom totalitarnim mentalitetom. Koji hvali krvavog diktatara i masovnog ubojicu. Ista priča koju priča taj konj, je bila tipična propaganda u Jugoslaviji u tadašnjim omladinskim emisijama. Ono: nacionalisti svih boja zavađaju narod, i pokvareni korumpirani birokrati štete našem samoupravnom socijalizmu, ali naša je napredna omladina za bratstvo i jedinstvo i vjerna je Titovom putu.
Što imaju zajedničko Sud koji je potvrdio kaznu Šimuniću, FARE, HHO, Antifašistička liga, Bernard Henri-Levy i Butković i Jutarnji?
Svi su u službi velike ofenzive za preodgoj Hrvata po svaku cijenu. Cilj te ofenzive je kolektivno pranje mozgova Hrvata i istjerivanje hrvatstva, katoličanstva i svega ostalog “fašističkog”, a umjesto toga nasilno utjerivanje u mozak Hrvata antifašizama, lažnog europejstva kao zamjene za hrvatstvo i rodne ideologije kao zamjene za kršćanstvo.
Oni su željeli Šimunića vidjeti na koljenima. Da je Joe rekao: ispričavam se, pogriješio sam, joj molim vas oprostite mi, onda bi se bosovi smilovali i smanjili bi mu kaznu možda na 2-3 utakmice. Ovako naravno nije bilo šanse da se kazna smanji ili ukine. FARE i njegovi jataci Zokica Stevanović, Jovanović, cijela hrvatska vrhuška, Teršelićka i ostali iz antifašističkih NGO-vnara naravno nisu ništa prepustili slučaju. Šimunić je trebao dobiti lekciju za sva vremena da se pokaže svim tvrdoglavnim desničarskikm Hrvatima, kako će proći, ako budu talasali.
Ali fašizam je samo ono što bosovi Novog svjetskog poretka kažu da je fašizam. Fašizam je za njih kada Šimunić kaže starohrvatski pozdrav “Za dom”, ne uvrijedivši nikoga. Ali na drugoj strani, nije fašizam kada pripadnici Desnog sektora koji je sa 3 ministra zastupljen i u novoj pro-američkoj ukrajinskoj vladi, otvoreno slave jedinice koje su se u 2. Svjetskom ratu borile na strani Nijemaca. Glasnogovornik Novog svjetskog poretka, ratnohuškački propagandist, ljigaviji od svake jegulje i zmije, napuhani puran, kvazi-filozof Bernard Henri-Levi bio je u Hrvatskoj također u misiji preodgoja Hrvata. Pa je drsko nazvao Tuđmana fašistom. Da u Francuskoj dođe neki tip izvana i javno nazove Charlesa de Gaullea fašistom, ili u SAD-u netko tako nazove Georgea Washingtona, taj bi odmah u roku od 24 sata bio protjeran iz Francuske, odnosno SAD-a. Ali u Hrvatskoj zemlji, flegmatika i mazohista, može svatko raditi što hoće, može se pljuvati po utemeljitelju hrvatske države, može se pljuvati po Domovinskom ratu, braniteljima, po Crkvi, i po samim Hrvatima.
Nema problema. Hrvati obrišu pljuvačku s lica i dalje pjevaju da su hepi.
I zato se napuhanom francuskom puranu, izuzev nekoliko časnih kritika, nije ništa desilo. Taj isti Henri-Levy je prije dva mjeseca u svojoj misiji plaćenog ratnohuškača održao govor u Kijevu na trgu Majdan, okružen i pripadnicima upravo tog spomenutog Desnog sektora. Ti puranovi govori su uvijek isti. Uvijek puni lažne ljigave, slinave, lijepljive dramatične patetike o slobodi i demokraciji, za koju se treba boriti i ratovati. Čitaj; ratovati za potčinjanavanje svih država pod kontrolu Novog svjetskog poretka.
