IVAN MIKLENIĆ: Komemoracija ili manipulacija?
U organizaciji Ministarstva branitelja povodom Europskoga dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u subotu 23. kolovoza održani su komemorativni skupovi u Jadovnom na Velebitu i na Jazovki na Žumberku. Komemorativni skupovi nad neotkopanim jamama ili obilježenim grobištima u kojima leže žrtve partizansko-komunističkoga terora održani su u brojnim mjestima diljem Hrvatske, a počast je iskazana i žrtvama ustaškoga terora, npr. u Jasenovcu. Kako su prenijeli neki mediji, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko istaknuo je »da se tim civilizacijskim i političkim činom u Jadovnom i kod Jazovke pokazuje okrenutost hrvatskog društva budućnosti i demokratskim vrijednostima«. »Time pokazujemo da ne sektašimo prema žrtvama. Bez obzira u čije ime i čije ideologije su žrtve pale taj čin smatramo vrijednim radi izgradnje harmoničnijeg hrvatskog društva, te ćemo to činiti i ubuduće.« Te geste učinjene na mjestima stradanja brojnih ljudi i riječi predsjednika Hrvatskoga sabora mogu stvoriti dojam da je u Hrvatskoj postignut tako poželjan, zreli, uravnotežen, principijelan i stvarno častan odnos prema žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima koji su vladali na ovim prostorima. Premda te geste i te riječi treba iskreno pozdraviti, ipak bi bilo naivno i potpuno u neskladu s aktualnom stvarnošću u hrvatskom društvu razumjeti i tumačiti ih kao ozbiljni i stvarni prevladavajući stav u sadašnjoj službenoj hrvatskoj državnoj politici i u glavnoj struji javnoga mnijenja.
Sadašnja službena hrvatska državna politika svoj stvarni stav prema žrtvama totalitarnih režima otkrila je otvorenim odbacivanjem ideje nacionalnoga pomirenja, koju je zagovarao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ukidanjem Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskoga rata da bi istraživanje masovnih likvidacija komunističkoga režima stavila pod kontrolu Ministarstva branitelja, tj. političke izvršne vlasti, zatim ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad godišnjom komemoracijom na Bleiburgu te, konačno, ponovnom prikrivenom uzurpacijom i monopolom stare komunističke strukture i njezinih izdanaka na upravljanje državom, gospodarstvom, na izgradnju i usmjeravanje hrvatskoga društva općenito. Uz te činjenice, očito je da je Ministarstvo branitelja organiziravši komemoracije na Jadovnom i na Jazovki tek željelo na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima baciti prašinu u oči i kritičnom dijelu javnosti u zemlji i Europskoj uniji. Za tu gestu – bacanja prašine u oči – Ministarstvo branitelja usudilo se manipulirati i predsjednikom Hrvatskoga sabora i predstavnicima Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve. Osim toga parlamentarni izbori sve su bliže pa je potrebno što bolje, još jednom, obmanuti birače.
Te komemoracije u stvarnim okolnostima suvremenoga hrvatskoga društva imaju simboličko značenje i to značenje ne treba podcjenjivati, no da bi takve komemoracije imale stvarno puno značenje, moralo bi se u hrvatskom društvu dogoditi oslobođenje od nasljeđa komunističkoga sustava ponajprije u politici, a onda i u svim društvenim sferama. Umjesto oslobađanja društva od ostataka komunizma političke elite, a osobito aktualna koalicija na vlasti, ustraju u političkim nastojanjima da se u Hrvatskoj ne dogodi jasna i glasna osuda komunizma kao totalitarnoga sustava te da se spriječi da cjelokupna javnost, osobito mlađa pokoljenja upoznaju stvarnu narav komunističkoga modela vladanja i komunističkih mehanizama eliminacije stvarnih ili izmišljenih neprijatelja. Baš zbog takvoga stanja u Hrvatskoj, a koje se sustavno, osobito medijski, niječe i skriva, treba pozdraviti inicijativu hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu u okviru europskih pučana da se postavi i europski povjerenik koji bi se posebno bavio pitanjima europske neraščišćene povijesti i praćenjem odnosa u pojedinim europskim zemljama prema žrtvama totalitarnih režima. Također u tom kontekstu ne može se pozitivno ne vrjednovati principijelnost Njemačke koja priprema sudski proces protiv bivših šefova komunističkih tajnih službi, hrvatskih građana koji su optuženi da su djelovali u službi jugokomunističkoga državnoga terorizma.
Ovogodišnji Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima još je jednom otkrio kojim duhom i kojom ideologijom diše glavna struja javnoga mnijenja u Hrvatskoj pa dosljedno i većina medija, među kojima je i javni servis koji je uzdržavan od građana te bi morao služiti društvu u cjelini, a ne ostatcima komunističkih struktura, koliko god još uvijek bile moćne. Samo bi naivni mogli pomisliti da je to slučajno što se nije našao ni jedan urednik koji bi uputio novinara da priupita predsjednika Vlade i Predsjednika Republike o tom zašto se još u Hrvatskoj ne stvaraju preduvjeti za mogućnost stvarne komemoracije na Europski dan sjećanja na žrtve. Umjesto toga u Dnevniku HTV-a izrečena je teška netočnost da su u Jazovku pobacani samo pobijeni ustaški vojnici jer je uz ostale u toj jami završila i barem jedna časna sestra milosrdnica, a ona – kao civilna osoba – ipak nije bila nikada ustaški vojnik.
Za iskrenu i vjerodostojnu komemoraciju u povodu Europskoga dana sjećanja na žrtve u Hrvatskoj neizbježno je demontirati ostatke komunističkoga sustava i komunističkih struktura koji se u posljednje vrijeme jako razmahuju. Tek u takvom nastojanju moći će se iskazati iskrena sućut i pijetet prema svim žrtvama. Također – što je od bitne važnosti za budućnost Hrvatske i svih njezinih građana – oslobađanje od ostataka komunističkih struktura preduvjet je i pitanje slobode, demokracije i prosperitetnoga gospodarskoga razvoja.
Izvor: glas-koncila.hr
