SENZACIONALAN ARHEOLOŠKI NALAZ KOD ZADRA: pod morem grad star 3000 godina!
Kako javlja Slobodna Dalmacija, Samo pedesetak metara od jadranske obale, a oko tristo metara od mjesta Turnja, otkriveno je podmorsko arheološko nalazište staro približno tri tisuće godina – skupina zadarskih arheologa na morskom je dnu locirala naselje rasprostranjeno na površini od skoro jednog i pol hektara, prapovijesni lokalitet koji – iznenađujuće – nije prekriven nekim novijim kulturnim slojem.
Liburnski podmorski grad
Naselje iz prapovijesnog razdoblja kao na dlanu nudi na tisuće artefakata za daljnje istraživanje, a da je riječ o naselju, vrlo velikom za prapovijesno razdoblje potvrđuju, među ostalim nalazima, i veliki drveni piloni zabijeni u dno.
– Pronašli smo veliku količinu drvenih pilona čvrsto zabijenih u dno, što znači da su nosili neku konstrukciju, vrlo vjerojatno sojenice, vrstu nastamba – kaže voditelj istraživanja dr. Mato Ilkić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Ovaj se podmorski lokalitet nalazi u neposrednoj blizini Galešnjaka, poznatog “otoka ljubavi” u Pašmanskom kanalu. Dr. Ilkić kaže da je poticaj istraživanju bio raniji nalaz zadarskog arheologa Zdenka Brusića, koji je na malom otočiću Ričulu, pokraj Galešnjaka, naišao na prapovijesne tragove.
– Pregledom satelitskih snimki i zračnih fotografija uočili smo goleme pravilne formacije, evidentno djela ljudskih ruku. To je bio dovoljan razlog da zaronimo na dno, gdje smo odmah pronašli veliku količinu prapovijesne keramike i drvenih ostataka iz prvog tisućljeća prije Krista, a moguće da ima i starijih dijelova. Radi se o jednom od najvažnijih prapovijesnih podmorskih lokaliteta u Hrvatskoj, koji se sastoji od naselja i pripadajuće luke.
Ovo je jedini podmorski arheološki lokalitet uz obalu sjeverne Dalmacije koji je očuvan i prebogat nalazima iz prapovijesti, nije preslojen. Sve što se tamo nalazi pripada prapovijesnom razdoblju – naveo je dr. Ilkić.
U liburnskom gradu, na dubini od samo tri metra, arheolozi su pronašli na tisuće artefakata. Na svjetlo dana izvučeno je keramičko kuhinjsko posuđe, poneko čak ukrašeno plastičnim uresima, igle izrađene od kostiju koje su služile za pletenje ribarskih mreža, ribarski alati poput cjelovito sačuvanih keramičkih koloturnika koji su služili kao utezi za mreže, obrađivani predmeti od drva kao dijelovi opreme brodova, koštice maslina koje svjedoče o njihovu uzgajanju prije tri tisuće godina, kao i golema količina kostiju domaćih životinja, mahom koza i ovaca, što govori o prehrani tadašnjih stanovnika “potopljenog” liburnskoga grada.
– Sve to smo izvadili sa sondiranog dna veličine samo četiri četvorna metra. Predmeti se sada desaliniziraju, to će potrajati do jeseni, kada ćemo ih detaljno analizirati i spajati. Od velikih drvenih pilona uzeli smo uzorke kako bismo ih datirali tzv. radiokarbonskom analizom C 14, kao i dendroanalizom koja će nam “izbrojiti” godove na drvetu – kaže dr. Mato Ilkić.
Mještanin ‘pokrio’ troškove
Pod vodstvom dr. Mate Ilkića, u podmorje su zaronili arheolozi sa Zadarskog sveučilišta dr. Martina Čelhar, dr. Dario Vujević i dr. Mate Parica, arheolog Marko Meštrov i studentica arheologije Maja Kaleb. Kuriozitet je da je cijelo istraživanje obavljeno zahvaljujući donaciji Alana Mandića, mještanina iz Turnja.
‘On se sam ponudio da nam donira sredstva i da nam u Turnju osigura kompletnu logistiku, od korištenja kuće do broda. Kod nas je neobično da netko donira novac za arheološka istraživanja. Uz to je najavio da će naš rad nastaviti podupirati i u nastavku’, kaže dr. Ilkić.