Napuhani puran je već godinama na promidžbenim turnejama, po kriznim žarištima i ratištima svijeta. Bio je 1994. i u Sarajevu, Gdje se kao i njegov tadašnji predsjednik i srpski saveznik Mitterand ljigavo pretvarao da je navodno na strani opkoljenih građana Sarajeva.
A bio je on prije 3 godine u Libiji i lani i u Siriji, u službi ratnohuškača Novog svjetskog poretka. U Libiji i Siriji je puran bio u ugodnom društvu zapadnih prijateljia demokracije, boraca iz Al Quaide
A ljigavac je zimus u nekoliko glavnih zapadnih medija koji su mu, širokogrudno dali prostor za dugačke slinavo-patetične članke, zahtjevao i bojkot Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, odnosno da sportaši zapadnih i svih eurospkih zemalja hitno napuste Soči i dadnu lekciju toj zapadofobnoj i homofobnoj Rusiji.
Butković je odmah ushićeno uskliknuo od radosti, što je sud, potvrdio kaznu Šimuniću. A Jutarnji se brže-bolje pohvalio da je prvi (i jedini) objavio dokumente o potvrdi presude Šimuniću. Ali tko im je dostavio te dokumente? Utjecajni političar iz Europskog parlamenta i poznati “prijatelj djece” Cohn-Bendit ili Soros?
Cohn-Bendit očito ima dobre veze sa kriminalnom bandom iz EPH i Jutarnjega, jer mu je Jutarnji lani bio objavio njegov Manifest za osnivanje Europske države, a Soros je ionako tatica svih jugofilskih novinara EPH-a i šire i održava još uvijek kontakte sa hrvatskim političkom i medijskom vrhuškom i sufinancira mnoge antihrvatske NGO-vnare. Istovremeno mecena Soros sufinancira mnoge od organizacije iz svih europskih zemalja učlanjenih u mrežu cinkaroša, FARE.
U koju je uključen i glavni hrvatski cinkaroš Zoki Stevanović i njegov “Korak naprijed”. FARE je glavna organizacija, koja dostavlja informacije FIFI i UEFI, o incidentima na stadionu i suodlučuje, o mogućim kaznama. FARE ima faktički ovlasti koje ima jedno državno odvjedništvo.
Javila se i karikaturna organizacija koja se naziva Hrvatski helsinški odbor i njen čelnik, poznata Čičkolina. Čovjek ne zna bili se smijao ili plakao, kad čuje, čime se on bavi. Gdje je taj HHO, kada se ljudi izbacuju iz stanova i kuća, gdje je tja HHO bio 9 mjeseci kada se držalo i mučilo Franciškovića u zatvoru? Gdje je bio taj HHO kada su se lani ljudi u Kninu hapsili zbog zviždanja premjeru? Nije se oglasio. Već se HHO bavi povješću i povjesnim ocjenama o podrijetlu pozdrava Za dom, što uopće ne spada u njegovu nadležnost. HHO, kao skup žena tračibaba, bavi se sa time, tko je što vikao i psovao na nogometnim utakmicama. Ovako piše Čičak u svom izvješću sa utakmice finala kupa između Dinama i Rijeke: “U 12. minuti Armada skandira „Purgerske pičke” , a u 35. minuti u dva navrata po 5-6 puta skandiraju „HNS pederi, nogomet ste sjebali…” “…U 57. minuti Armada ponovno skandira „Purgerske pičke” (regionalni rasizam), a u 58-oj, u dva navrata, višestruko skandiraju „HNS pederi, nogomet ste sjebali”, dok su, uz sve spomenute ispade, u 60. minuti aktivirali desetak baklji…” “…BBB istok nisu im ostajali dužni. U 37. minuti skandiraju „Doći će i taj dan, odjebat će narkoman” (odnosi se na Zdravka Mamića, izvršnog predsjednika GNK Dinama). U 41. minuti, u nekoliko navrata skandiraju, „Mamiću Cigane, odlazi iz svetinje”, što ponavljaju više puta, posebno u nekoliko navrata tijekom 46. minute….” I tako dalje, sve u tom stilu.
