Don Anđelko Kaćunko: Iz zbrke u sotonsku manipulaciju

„Hej srećo, pišem ti sporo jer znam da ne možeš čitati brzo. Pozdrav iz ludnice. Ovdje je izvrsno, svakog dana skačemo u bazen, a kada smo jako dobri napune nam ga i vodom“ (NN)

 

ISTINE I LAŽI O UMJETNOJ OPLODNJI

Našao sam ovaj članak na internetu, mislim da bi vam mogao biti vrlo interesantan.
Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to. Moj mali prilog o medicinski potpomognutoj oplodnji prošloga tjedna izazvao je dosta komentara i e-mailova u kojima su me, kao natražnjaka, izvrijeđali napredni i to na osobnoj, obrazovnoj, profesionalnoj, moralnoj i religioznoj razini. Začudo, izostala je nacionalna, što ipak otvara nadu za napredak hrvatske uljudbe. Ovdje ću komentirati samo najčudnovatije primjedbe (istaknute kosim fontom – m.op.):

Čini mi se kao da vam je sam dr. Milinović tutnuo kovertu u ruke.
– Ja bih rado bio tako važna osoba pa da mi daju mito, ali nisam, što ćete.
Neplodni parovi svim srcem žele život.
– Ja želim biti milijunaš, ali za to nemam prirodnih sposobnosti. Neću zato opljačkati banku.
Zar ne biste sve učinili da dobijete dijete?
– Ne. Cilj ne opravdava sredstvo.
Jeste li ikada masturbirali u životu? Vjerojatno jeste, i počinili nezamisliv genocid.
– Spermiji nisu život, nego potencijal života. Jajna stanica također ima potencijal života, a ostvaruje se kad se spoji sa spermijem.

Čitateljima ste dužni ispriku jer ste protiv umjetne oplodnje.
– Ja vam nisam protiv umjetne oplodnje. Ona je nehumana, skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje; žene godinama prolaze tretmane nakon kojih jedva ostaju žive; katkada to čine pod pritiskom bračnih partnera i okoline mimo svoje želje; brakovi trpe jer supružnici ne doživljavaju svoju zajednicu kao obitelj, nego smatraju da su bez djece nepotpuni; budući da mnogi postupci ne uspiju, tjelesnim mukama pridružuju se i duševne… Ali ovo je slobodna zemlja i ako netko želi upropastiti život, zdravlje, brak i imetak, ja mu neću stajati na putu. No jedna je stvar kad netko radi nešto na svojem tijelu, a drugo kad to radi na tuđem. U oplodnji in vitro proizvede se obilje embrija s kojima se onda ne zna što bi. U Hrvatskoj ih ima zamrznutih 11.000, u SAD-u 500.000.

Embrij nije život, nego potencijal života.
– Stanica moga nokta nema potencijal samostalnog života. Potencijal života imaju samo spolne stanice. Kloniranje je postupak kojim se potencijal života daje nespolnim stanicama.
Embrij je samo hrpa stanica.
– Hrpa stanica, smeća ili zemlje sastoji se od proizvoljnog broja čestica koje nisu ni u kakvu odnosu. Embrij se sastoji od točno određenog broja sastavnica koje su povezane precizno određenim procedurama. To ga čini sustavom, a ne neorganiziranom hrpom. Dapače, embrij je hiperorganiziran sustav jer u sebi sadrži čitavu čovjekovu biološku budućnost sve do smrti. Živi sustav je biće, ne znam što bi drugo bio.

Većina embrija propadne pa se zato s njima smije manipulirati.
– Dužina života ništa ne govori o životu. U ratu generali manipuliraju vojnicima od kojih mnogi poginu, ali nisu zato ništa manje bili živi.
Embriji su živi u užem smislu riječi, ali nisu još postali život u širem smislu.
– Totalitarizam je dijelio građane na građane u užem smislu i na građane u širem smislu. Mislim da političke teorije donose samo zla u genetici.
Umjetna oplodnja je Božja volja.
– Blago vama kad vam se Bog objavio. Jeste li već naručili oltar sa svojom slikom?
Samo kršćanski fundamentalisti misle da je embrij živ.
– To misli i dr. Božo Čolak, rukovoditelj Odjelu za endokrinologiju i reprodukcijsku medicinu u Institutu Vuk Vrhovac u Zagrebu, koji je na RTL-u govorio o “ubijanju embrija”.

