BALKANSKI CIRKUS: Zajednička veleposlanstva
Zajedničke ‘ambasade’ – cirkus Buffalo Billa uživo
Već godinama regionalni političari kuju plan kako što više zadiviti svoje mentore sa Zapada. Onda im je sinulo, napravimo cirkus za cijeli svijet – zajednička veleposlanstva država nastalih iz trupla Jugoslavije. U cirkusu Buffalo Billa svijetom su putovali indijanci i kauboji, a sada će putovati Balkanski cirkus
Koliko god fraza o povijesti koja se ponavlja djelovala i zvučalo izlizano, i ovaj put moramo kazati – povijest se ponavlja. Nekada davno, u 19. stoljeću, Zapad je bio uvjeren u svoju civilizacijsku superiornost, kao što je to slučaj i danas, osvajajući nepregledne ravnice srednjeg zapada Amerikanci su pokorili i istrijebili brojna indijanska plemena. Ona koja nisu istrijebili strpali su u rezervate i po potrebi pokazivali u putujućim cirkusima kao što je bio cirkus Buffalo Billa. Amerikanci su bili uvjereni kako su Indijancima donijeli civilizaciju, a to što je ona značila njihovo nestajanje manje je važno, jedino je važno da je civilizacija tu među njima. Sličan obrazac Zapad je nastavio primjenjivati i više od sto godina nakon eksperimenta s domorocima na tlu SAD-a.
U očima Zapada prostor bivše Jugoslavije, odnosno zapadnog Balkana nastanjuju divlja plemena koja se svako malo pokolju. Predodžba Zapada o narodima na prostoru tzv. zapadnog Balkana, pa i o nama, ravna je predodžbi o Indijancima iz 19. stoljeća. Ovaj turbulentni prostor potrebno je, smatraju zapadnjaci, pacificirati na sve moguće načine. Nije važno tko je kroz povijest bio žrtva tko agresor, tko je koga napao, a tko se branio. Važno je uvesti pax Americana, zbog trgovinskih, gospodarskih, prometnih i drugih interesa Zapada, a lokalne nacionalne politike u tom procesu samo su prepreka. Na svakom prostoru koji je potrebno pacificirati, Zapad ima vlastitu vojsku nevladinih organizacija, medija i političara. U svom nastojanju da se svide šefovima i poslodavcima na Zapadu lokalni političari često rade i vlastite eksperimente, nastojeći biti veći Englezi od Engleza. Zanimljivo je kako je kozmopolitski, regionalni i nadnacionalni duh obuzeo naše političare, novinare i intelektualce. Mogli bi i patentirati kozmopolitizam s mirisom dolara!
Domaći kozmopoliti, odnosno anacionalne elite stasale u doba totalitarnih režima, plasirali su ovih dana ideju o zajedničkim veleposlanstvima Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Ideja se pravda uštedama u vrijeme teške gospodarske krize, a za početak eksperiment bi obuhvatio zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike. Već godinama na službenim sastancima predsjednika parlamenata, vanjskopolitičkih odbora i ministara vanjskih poslova regionalni političari kovali su plan kako što više zadiviti svoje mentore sa Zapada. Onda im je sinulo, napravimo cirkus koji će moći gledati cijeli svijet – napravimo zajednička veleposlanstva država nastalih iz trupla Jugoslavije. Taj putujući cirkus opravdat ćemo skandinavskim primjerom, ako mogu skandinavci zašto ne bismo mogli i mi?
Sve možemo – kad smo na udici!
U cirkusu Buffalo Billa svijetom su putovali indijanci i kauboji koji su se svojevremeno klali po prerijama Divljeg zapada, a sada će svijetom putovati Balkanski cirkus. Svijetom će se pronijeti glas o velikom civilizacijskom iskoraku naroda s brdovitog Balkana pod mentorstvom i paskom Zapada. Možemo mi samo kad hoćemo, samo nas treba držati na uzici.
U tom cirkusu, suvremenoj reinkarnaciji indijanaca i kauboja, u veleposlanstva će dolaziti, kao u zoološke vrtove, zapadnjaci i osobno se uvjeravati kako Hrvati, Srbi, Slovenci, Muslimani, Crnogorci i Makedonci mogu živjeti zajedno – i to bez maršala Tita.
Problemi bi mogli nastati ako netko od posjetitelja cirkusa postavi pitanja o dubljim odnosima prisilno pacificiranih plemena. Na primjer, što će budući djelatnici “ambasada” odgovoriti kad ih neki znatiželjni posjetitelj upita što su radili srbijanski premijer Vučić i predsjednik Nikolić u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata? Što će “ambasadori” reći tko je krivac za izbijanje rata i agresiju? Postoji li hrvatski jezik i kultura za srbijanske ambasadore i političare? Koje su granice na Dunavu? Što je sa sukcesijskom imovinom bivše države?
Bolesne želje regionalnih karijerista
Ali, osim hrvatsko-srpskog spora postoje i druga otvorena pitanja. Ne treba posebno pisati o vječitim sporovima Hrvata sa Slovencima, Makedonci bi imali što reći o sporu sa Srpskom pravoslavnom crkvom o autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve, a ni Crnogorci nisu raščistili sve po ovom pitanju. Bošnjačko (muslimansko)-srpski odnosi i negiranje genocida u Srebrenici također je još uvijek otvoreno pitanje. Unatoč tome, netko, vjerojatno zbog bolesne želje da zasjedne u stolicu glavnog tajnika UN-a, gura prisilnu integraciju “regiona”. Ovo me podsjetilo na jedan film o carskom Japanu u drugoj polovici 19. stoljeća. Japan je tako silno želio postati suvremena, zapadnjačka zemlja, da je propisao način odijevanja za odrasle muškarce. Svi su morali biti u zapadnjačkim odijelima, nije važno što nisu znali obući odijela, važno je da ih nose.
Projekt otvaranja zajedničkih veleposlanstava, koji guraju anacionalne elite, treba afirmirati te iste elite u očima financijera sa Zapada i po mogućnosti otvoriti prostor za nove uspone u karijerama nekima od njih. Hrvatska će ovim projektom ponovno ostati bez dijela suvereniteta, ali to one koje hrvatska samostalnost i suverenost nikada nisu zanimali i ne brine previše.
Autor: 7Dnevno
