Seks, laži i manipulacija LGBTQ aktivista
KAKO LAŽ U NEKOLIKO SITNIH KORAKA PRETVORITI U “ISTINU”
Naš čitatelj ponovno je analizirao dokument „Vodič o pravima za LGB radnike“ koji se može skinuti sa stranica lezbijske grupe Kontra. Svi pojedinci koji se osjećaju kao članovi LGBT zajednice imaju ustavom zagarantirana sva ljudska prava već odavna, kao i svi ostali građani. Problem nastaje kada oni žele da im država riješava probleme na koje nailaze zbog svog poremećaja ili specifičnog načina spolnog općenja. Njihovo se viđenje stvarnosti uvelike razlikuje od postojeće stvarnosti i zakoni kojima se reguliraju njihove posebne potrebe, kao što je Zakon o životnom partnerstvu, nužno mijenjaju postojeću stvarnost jer će se prema tom zakonu morati usklađivati niz drugih zakona. Vlada je s usklađivanjem zakona počela već sada, žurno i prioritetno.
One koji se protive aktivizmu LGBTQ udruga često se proziva za nedostatak ljudskosti, mržnju, uskraćivanje ljudskih prava homoseksualnim osobama, zatucanost, neobrazovanost itd. Izjavama poput „svi smo mi ljudi“, „ljubav je ljubav“, „live and let live“, „kako homoseksualci/istospolni brak ugrožava tebe i tvoj brak“ i njima sličnima, nastoji se nas protivnike LGBTQ aktivizma posramiti i prikazati poput grupe zatucanih mrzitelja ljudskog roda.
No prava je istina da čak i oni koji se ne bave dublje ovom temom, a protive se LGBTQ aktivizmu, instinktivno osjećaju da nešto tu ne valja, i da LGBTQ aktivisti u ime borbe za ljudska prava, ustvari svima nama podvaljuju „kukavičje jaje“ koje stubokom mijenja našu realnost i svakodnevni život. A evo i dokaza…
„Vodič o pravima za LGB radnike“ koji se nalazi na mrežnim stranicama lezbijske udruge Kontra, predstavlja vrlo lagano ljetno štivo za razbibrigu nakon napornog radnog dijela godine. Ukoliko samo malo pažljivije pročitamo što unutra piše, ono što instinktivno osjećamo kao opasnost, ovdje postaje očito crno na bijelo. Unutra se, naime, nalazi „nova definicija ljudskosti“ koju LGBTQ aktivisti nastoje legalizirati i zamijeniti postojeću prema kojoj mi trenutno još uvijek živimo.
Prva stvar koja upada u oči jest naslov Vodiča: zanimljivo je da su iz akronima LGBTQ izbačena slova „T“ i „Q“ što ukazuje na politiku „malih koraka“. Očito da transseksualci i queer osobe još nisu podobne za predstavljanje hrvatskoj javnosti i radnom sektoru pa se ide samo s ovim bezazlenijim inačicama: lezbama, gejevima i biseksualcima. „T“ i „Q“ osobe još malo trebaju čekati svoj red i svoje vrijeme…
Druga stvar koja upada u oči jest nazivlje koje se unutra koristi, a koje ukazuje na novu definiciju ljudskosti. Već na 2. stranici nailazimo na razdiobu između „seksualnih“ i „rodnih“ manjina, a na stranici 4 nailazimo na razdiobu između „roda“ i spola“. Čovjek se ne može ne zapitati koja je svrha uz pojmove „spol“ i „seksualno“, uvoditi naoko nejasne pojmove „rod“ i „rodno“? Do prije nekoliko desetaka godina, stvari su bile jasne: muškarac je bio muško, žene su bile žene, njihov položaj je u različitim društvima i vremenima bio različit, ali je bilo jasno tko je tko. I dok je borba za „spolnu ravnoravnost“ nužna i opravdana (žena može voziti autobus i raditi na bauštelu, a muškarac treba prati suđe i čuvati djecu), pitanje se postavlja što nam donosi borba za tzv. „rodnu ravnopravnost“? Što je uopće „rod“?