Vrsni pomorci i trgovci
Liburni su antička pomorska etnoskupina. Živjeli su između rijeke Raše u Istri i rijeke Krke u Dalmaciji. Matično područje im je svakako sjeverna Dalmacija. Razni podaci iz povijesnih pisanih izvora govore o Liburnima kao vodećoj snazi na Jadranu – pod njihovom ingerencijom navode se pojedini dijelovi obje jadranske obale, sve do Krfa koji su im 734. pr. Krista oduzeli Grci. Neosporno je da su Liburni bili vrsni pomorci i da su intenzivno sudjelovali u prekomorskoj trgovini.
Prema brojnim ostacima materijalne kulture, uočljivo je da su posebno intenzivne veze održavali sa zapadnom jadranskom obalom. Pomorski položaj i relativna izdvojenost prostora omeđena planinskim masivima u zaleđu očito su zarana uputili Liburne na najlakši komunikacijski pravac, onaj morski.
Nekad se ‘kamenom cestom’ moglo i do Italije
Nakon što su ronioci Podvodnoistraživačkoga kluba “Mornar” na dvadesetak metara dubine točno između Splita i Supetra naišli na neobičnu, kilometar dugu formaciju pravilno posloženih kamenih blokova koja izgleda kao cesta – i koju su odmah proglasili “splitskom Atlantidom” – fotografije CROPIX-ova fotoreportera Bože Vukičevića upućene su Konzervatorskom odjelu za područje Splitsko-dalmatinske županije kako bi njihovi stručnjaci procijenili o kakvom je nalazu zapravo riječ.
U Konzervatorskom odjelu dobili su dojavu o podmorskoj “cesti” i njezine fotografije, no da bi se o svemu više reklo, trebalo bi otići na teren, zaroniti u podmorje splitskog akvatorija – što konzervatorima zasad još nije u planu.
– Nismo, dakle, pregledali nalazište, nisu nam poznati svi parametri, nemamo točne podatke o dubini, na primjer, i utoliko je nezahvalno govoriti o tome što bi, zapravo, ta kamena formacija mogla predstavljati – kaže Radoslav Bužančić, pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela.
– Činjenica je, međutim, da je riječ o vrlo neobičnoj i zanimljivoj pojavi. Pitanje je je li ona ostatak neke davne civilizacije ili prirodna tvorevina. Postoje, naime, fenomeni na koje treba računati, vezani uz geološku povijest zemlje. Naš akvatorij nije uvijek ovako izgledao – u nekom trenutku prapovijesti iz Italije se do nas moglo doći pješice.
No to je, iznosi naš sugovornik, pitanje geologije. Što se tiče mogućnosti da se radi o ostacima građevina neke davne civilizacije, iz perspektive svoje struke dr. Bužančić kaže kako su antičke luke u zadnja dva milenija potonule otprilike dva metra, što odgovara procjenama da istočna obala Jadrana tone milimetar godišnje. Ako se u obzir uzme da osvit civilizacije datira 11.000 godina prije Krista, te da je to ukupno 13.000 godina, dubina od dvadesetak metara otvara mnoga zanimljiva pitanja na koja današnja znanost nema odgovora.
No, dr. Bužančić naglašava da priroda nekad stvara tako čudesne oblike da izgledaju kao isklesani, kao što su poznate velebitske Tulove grede, ili kamen u obliku kolača – i nazvan Kolač – na Braču između Nerežišća i Blaca, pa i “kamena cesta” nađena između Splita i Brača može biti potpuno prirodna pojava.
– Kad se pogleda pravilan raspored kamenih blokova nađene “ceste”, doista se ima smisla zapitati može li priroda nešto oblikovati tako pravilno ili je to djelo ljudskih ruku. Isto pitanje vrijedi i za neka druga nalazišta – recimo, za kamene blokove “piramida” nađenih u Visokom u Bosni i Hercegovini.
U tom kontekstu Bužančić podsjeća na nedavno objavljenu priču o pravilnim krugovima uočenima u podmorju s južne strane Dugog otoka.
– Da sam o tim krugovima čuo samo tada, rekao bih da je u pitanju obična novinska senzacija. No, slične sam krugove i sam još davno vidio s južne strane Brača, na području između Zlatnog rata i Murvice.
LADA BURČUL, LIDIJA GNJIDIĆ /slobodnadalmacija.hr
