Bratska opomena časopisima i portalima Nacija i Dnevno.hr
„Bdijte i trijezni budite“ kako svi zajedno ne bismo zatajili Krista i sablaznili malene!
Jedno od pogrešnih mišljenja koja karakteriziraju antimodernizam je i to da vidi svijet kao posvemašnje zlo. Ne trebamo ići daleko da pronađemo konkretne primjere ovakvog iskrivljenja Evanđelja – dva prototipna primjera predstavljaju mediji Nacija i Dnevno.hr.
Tek i površan pregled donosi nam cijelu silu članaka koji su protkani duhom antimodernizma.
Prije finala Svjetskog nogometnog prvenstva Nacija nas upozorava da je „potpuno svejedno tko će pobijediti jer jedni na srcu nose dvije petokrake, a drugi tri“, dok nas Dnevno.hr želi prosvijetliti tvrdnjom da su nogomet izumili masoni i da bismo ga trebali izbjegavati jer je pun okultne simbolike, utemeljujući to na uvidima poput: „Zar nije čudno da su svi brojevi u nogometnim pravilima simbolični i vrlo temeljito uobličeni. Npr., igrača ima upravo 11, a sve u nogometu ima neke svoje specifične dimenzije.
“ Na drugom mjestu Nacija upozorava da se klonimo sličica za blagoslov kuća s likom Gospe jer su ih podmetnuli masoni, a to se, između ostalog, dokazuje činjenicom da Gospa drži prste u obliku slova „M“ i ima zvijezde oko glave. Pogađate, slovo „M“ nikako ovdje ne može simbolizirati ime „Marija“, nego svakako „Masoni“, a zvijezde nemaju što sjati oko Marijine glave ako imaju pet krakova. Ideološka politizacija kršćanstva na Dnevno.hr tolika je da vrhunac analize predsjedničke kampanje predstavlja uvid kako se „I Kolinda i Josipović klanjaju Luciferu“ te da „nas spasiti može samo Bog i hrvatska desnica“. (Bog je, jasno, desničar.)
Ne želeći više gomilati primjere, cilj ovoga teksta je istaknuti neke zajedničke crte ovakvih stavova i pokazati što je krivo u njima, kako bismo se što više približili Istini.
Već je spomenuto da se jedan od lajtmotiva antimodernizma pokazuje u tome što ima tendenciju u svemu vidjeti zlo. Koliko god netko opsežno argumentirao da značenje simbola ovisi o kontekstu, za antimodernista će slovo „M“ uvijek biti oznaka masona (pa i u Marijinu imenu), a zvijezda će biti znak Sotone. Ako možemo reći da je najveća Sotonina varka misliti da ne postoji, onda je jednako velika njegova varka misliti da je u svemu. Takvo viđenje je izrazito antikršćansko jer uzdiže Sotonu do razine drugog počela stvarnosti, jednake snage kao što je i Bog. Ovo je temeljna oznaka gnosticizma, hereze iz najranijih vremena kršćanstva, koja se u raznim oblicima ponovno pojavljivala tijekom povijesti pa sve do danas. Gnostici su vjerovali da je Bog svjetlost i dobrota, ali da svijetom upravlja Demiurg, zli bog i počelo tame koje je materijalni svijet učinilo zlim, zbog čega se gnostik treba distancirati i osloboditi od svijeta. U današnjem vremenu ovakav distancirani stav se očituje kod puritanskih kršćana koji se sablažnjavaju nad svijetom, druže se samo sa svojim moralno ispravnim prijateljima, križaju se kad čuju rock glazbu i naravno, ni u kojem slučaju ne idu u Muzej suvremene umjetnosti, neovisno koja izložba se tamo odvijala.
U svojim djelima sv. Augustin se oštro obračunavao s manihejcima (jednom od gnostičkih sekti), pokazujući da zlo nikako ne može biti jednako snažno kao dobro i da je ono tek i samo nedostatak dobra. Dodao je i da je Bog sve učinio dobrim i da su tijelo i svijet u sebi jednako tako dobri, naravno, uvažavajući palu ljudsku narav. Traženje Sotone u svemu varka je koja mu daje neopravdanu snagu i u tome čovjek gubi sposobnost da ga traži tamo gdje se najčešće potkrada, u vlastitom srcu. Dok mahnito trošimo snage na analizu svih fenomena u kojima se pojavljuje slovo „M“, zvijezda, Sunce ili oko, zli se potkrada s leđa i lako zauzima tvrđavu našeg srca. To je i Augustin prepoznao kad je rekao da se u srcu svakog čovjeka Božja i ljudska država bore za prevlast. Upravljajući sve svoje snage u traženje Sotone u izvanjskom svijetu, ostavljamo nečuvanom Božju tvrđavu u svom srcu koja onda lako pada. Naravno, ovo ne znači da okultna simbolika ne postoji i da ne treba biti pozoran na nju, samo pokušava dati zdrav smjer u raspoznavanju istine. Ako po plodovima prepoznajemo različite nauke, nije li očito koliko je negativistički i nedovoljno racionalan antimodernizam sablaznio malenih i udaljio ih od Radosne vijesti?
Da je pozicija antimodernista ideološka, a ne autentično kršćanska, svjedoči i činjenica da antimodernizam, kao i sve ostale ideologije, mora imati neprijatelja, što nužno dovodi do mržnje i negativističkog stava prema svemu što se protivi njoj samoj. Ideološki neprijatelj u pravilu nije neki stvaran neprijatelj, nego fikcija ideoloških umova..
Skoro svaki drugi status na Facebooku Nacije obračunava se s tzv. „liberalnim teolozima“, iako je teško definirati tko bi oni bili. Slično kao što se modernist obračunava s imaginarnim „zadrtim konzervativcem“, „liberalni teolog“ je jedan od ideoloških neprijatelja antimodernista i tko god dobije tu etiketu nužno je svrstan u tabor pogrešnih stavova
Ne čudi stoga što antimodernisti sve više kritiziraju papu Franju koji poziva Crkvu da se otvori i ide na periferiju, da bude siromašna i otvorena za grešne, kakva je i sama u svom vremenitom aspektu.
Antimodernizam t dovodi do ozbiljne degradacije kršćanstva koje je u svojoj biti najsnažnija konstruktivna snaga.
Na kraju krajeva, kršćanstvo stvarno u sebi sadrži puno više unutarnje slobode i smisla za humor od negativističkog oponiranja svemu.
Općenito, politizacija Evanđelja u bilo koje svrhe pogrešna je.
Na kraju, cijela ova kritička analiza pretendira biti bratska opomena. Njena poruka je „bdijte i trijezni budite“ kako svi zajedno ne bismo zatajili Krista i sablaznili malene!
Glasbrotnja/Bitno.net
glasbrotnja.net