Mogao je Čičak napisati i ovako: “…U 34. minuti dva navijača su počela jesti ćevapčiće koji su se već ohladili”. “U 54. minuti jedan navijač Rijeke se, nakon promašene prilike počešao između nogu i pljunuo ispred sebe i opsovao – Bem ti mater smotanu!” . “U 58. minuti dvojica navijača Dinama su prosuli pivo na tribine i uzrigivali se”. “…U 67. minuti jednog navijača Rijeke je ujeo komarac, a u 77. minuti dva goluba su preletjela preko stadiona i izvršili nuždu u zraku šaljući bijele gomilice na zemlju…”
Čičak se nekad borio protiv jednog sistema, a sada je i sam postao smiješni činovničić jednog drugog sistema. Ova mazohistička Hrvatska danas očito želi biti svjetski predvodnik nove političke korektnosti i novog verbalnog delikta, po kojom je izraz “Purgerske pičke” regionalni rasizam! Uh kakav gadan i opasan rasizam! Tako je nedavno prekinuta utakmica Hajduka i Dinama, zbog ovakvih i sličnih povika navijača, što je doista jedinstveni primjer u Europi u svijetu. A što će onda talijanski nogometni suci? Kada se tradicionalno zavađeni navijači Lazija i Rome na rimskom derbiju međusobno vrijeđaju i psuju na najgori mogući način. Ili recimo u Njemačkoj, kada navijači svih protivničkih momčadi koje igraju protiv FC Bayerna skandiraju: “Skinite Bavarcima kožne hlače!” Kratke kožne hlače do koljena su simbol bavarske narodne nošnje. Čičak bi to nazvao regonalni rasizam prema Bavarcima, a možda bi u tom poviku pronašao i homofobiju. „Purgerske pičke” – to Čičak naziva “regionalni rasizam”, a ovo sve što on trabunja i bilježi po utakmicama, možemo nazvati infatilni kretenizam.
Nekako istovremeno je u Zagrebu osnovana Antiašistička liga. Koja je ujednila sve već dobro poznate “antifašiste”. Uvijek iste otrcane face od kojih se čovjeku povraća. Jugofili, orjunaši i Srbohrvati. Zoran Pusić, Sarnavka i kompnija. Za njih je ova Republika Hrvatska fašistička država. Jedina dozvoljena Hrvatska za njih je ona Socijalistička republika Hrvatska u okviru Jugoslavije, pa su podsjetili na ustav te SR Hrvatske u kojem je pisalo da je Hrvatska država Hrvata i Srba. I zahtjevali su da opet mora tako biti, da Republika Hrvatska oper bude država Hrvata i Srba: Srbohrvatska. Barem što se tiče sastava hrvatske vlade, već je tako, to je u stvari srbohravtska vlada. SKH je uvijek bio srpskohrvatska jugostranka za vrijeme Jugoslavije, a to je ostao i danas u Hrvatskoj, pod imenom SDP. Sjeća li se itko ijednog člana SKH-a u 45 godina Jugoslavije, koji je bio pripadnik drugih manjina iz Hrvatske? Bošnjaka, Albanaca, Talijana, Mađara, itd? Ne, nije bilo takvih. Samo srpskih članova. Ista stvar i danas. Nema nijednog člana SDP-a iz drugih manjina, samo iz srpske.
