Kinseyjeva ‘seksualna revolucija’ uništila je obitelji i živote milijuna američke djece!

Utorak, 3 lipanj 2014 12:17
Written by: milanN
1 Reply

Danas živimo s posljedicama Kinseyjeve crne propagande koja je imala cilj razoriti brak i obitelj. Podaci jasno pokazuju da su djeca koja odrastaju bez biološkog oca znatno sklonija seksualnoj aktivnosti u ranoj dobi, alkoholu i drogi, pa čak i kriminalu

Seksualna “sloboda” u obliku preljuba, iznjedrila je odvojen život i razvod braka, a to je stanje dovelo do mržnje među roditeljima, napuštanja djece, života sa samohranim roditeljem i bježanja od kuće. Na američkim ulicama živi dva milijuna djece koja su pobjegla od kuće i koja nemaju krova nad glavom.

Nije ovdje riječ o malom Ivici koji u krpu zamata kekse, jabuku i igračku i “bježi” u vrt. Svako sedmo dijete doista pobjegne od kuće prije navršene osamnaeste godine života. Rezultat je katastrofalan: 75 posto takve djece koja se ne vrate doma poslije “dva ili više tjedana, počinju krasti, piti alkohol, uzimati drogu i baviti se pornografijom”. Svaki teći dječak ili djevojčica koji pobjegnu od kuće počnu se baviti prostitucijom “u roku od 48 sati od odlaska od kuće”.

Sustav ne štiti djecu

Prema dokumentu američkog Ministarstva unutarnjih poslova za 2002. godinu, svake godine nestane 1.315,600 djece, od kojih 203.900 otme jedan od roditelja, a njih 58.200 – nepoznate osobe. Ostala djeca, njih 1.053,500 ili pobjegnu od kuće ili su odbačena! Mnoga se za dan-dva sama vrate kući ili ih vrati policija. Ali sva ta djeca, dok su u bijegu, izravno odražavaju traume koje im danas nanose razvod, život bez jednog roditelja, nasilje u obitelji i incest. Vrlo je znakovita činjenica da o takvoj djeci nema nikakvih vijesti na naslovnicama, nikakvih iscrpnih televizijskih reportaža ni intervjua u Oprah showima. Ne možemo baš reći da je Kinseyjeva “seksualna revolucija” poboljšala život djece…

Kada policija pita odbjeglu djecu, zašto su pobjegla od kuće, većinom govore da su bila zlostavljana. Unatoč tome, naš pravni sustav, koji je vrlo tolerantan prema pornografiji, ne čini gotovo ništa kako bi zaštitio tu djecu kada se vrate roditeljima, koji su često alkoholičari, preljubnici i/ili ih spolno ili fizički zlostavljaju.

Za 58.200 djece otete tijekom 1999. godine tipičan je slučaj otmice dječaka koji je raznosio novine, “Johnnyja” Goscha, 5. rujna 1982. godine. Zahvaljujući golemim naporima njegove majka Noreen da pronađe sina, javnost je postala svjesna velikog broja djece otete radi trgovine seksom, od kojih 200 biva ubijeno svake godine.

U postkinseyjevskoj eri događa se da jedan roditelj plaća alimentaciju drugom roditelju, iako je taj drugi otvoreno dovodio doma ljubavnice ili ljubavnike, ili oboje, i s njima se provodio u dnevnoj ili spavaćoj sobi.

Zlostavljačima skrbništva nad žrtvama

Kako su razvedene majke pronalazile nove partnere, tako se povećavao broj zapuštene i spolno zlostavljane djece. Opće je poznato da je fizičko i spolno zlostavljanje djece, uključujući i umorstvo, znatno povezano s novim majčinim partnerima. S druge strane, čak i u slučajevima u kojima ima obilje dokaza da je otac preljubnik tukao i čak napustio ženu i djecu, očevi osuđivani za zlostavljanje i incest dobivaju skrbništvo nad djecom, i to često zato što imaju veća primanja nego njihove bivše supruge.

Pisac Barry Miles otkriva: “Godine 1965. i 1971. napravile su revoluciju u zapadnoj, a s vremenom i u svjetskoj kulturi. Duga kosa, trava i LSD, slobodna ljubav, rock glazba i veliki koncerti od Montereya do Woodstocka, proturatni prosvjedi i politički aktivizam, komune, osobna transformacija na terapijama i praksama poput EST-a i gestalta, živote hipija označili su svim pojavama kojima normalno društvo nije označeno.”

Bilo je mnogo zapostavljene, napuštene i ogorčene djece, djece koja žive u strahu i spolno zlostavljane djece, a njihovi zlostavljači bili su prolazni ljubavnici njihovih roditelja.

Zlostavljanje kao “spolni kontakt”

Zatim je iz Kinseyjevih lažnih podataka izronilo nešto još mračnije, što je izravno uništilo sigurnost djece. Bila je to Kinseyjeva umotvorina zvana “spolni kontakt”, osmišljena kao blaži naziv za spolno zlostavljanje, pa su mnogi počeli takvo zlostavljanje pretvarati u normalnu pojavu i promicati ga kao nešto korisno za odgoj djece, iako ga je osmislio čovjek koji je živio grotesknim životom, životom punim latentnih ili aktivnih nastranosti. Posljedice pretvaranja spolnog zlostavljanja djece u “spolni kontakt” donijele su neizrecivu katastrofu za društvo.

Danas živimo s posljedicama Kinseyjeve crne propagande koja je imala cilj razoriti brak i obitelj. Primjerice, podatci jasno pokazuju da su djeca koja odrastaju bez biološkog oca, znatno sklonija seksualnoj aktivnosti u ranoj dobi, alkoholu i drogi, čak kriminalu.
(Knjigu Seksualna sabotaža autorice Judith Reisman objavila je Naklada Benedikta iz Zagreba)

Autor: dnevno.hr