Na Podbrdu ozdravila Talijanka Silvija Buso
Silvija Buso je djevojka rodom iz Padove. U šesnaestoj godini, u nekoliko dana nakon visoke temperature, osjetila je da više ne može hodati. Stanje se stalno pogoršavalo tako da više nije mogla bez invalidskih kolica. Osjećala je sve jače bolove u mišićima i na koncu je oboljela od distrofije mišića. Njezini roditelji su uvijek bili pobožni, i sada su se na poseban način utjecali Gospi za majčinsku pomoć i zagovor.
Na rukama su je 24. lipnja 2005. iznijeli na Podbrdo, na mjesto ukazanja. Pogledala je lijepi Gospin kip i počela moliti srcem, kako nas Gospa godinama uči. Priznaje da nije molila za sebe, niti je tražila milost da opet prohoda, jer joj se to činilo nemogućim. Molila je za druge, za osobe koje su tada trpjele. Malo prije ukazanja vođa skupine hodočasnika joj je rekao da će uskoro doći Gospa i da je možemo zamoliti što god hoćemo. S čvrstom vjerom i pouzdanjem!
„Odlučila sam moliti da mi Bog po Gospinu zagovoru dadne snagu prihvatiti kolica, jer sam ih se vrlo plašila. Oko 22 sata zavladala je desetominutna tišina. Moleći ponizno, primijetih veliku svjetlost koja je bila nježna, odmarajuća… i ona me je impresionirala. Prestankom ukazanja nestalo je i te svjetlosti. Prvi put nakon devet mjeseci osjetih svoje noge. Briznula sam u plač i drhtećim glasom rekla: “Ozdravila sam, hodam!”
Silvija dirljivo kaže: “Za mene je najveća milost to što sam u Međugorju otkrila vjeru i doznala koliku ljubav imaju Isus i Gospa za svakoga od nas. S obraćenjem je kao da je Bog u našoj nutrini upalio vatru koja se stalno hrani i održava molitvom, Euharistijom. Beskrajno zahvaljujem Bogu na ovom neizmjernu daru.”
Ona priznaje da se svi problemi najbolje rješavaju moleći krunicu. Tada se osjećamo mirnijima i raspoloženijima. Potrebno je imati potpuno povjerenje u Boga koji sve vodi. Najvažnije i najljepše u životu je osjetiti ljubav Gospinu i Isusovu i živjeti je.
fra Petar Ljubičić
Izvor: glasbrotnja.net
