I. Marijačić: Nobilo je otežao Perkovićevu situaciju
Nobilo je svojim postupanjem otežao poziciju svom branjeniku Josipu Perkoviću. Čini se da bi Perkoviću bilo bolje da je prihvatio nagodbu tužiteljstva. On je na to bio spreman, ali odvratio ga je upravo odvjetnik Nobilo. Odluka Kaznenoga odjela Višeg zemaljskog suda u Munchenu nije samo lekcija odvjetniku Nobilu, nego i hrvatskom pravosuđu
Nijemci proširili Perkovićevu odgovornost
Kazneni odjel Višega zemaljskog suda u Munchenu nije samo potvrdio optužnicu protiv bivšeg šefa Udbe u Hrvatskoj Josipa Perkovića nego mu je otežao poziciju. Osim što ga smatra naredbodavcem okrutnoga ubojstva hrvatskog emigranta, tretirat će ga i kao izravnog počinitelja. Neovisno o činjenici da je Josip Perković primio od doživotno osuđenog Krunoslava Pratesa ključ garaže i predao ga zasad nepoznatim ubojicama koji su masakrirali Đurekovića, po čemu, dakle, nije osobno sudjelovao u likvidaciji, Sud će ga tretirati kao da jest, pronalazeći pokriće u postojećem presedanu u kojemu nije sudio samo graničarima koji su na Berlinskom zidu pucali u one koji su htjeli na zapad, nego i onima koji su zapovijedali takva ubojstva.
Pozicija Josipa Perkovića, koji u munchenskom pritvoru čeka početak suđenja 13. listopada, time je znatno otežana. Otkad je izručen Njemačkoj, Perkovićev hrvatski odvjetnik Anto Nobilo pokušava uvjeriti domaću javnost da protiv njegova branjenika nema dokaza i općenito marginalizira težinu stanja svoga klijenta. Uspješna obrana Josipa Perkovića bit će, čini se, nemoguća misija. Perkovića ne tereti samo Udbin ubojica Vinko Sindičić, kao što obmanjuje Nobilo, nego prije svega i najteže sam Krunoslav Prates, a bit će, kako sada stvari stoje, i drugih svjedoka. Logično je pretpostaviti da je odvjetnik Nobilo, omalovažavajući i pomalo vrijeđajući njemačko pravosuđe, iritirao njemačko tužiteljstvo i sam Sud u Munchenu koji su onda reagirali podizanjem Perkovićeve odgovornosti na još jednu razinu. Odvjetnik Nobilo može se tako ponašati u Hrvatskoj jer zna da u Hrvatskoj takvo ponašanje prolazi. Možda je pomislio da bi takav obrazac mogao proći i u njemačkom pravosuđu, ali stvarnost ga je sada bolno demantirala. Nobilo je svojim postupanjem zapravo otežao poziciju svom branjeniku Josipu Perkoviću. Čini se da bi Perkoviću bilo bolje da je prihvatio nagodbu tužiteljstva. On je na to bio spreman, ali odvratio ga je upravo odvjetnik Nobilo.
Ali ova odluka Kaznenoga odjela Višeg zemaljskog suda u Munchenu nije samo lekcija odvjetniku Nobilu, nego i hrvatskom pravosuđu, hrvatskoj politici i hrvatskome društvu uopće. Koliko god bilo ljekovito i nužno da se sudi počiniteljima i naredbodavcima okrutnih zločina bilo kad i bilo gdje, ponižavajuće je za Hrvatsku da to čini sud jedne strane zemlje, a da njezino pravosuđe još nije osudilo ni jednog počinitelja komunističkih zločina. U Hrvatskoj je najveći broj žrtava tog zločinačkog režima i najveći broj počinitelja i naredbodavaca, ali oni se osjećaju slobodno kao ribe u vodi zato što je hrvatsko pravosuđe pritisnuto čizmom politike, politike koju kreiraju nositelji bivšega sustava ili njihova djeca. Praktički istoga dana kada je munchenski sud potvrdio optužnicu protiv Josipa Perkovića, aktualni hrvatski predsjednik Ivo Josipović u Kumrovcu se klanjao jugoslavenskom satrapu Josipu Brozu Titu, čovjeku koji je bio na vrhu zapovjedne piramide koja je nezakonito ubijala hrvatske emigrante, što je izrijekom navedeno u presudi Krunoslavu Pratesu.
Josipović nije samo političar, nego i od režimskih medija opjevani profesor kaznenog prava, pa je utoliko sada njemački sud njegovu poziciju učinio tragičnijom i komičnijom: dok Nijemci sude ne samo Perkoviću nego i sustavu koji je ubijao nedužne ljude, Josipović veliča diktatora koji je bio gospodar toga sustava i izjednačava ga s prvim hrvatskim predsjednikom koji je dokinuo taj sustav. Ta diskrepancija u percepciji jedne te iste povijesti i jednih te istih ljudi najbolje govori o dva međusobno nespojiva svijeta, o dvije civilizacije od kojih jedna poštuje ljude, žrtve i nikada ne oprašta ubojicama, a druga prezire žrtve, podiže spomenike i klanja se ubojicama. Strašna je istina, koju još mnogi ne žele ili ne mogu percipirati, da Hrvatska pripada ovoj drugoj protuhumanističkoj civilizaciji iz koje ne će iskoračiti dok je političara poput Josipovića.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