Ne zamrzavaju se embriji nego predembriji, a oni su opet različiti od fetusa.
– Mi u životu prolazimo faze zigote, embrija, fetusa, dojenčeta, djeteta, adolescenta, odraslog čovjeka i starca, a na kraju umremo. Nijedna od tih faza nije život, život je tek kontinuitet svih tih faza. Te su faze znanstvena apstrakcija sastavljena od određenog broja tipičnih obilježja koja se kod svakog individuuma ostvaruju različito, a same faze postepeno klize jedna u drugu. Drugim riječima, prepustimo velike riječi dokonim profesorima, njih nema u životu.
Predembrij je veličine zrnca pijeska.
– Ali nije zrnce pijeska. Ne vidi se pa se smije s njim raditi što se hoće? Koliko ste vidjeli zrnaca pijeska s ljudskim kromosomima?
Neki katolički teolozi tvrde da još tri tjedna nakon oplodnje ne postoji fizička podloga za racionalnost, a da embriji nemaju odlike jedinosti i individualnosti.
– Mnogi koje poznajem ne odlikuju se ni racionalnošću ni individualnošću. Ima nekih manje maglovitih argumenata?

Predembriji nisu minijaturni ljudi. Oni su nakupina stanica (iako beskrajno dragocjena), koja tek treba poprimiti karakteristike ljudskosti.
– Predembrij miša ostvaruje karkateristike miša, predembrij čovjeka karakteristike čovjeka. Sva se ta magla diže samo da se prikrije očita činjenica: život počinje začećem. To se ne želi priznati jer se onda ne bi moglo manipulirati ljudima između začeća i rođenja.
Embrij nema organe, niti njihove preteče, sve su stanice totipotentne – da se jedna stanica odvoji od zametka, bila bi u stanju (ako je kromosomski zdrava i vrati se ženi), pretvoriti se u odraslog čovjeka.
– Dosta šašav argument: ljudski embrij nije ljudski jer se od njega može razviti više ljudi.

Nije ispravno niti pravedno izjednačavati predembrij sa živom rođenom bebom ili čak fetusom.
– Ne izjednačujem ih. Samo kažem da su to različite etape životnoga puta – kao što se i neboder sastoji od temelja, podzemnih etaža i mnogobrojnih katova. Ne možemo reći da neboder počinje od 7 kata, a da ono ispod toga s neboderom nema veze.
Zametak je nevidljiv ljudskom oku, to je skupina stanica za koje do danas znanost ne može predvidjeti hoće li postati čovjekom.
– Nego što će postati? Pasanac?
Znanstveni podaci dostupni danas teško opravdavaju tvrdnju da je određena zigota nužno i genetski jedinstvena i individua.
– A što kaže znanost, iz kakvih zigota se razvijaju ljudi ako ne iz ljudskih? Može li se koje drugo biće razviti iz ljudske zigote?
Zametak nije embrij jer se ne drži za zid maternice, embrij nije fetus jer ne osjeća podražaje, fetus nije čovjek jer se nije rodio…
– Čista skolastika. Zametak je zametak jer njime smijemo manipulirati, fetus je fetus jer se smije pobaciti, čovjek je čovjek jer ga štiti zakon.