Pošto Soros i Europska komisija već sufinanciraju Babe i Kuću ljudskih prava, koji su suosnivači Antifašističke lige, nije teško pretpostaviti da će pomagti i ovu ligu. U komunističkoj Jugoslaviji smo imali samo jednu Partiju i jednu ideologiju koje su bile antihrvatske i barem smo znali na čemu smo. Sada imamo desetine organizacija, NGO-vnara i stotine ideologija, koje su sve jako napredne i jako antihrvatske. Kako sam negdje pročitao i Štulhofer je uključen u Antifašističku ligu. Još nam samo fali da on, Gordana Buljan-Flander i ostali “prijatelji djece” iz kinseyeve bande osnuju Anti-antipedofilnu ligu. Jer su se hrvatski anti-antipedofili opet strašno uznemirli nakon drugog posjeta Judith Reisman. Buljan-Flanderica ima kliniku za borbu protiv zlostavljana. Koji vic. To je isto kao da notorni alkoholičar ima kliniku za borbu protiv alkoholizma. Koja je razlika između pedofila koji po internetu čataju pedofilne bljuvotine i Kinseyevih obožavatelja kao Buljan-Flanderice koja iste takve pedofilne bljuvotine tiska u prospektima? Ovi prvi su kriminalci koje progoni i hvata policija, a ovi drugi su također kriminalci, ali pod zaštitnim štitom priznate “znanosti”. Zato ove druge policija ne progoni, već im se dopušta da po školama, vrtićima i klinikama idu u lov na djecu.
Iz Soroseve Kuće ljudskih prava, su brkati Zokica Pusić, njegov ružni, sijedi drug Sanja Sarnavka i ostali antifašisti organizirali prosvjed protiv mise zahvalnice za izlazak Darija Kordića iz zatvora. Pitam se samo kada će Sarnavka i ostali prosvjedovati za stotine tisuća ljudi u Grčkoj i drugdje, koje je njihov mecena Soros svojim bezkrupuloznim špekulacijama otjerao u propast.
Takozvani građanski odgoj je novi ideološki laicistički i ateistički “vjeronauk”, ono što je markiszam bio u Jugoslaviji, to bio sada trebao biti građanski odgoj.
Taj građanski odgoj je također planiran i skuhan u Bruxellesu, kao što su i zdravstveni odgoj i obiteljski zakon tamo skuhani. Cilj građanskog odgoja je preodgoj “zadrte”, nacionalističke većine Hrvata. Zeleni kao i drugi ljevičari koji se na Zapadu desetljećima bore za uništavanje nacionalnih identiteta i preodgoj europskih naroda, imaju dosta iskustva u tome. I sada su se naši anacionalni antifašisti i jugofili spanđali sa istomišjenicima iz EU. Ali nema veze, važno je samo da smo svi hepi. Hepi su su i mnogi u desnici koji još uopće ne kuže da se iz EU predvodi operacija ideološkog preodgoja Hrvata, i da se domaći jugofili i Srbohrvati bez podrške Bruxellesa nikada ne ni usudili biti ovako agresivni i bahati.
Glavni velikosrpski ideolozi prije stvaranja Jugoslavije 1918. nisu Hrvate uopće smatrali samostalnim narodom, već su ih nazivali “Srbi rimske vere” ili Srbohrvati. Baš takvima se smatraju svi ovi iz Antifašističke lige i cijele političke i medijske vrhuške. Hrvati po njima ne smiju egzistirati kao Hrvati, i ne smiju imati samostalnu i suverenu hrvatsku državu, već sa Srbima moraju dijeliti ne samo državu i suverenitet, već i nacionalno biće. Dakle ne mogu biti samo Hrvati već jedino Srbohrvati.
Jedan od takvih Srbohrvata je i lignvistica Snježana Kordić. Još jedna iz plejade intelektualnih jugofilskih snobova, koju su odnekuda iz zaslužene anonimnosti iskopali i doveli na HRT da ospori postojanje hrvatskog identiteta. Kao i Igor Mandić, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i mnogi drugi Srbohrvati, koji nas stalno uvjeravjau da hrvatski identitet ne postoji kao samostalan, već samo povezan neraskidivom pupčanom vrpcom sa srpskim identitetom. Ništa hrvatsko samostalno ne može i ne smije postojati odvojeno i zasebno od srpskog. Tako ne postoji ni hrvatski jezik i nije nikad postojao, već samo srpskohrvatski.
