Započnimo dan molitvom (utorak, 22. srpnja)
Božja prisutnost
“Postoji mjesto i vrijeme za sve”, kaže poslovica.
Gospodine, daj da uvijek želim provoditi vrijeme u tvojoj blizini.
Da čujem tvoj poziv.
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Iv 20,1-2.11-18
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.” A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.” Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.” Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: “Učitelju!” Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.” Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U jutarnjem praskozorju Marija nije prepoznala tko to s njom razgovara dok nije čula svoje ime. Nije samo primila utjehu nego i poslanje koje proizlazi iz prijateljstva.
Zamisli se na njenom mjestu kako tražiš Isusa u tišini rane zore, kako mu se predstavljaš i čuješ glas koji izgovara tvoje ime.
Razgovor
Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