Umjetna oplodnja je vrlo uspješna jer se u Americi dobije živa beba u 39% slučajeva, a u Hrvatskoj u 25%. Nakon 4 postupka više od 75% parova dobit će dijete. Ne lupetajte gluposti!
– U svojoj sam se neukosti 9 semestara tijekom svojeg prvog studija budio i lijegao sa standardnom devijacijom, tenzorskim računom i normalnom razdiobom. Vi navodite maksimalne postotke (za 27-godišnjakinje), dok su oni za starije i mlađe žene niži, a za 40-godišnjakinje i jako niži. Evo primjera iz života: ženi je u Hrvatskoj u 5 godina izvađeno 100 jajašaca, uspješno je oplođeno 30, od 13 embriotransfera rodilo se jedno dijete, ostalo je još 5 embrija smrznutih. Ako ta žena ima 27 godina, vjerojatnost da će roditi dijete u prvoj godini iznosi 15%, ako ima 20 godina onda 12%, ako ima 40 godina, onda samo 5%. Uspješnost oplodnje jajašca u njenom slučaju je 30% u 5 godina, što iznosi 6% godišnje, a postotak uspješnih trudnoća 1% u 5 godina, odnosno 2 promila godišnje. Sada vam je jasno da se embriji ne zamrzavaju iz etičkih i medicinskih razloga, nego zato što je oplodnja jajašaca in vitro iznimno neuspješna. (Sa zamrznutim embrijima postotak uspješnih trudnoća na godišnjoj razini skače s 2 promila na 7%.).

Mnoge žene nakon uspješne umjetne oplodnje začnu dijete s partnerom posve prirodno. To je zato što IVF resetira tijelo.
– Kompjutori se resetiraju, a ne tijela – na ovom se primjeru vidi da mehanizacija oplodnje vodi do mehanizacije tijela. Imam i načelni prigovor na ovaj argument: budući da nisu poznati svi uzroci neplodnosti, sasvim je moguće da su ti uzroci bili prolazne naravi, da su s vremenom nestali i da IVF nije imao nikakva utjecaja na plodnost para.
Poznajem zaista puno neplodnih žena i NITKO od njih nije imao abortus.
– A ja znam neke koje su imale. I što ćemo sada?
Nijedan slučaj manipulacije spermijima i jajašcima nije otkriven jer NE POSTOJI.
– Osim slučaja dr. Asima Kurjaka koji, gle čuda, nije osuđen.

Zbog čega bi nekom bilo zabranjeno uzgajati nakupinu stanica nastalih spajanjem svojih i partnerovih ili darovanih spermija i jajašaca, sa svrhom npr. liječenja danas neizlječivih bolesti? Zbog čega netko ne bi imao pravo da nekoliko vlastitih i partnerovih (ili donatorovih) nakupina stanica odbaci da bi iz one najperspektivnije možda nastalo (toliko željeno) dijete?
– Ljudska bića kao nakupine stanica što služe kao rudnik organa? Samo meni ovo zvuči jezivo?

Trpati zamrzavanje embrija u isti koš s abortusima, promiskuitetom, dizajniranim bebama, genetskim manipulacijama, Michaelom Jacksonom i feticidom u Kini je krajnje NEPRAVEDNO.
– Ne trpam ih ja u isti koš, nego su iz istog koša sami izašli – iz činjenice da zakonodavci ne štite život. U Hrvatskoj se ljudski plod smatra vlasništvom majke do 3. mjeseca ako je zdrav, a i dalje ako nije, te smije s njime slobodno raspolagati sve do uništenja (zanimljivo je da otac nije suvlasnik); u Kini se ljudski plod smatra državnim vlasništvom sve do rođenja pa seoski partijski sekretari organiziraju otmice ilegalnih trudnica. Michael Jackson je želio bijelu djecu, Kina veći BDP, u Indiji ne žele djevojčice, aborteri žele manje ljudi, neplodni više, bolesni vape za matičnim stanicama, kloniranje je pred vratima, laboratoriji mlate pare… Upali smo u zbrku koja se sve više povećava, a nitko ne zna izaći van. Zbrka u društvu izaziva zbrku u glavama, zbrka u glavama stvara zbrku u mislima, zbrka u mislima rezultira zbrkom u pojmovima. I to je to.

Boris Beck

 

PS&NB: Dobio sam ovaj tekst e-poštom pa ga s radošću prenosim!

Don Anđelko Kaćunko
Izvor: glasbrotnja.net

Odgovori

Skip to content