Peta “oluja” Zeljovići – Maslinska gora, 2010.-*03.08.2014.u 20.30 h*

Dragi prijatelji,čast mi je da vas mogu pozdraviti u ime domaćina i mojih
prijatelja.

Dopustite mi da vama ponosnim Poljičanima prenesem pozdrave Imotske krajine
i moga rodnog Zagvozda, koji počiva ispod gorde i nikad pokorene planine
Biokovo.

Svoj rodni kraj sam napustio kada je nemirni vjetar natjerao stoljetne
hrastove da me jedini mašući isprate, kada su zvijezde pobjegle u svoja
staništa u naletu zore.

Sa sobom sam ponio svoju Hrvatsku koja je tamo rođena u meni, i nisam nejak
mogao isčupati bodež koji joj je bio zaboden u srce.

Ponesoh i mirise zemlje i kamena, svoju snagu i ponos da ne budem slab i bez
korjena.

A onda pronađoh Zeljoviće, isto moje drago selo, iste visine, daleki vidici
i pogledi,

ista povijest u kamenom zlatopisu isklesana, iste molitve za branitelje i
Domovinu,

istu Hrvatsku našu pronađoh koju sam posvuda čistu i neokaljanu pronosio,

iste velike ljude dobrotom stjenovitom obzidane na ovoj gori maslinskoj.

Gledam večeras ove ruže koje ispuštaju zlatne niti nevidljivog Božjega
pletiva uspomena, već čuju pjesmu nad pjesmama koja ljubav i hrabrost kruni
naših pobranih pupoljaka u kamen zaraslih koji nikada neće procvijetati.
Ruže kojima smo prekrili njihov kamen kod zadnjeg ispraćaja davno su se
sasušile i pretvorile u prah neprolaznog domoljublja.

Na zadnjem oproštaju od svojih prijatelja zakletvu svoju prstenovah :

Da ću hodati njihovim stopama neishodanim, pjevati njihovim glasom
neispjevanim, pronositi pobjede, radosti, tuge, snove i pjesme zajedničkih dana.

Da ću postati njihov doživotni glasnik, napajajući se na njihovim
točilištima domoljublja koja su nam ostavili.

Da ću milo gledati Domovinu njihovim očima neizgledanim, koju oni nisu
slobodnu odnijeli u svojim očima.

Prisjetimo se i pjesnika hrvatskog pjevnog glasa iz Jesenica, Branka
Klarića, Srećka Karamana, Jakše Ercegovića… koji su davno prokrčili ove staze poetske prije nego su ih zlodusi odveli na putove nepovratne-križne. Bože pusti njih i sve

branitelje da bar večeras ovom zemljom hrvatskom prolutaju, koju su toliko
voljeli.

Branko Klarić Gospode, Ti koji vidiš tugu i radost osamljenih humaka,

(svijeću smo ugasili ) znaš, kako su u taj čas srebrni žižci, kao krijesnice
ivanjske nad poljem klasja žrtvovanog sjali.

Hvala svima koji već petu godinu hodočaste u ovo sveto mjesto, hvala udruzi
“Jesenice” i gosp. Jurici Ivaniševiću, domaćinima Tinki i Tomislavu
Zemuniku, općini Dugi Rat i načelniku Jerku Rogliću, koji su podržali evo već petu godinu da možemo održati večer domoljubne poezije i proslaviti dane naših pobjeda.

Posebna zahvalnost voditelju, pjesniku i književniku Mladenu Vukoviću za
svesrdnu potporu.

Pozdravljam hrvatske branitelje i svoga prijatelja hrvatskoga admirala Antu
Urlića, prisjećajući se našega upoznavanja u dolinama smrti.

…………………

Posebna zahvalnost mojim prijateljima pjesnicima koji će svojim
krasnoslovom u ovoj srebrenoj raskoši razbijati tišine u znaku velikih
“oluja” i pobjeda, a to su :

1. Ivica Šušić (prošlogodišnji dobitnik “gunge”)

2. Mate Buljubašić (dobitnik prve “gunge” 2012.g.)

3. Julija Stapić-Katić 13. Ivan Pavić-Mrgud

4. Stipan Medvidović

5. Đurđica Tičinović

6. Frano Livajić

7. Ivan Šarolić

8. Nada Pupačić

9. Dragica Zeljko-Selak

10. Siniša Filip Novak

11.Stanko Balić

12. Petar-Frane Bašić

Hvala svima, Mate Buljubašić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save