Pitam se samo, kojim su jezikom govorili Hrvati kada su u 7. stoljeću doselili na jug. Kada od Srba na Balkanu još nije bilo ni traga ni glasa. Srpskohrvatski je bila izmišljena konstrukcija velikosrba i jugounitarista, koja je nastala kao pratilja jugoslavenske ideje, konstrukcija koja je rođena zajedno sa jugoslavenskom državom i koja je kasnije propala zajedno sa propašću jugoslavenske države. Ali naši Srbohrvati su uporni. Kao što žele oživjeti lešinu Jugoslavije tako žele ponovo stvoriti i umjetnu konstrukciju srpskohravtski jezik.
Kordićka tvrdi to je jedan jezik. Ali ako je to jedan jezik, zašto onda Srbi i svi Srbohrvati i jugofili u vladi i medijima zahtjevaju dvojezične ploče u Vukovaru?
Iako se za vrijeme Jugoslavije službeno zvao srpskohrvatski jezik, u svakodnevnom govoru, velika većina Hrvata i većina Srba nikada nisu upotrebljavali naziv srpskohrvatski, već su Hrvati nazivali svoj jezik hrvatski, a Srbi su nazivali svoj jezik srpskim.
Nijemci nisu jezični puristi kao Hrvati kaže Sneška. Sneška je još jedna od onih brojnih samozvanih jugofilskih prosvjetitelja, osoba koji prodaju hrvatskoj javnosti lažne informacije i pokušavaju stvoriti dojam, kako su tamo u inozemstvu svi jako internacionalni i multikulturalni i napredni, jedino ovdje zatucani kamenjarski Hrvati sitničare i uporno žele svoj jezički šovinizam.
Gotovo na svim jezicima u Europi se televizija i radio, nazivaju televizija i radio. Osim na njemačkom. Nijemci nazivaju televiziju Fernsehen, a radio Rundfunk, odnosno Rundfunk se koristi i kao općeniti izraz za radio i televiziju. Pa tako se drugi program njemačke državne televizije naziva Zweites Deutsches Fernsehen-ZDF. A mnoge televizijske i radio postaje nose nazive Rundfunk, Najpoznatija od njih je pokrajinska državna radio-televizijska postaja, Bayrisches Rundfunk (BR), dakle Bavarska radio-televizija.
Riječ Fernsehen, prevedena na hrvatski znači doslovce “dalekovidnica”. Od fern=daleko i sehen=vidjeti. Riječ Rundfunk, prevedna na hrvatski znači upravo “krugoval”. Doslovce prevedeno: ZDF= Druga njemačka dalekovidnica, a BR=Bavarski krugoval. Ali ove dvije riječi, “dalekovidnica” i krugoval, jugofili kod nas napadaju kao ustaške riječi, kao čistunstvo navodno izmišljeno od režima NDH. I danas se u Hrvatskoj nitko ne bi usudio javno koristiti ove dvije riječi.
Jugofili koji se toliko pale na jugoslavenstvo i slavenstvo i kojima smeta navodni hrvatski jezički purizam uopće ne uočavaju da je upravo hrvatski jezik uvijek više sačuvao slavenske riječi, za razliku od srpskog jezika koji je više preuzimao tuđice. Recimo, hrvatski nazivi za mjesece, siječanj, veljača, itd., takvi slični nazivi mjeseci postoje i u poljskom, češkom i slovačkom jeziku.
Nova igra sa kožnom loptom je nastala je negdje u drugoj polovici 19. stoljeća u Engleskoj, a u Hrvatsku je stigla negdje početkom 19. stoljeća, tada dok je još bila u sastavu Austrougarske. Tu novu igru u Engleskoj su nazvali football, od foot=noga i ball=lopta. Nijemcima je bilo lako zbog sličnosti dvaju njemačkih riječi sa engleskim riječima, pa su je nazvali Fussball (Fuss=noga, ball = također lopta). Ali većina drugih naroda nije imala adekvatno ime za novu igru, pa su jednostavno preuzeli engleski naziv football i prilagodili ga pisanju na vlastiti jezik. Tako su Španjolci i Portugalci preuzeli engleski naziv i fonetizirali ga, i pisali futbol, (kako se i izgovara na engeski) i tako se u Španjolskoj i Portugalu i dan danas naziva. I mnogi drugi narodi, među njima i Srbi su također preuzeli engleski naziv i pisali ga fonetički, ali Srbi su to učinili pogrešno i pisali fudbal. I taj oblik pogrešno izgovorenog engleskog naziva, ostao je u srpskom jeziku i do danas. Neki drugi narodi, kao Talijani i Hrvati su pak izmislili svoje vlastite nazive za novu igru sa loptom. Tako su je Talijani nazvali calcio, a Hrvati nogomet, a tako je nazivaju i Slovenci.