Na stranicama „Seksualna edukacija za mlade“ nalazi se članak naslova „Spol i rod“ koji govori sljedeće: „Prema definiciji Vijeća Europe rod je ‘društveno konstruirana definicija muškarca i žene. To je društveno oblikovanje biološkog spola, određeno shvaćanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih muškarcima i ženama, u društvu, u javnom i privatnom životu. To je kulturološki specifična definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i prostoru’ “. Možda se pitate, pa dobro zašto nisu rekli da razna društva različito shvaćaju uloge muškaraca i žena? Zašto nisu rekli da različite kulture i društva imaju različite norme ponašanja, očekivanja i osobina za muškarce i žene? Čemu taj nejasan govor o „rodu“? Na kraju krajeva, mi uopće ne bismo mogli pojmiti ideju „roda“ da nema „spola“…
Well, „Vodič o pravima za LGB radnike“ pomaže nam shvatiti svrhu razdvajanja spola i roda. Na str. 4 nalazimo sljedeće: „Rodni identitet podrazumijeva vlastitu rodnu samokoncepciju neovisno o spolu koji je pripisan rođenjem; unutarnji osjećaj o vlastitom rodu – muškom, ženskom ili neodređenom (ambivalentnom).“ Postoji i tzv. „rodno izražavanje“ koje se deifnira na sljedeći način: „Rodno izražavanje osobitosti su u ponašanju, držanje, odijevanje i sve ostalo čime drugima ukazujemo na koji se način rodno identificiramo“.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo dolazimo do sljedećeg: ova podjela nastoji ozakoniti jedan novi stereotip, jednu novu definiciju ljudskog postojanja, ili ako baš hoćete, jednu novu antropologiju koja glasi: muškarac nije onaj koji se rodi kao muškarac, nego onaj koji se osjeća kao takav. Žena nije ona koja se rodi kao žena, nego onaj tko se osjeća tako – tvoj rodni identitet i izražavanje može biti neovisno o spolu. I opet se tu radi o politici „malih koraka“: da bi mogli doći do drugog koraka prikazanog u Vodiču u kojem se tvrdi da tvoj rod ovisi o tvojem subjektivnom osjećaju, u prvom koraku MORA se nekako rod odvojiti od spola, a to se radi tako da se istakne kako je biti muško i žensko prema spolu jedna stvar, a druga stvar je biti muško i žensko prema društvenoj definiciji.
No priči tu nije kraj. Ja se privatno mogu osjećati kao konj, ali kada počinjem od društva i države zahtijevati da me se tako tretira, to postaje problem. Ne za mene naravno, jer sa mnom je sve u redu, nego za one koji me odbijaju prihvatiti kao konja i prema meni se tako odnositi. Štoviše, organizirat ću paradu gdje ću od društva tražiti da me se tretira kao konja, a sve oni koji to odbiju, proglasit ću hipofobima. Naravno, uvijek je u igri i diskriminacija, jer ukoliko se ne legalizira i ne daju mi sva prava koja mi pripadaju kao konju, svaki dan ću na televiziji trubiti o tome kako sam diskriminiran….
Ok, šalu na stranu, ali ovaj skeč pokazuje o čemu se zapravo radi. Ovdje se ne radi o pukom davanju prava jednom manjini, ovdje se radi o pokušaju nametanja cijelome društvu i državi jedne nove definicije ljudskosti i sukladno njoj, traži se da se svi zakoni i propisi usklade s njome. Drugačije rečeno, ako se ja kao muškarac osjećam kao žena, društvo i zakon me treba tretirati kao ženu. Ako se ja kao žensko osjećam kao muško, društvo i zakon me treba tretirati kao muškarca. Svi se prema meni moraju odnositi na osnovu toga kako se ja osjećam u vezi mog rodnog identiteta.
Ovo je ludost i nije ni čudo da građani u RH nisu spremni prihvatiti ovu nakaradnost. Posebice zato jer je poznato da dvije suprotne definicije ljudskosti istovremeno ne mogu postojati. Ili će biti na snazi jedna ili druga. Velika većina građana RH nema ništa protiv homoseksualaca, ali se protivi agresivnoj skupini LGBTQ aktivista koji u ime svih homoseksualaca svima nama žele nametnuti svoju agendu. Jer oni su šatro protiv svih postojećih stereotipa, samo zato da bi uveli jedan novi stereotip koji odgovara njihovoj viziji ljudskog roda. Na ovom tragu treba promatrati i govor o diskriminaciji LGBTQ aktivista, jer se diskriminacijom ne proglašava stvarna diskriminacija, nego neprihvaćanje njihove ideologije i svjetonazora u svim zakonima, propisima i međuljudskim odnosima.
Izvor: zdravstveniodgoj.com