Da je tada početkom 20. stoljeća bilo jugofila i Srbohrvata, kao Snježna Kordić, Davor Krile, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić i drugih boraca protiv “izmišljenih hrvatskih riječi”, i “jezičnog purizma”, taj naziv nogomet bi oni proglasili purističkim, šovinističlkim i ustaškim. I tog autora, koji je izmislio riječ nogomet napali bi da je hrvatski šovinist. I mi danas ne bi imali tu riječ, već bi kao i Srbi koristili fonetički pogrešno izgovorenu i pisanu englesku riječ “fudbal”. Češki i slovački su isto tako slični jezici, švedski i norveški također. I Česi i slovaci, i Šveđani i Norvežani živjeli su ranije u zajedničkim državama. Česi i Slovaci živjeli su u jednoj državi do 1991. a Šveđani i Norvežani do 1905. Ipak tamo nikomu ne pada na pamet spajati jezike i nazvati ih češkoslovački, odnosno švedskonorveški.
Da bi se borili protiv nepostojećeg hrvatskog purizma i zaostalih i zatucanih riječi, moderni jezikoslovci kao Sneška sve više preplavljuju hrvatski sa anglicizmima. Jer smo tako više cool (i ovo je jedan od tih anglicizama). Tako je jedan česti pojam anglicizma, koji možemo vidjeti posvuda po hrvatskim medijima “talk show”. Tu se misli na emisije u kojima voditelj vodi razgovor sa jednom ili više poznatih osoba. Ali ono što naši moderni jezičari, koji ubacuju i šire takve pojmove, za razliku od nas nemodernih ognjištara, ne znaju, je, da je taj pojam “talk show” pogrešan. Naši su ga preuzeli, ne iz Velike Britanije ili SAD-a, već iz Njemačke.
Očito naše medijalne prdonje puno gledaju i čitaju njemačke medije, pa vide tamo takve izraze, a nisu svjesni da su pogrešni, pa ih onda preuzmu kod nas u hrvatski jezik i hrvatske medije i misle da su napredniji. A zapravo s time pokazuju svoj teški provinicijalizam i kompleks manje vrijednosti. Takvih anglofilnih provincijalaca i kompleksaša ima i u njemačkim medijima i reklamnoj industriji i takvi tamo izmišljaju pogrešne engleske izraze kao “talk show” I takav pogrešan engleski se u Njemačkoj posprdno naziva “deunglisch”. Spajalica od de-(eutsch)+englisch. Zlobni Englezi su naravno dočuli za “deunglisch”, za mnoge pogrešne engleske izraze koji se koriste u Njemačkoj, pa se smiju i sprdaju na račun grupice izkompleksiranih anglofila u Njemačkoj koji izmišljaju takve izraze.
U Velikoj Britaniji, SAD-u i ostalim državama engleskog govornog područja ne postoji izraz “talk show”. Nitko tako ne naziva te emisije. Talk=pričati, show=predstava, emisija. Doslovce prevedeno, talk show, znači emisija u kojoj se priča. Ali u kojoj se to emisiji ne priča? Ne postoji emisija u kojoj se ne priča. U SAD-u su tradicionalne emisije u kojima voditelj razgovara sa svojim gostima, kao one poznatih voditeja Davida Lettermana i Jay Lenoa, poznate pod nazivom “late night show” (emisija u kasnu noć). Jer se emitiraju kasno na večer od 22.00 ili 23:00 sata.
D. Juraković/croative.net
