OLUJA – Josipovićeva noćna mora!
Uistinu je potrebno da se proslava toga dana primarno obilježi baš u gradu Kninu, neovisno o tome što su državne kvazi-elite toliko puta obezvrijedile i obeščastile nacionalni naboj i hrvatski ponos, da su kod iskrenih domoljuba i branitelja pobudile otpor dolasku u Knin. Nakon Knina, neka svi skupa odu u Čavoglave na tradicionalno narodno veselje, koje ne bi smjelo ni u čemu proturiječiti kninskoj velebnoj obljetnici
Tko se danas još sjeća salvi zvižduka nezadovoljnih građana i branitelja Knina upućenih predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću na prošlogodišnjoj proslavi najveće vojne pobjede u hrvatskoj povijesti, vojno-oslobodilačke akcije “Oluja”? Zacijelo samo ovi navedeni kojima su zvižduci bili i upućeni, kao i sami zviždači, koji su nakon svog javnog i legalno izraženog nezadovoljstva prema odnarođenim državnim dužnosnicima, na svojoj koži osjetili dosege moderne hrvatske demokracije u izvedbi Ostojićevih policijskih poslušnika i njihovih pravosudnih kolega.
Ta “vjerska” policija, kakva postoji još samo u Saudijskoj Arabiji, zadužena za čistoću hrvatskoga društva zasnovanoj na jugoslavenskim, titoističkim i partizanskim tekovinama i lažnom antifašizmu, pokazala je i dokazala svim nezadovoljnim građanima kako se u modernoj hrvatskoj državi ne smije javno iskazivati nezadovoljstvo prema vladajućim kvazi-elitama kada se one pojavljuju i obraćaju javnosti. To hrvatski građani smiju činiti samo na izborima i, eventualno, na referendumima, ukoliko inicijatori uspiju prikupiti dvostruko veći broj potpisa od zakonom propisanih i ukoliko ih vlasti nakon toga uopće – dopuste raspisati.
Odnarođeni i udaljeni od problema naroda
Takva je, po prilici, trenutačna slika hrvatske demokracije za koju sigurno svoje živote nisu davali poginuli hrvatski branitelji. Oni državni dužnosnici i službenici tog istog aparata koji misle kako tijekom prethodne godine mogu svojim javnim izjavama vrijeđati hrvatski narod, omalovažavati njegovu borbu za svoju slobodu i pravo na vlastitu državu, gaziti njegovo dostojanstvo, pljuvati po njegovim mrtvima i trljati sol po bolnim ranama rodbine nestalih i zatočenih branitelja izručenih neprijatelju protiv kojeg su branili i obranili ovu istu državu, nemaju pravo iskazivati čuđenje zašto im se u Kninu, Vukovaru ili bilo kojem drugom hrvatskom stratištu zviždi, ili ne dopušta govoriti. Ti isti državni dužnosnici koji žive potpuno odnarođeni i udaljeni od svakodnevnih problema s kojima se narod već godinama suočava, ili nemaju dovoljno pameti spoznati realnu sliku društva kojega predvode, ili nemaju obraza ni stida sagnuti glavu i šutjeti pred tim istim narodom kada se prisjeća svojih najbolnijih, ali i najponosnijih trenutaka.
Nedavno je ministar obrane Kotromanović izjavio, kako je siguran da će ovogodišnja proslava obljetnice “Oluje” u Kninu proći bez ikakvih problema i izljeva nezadovoljstva prema državnom vrhu, iz razloga što su, eto, ove godine, službeni protokol tj. program, zajednički osmislili nadležna državna tijela tj. ministarstva i udruge proizišle iz Domovinskog rata. Kotromanović, kao jedan od najvećih hrvatskih prebijega s domoljubne vojno-političke scene na onu suprotnu, koja se, htio on to priznati ili ne, otvoreno zalaže za neke druge svjetonazore, ideologije i državne zajednice za koje se ni on sam sigurno nije borio, očito ne želi shvatiti kako nije stvar u osmišljavanju i izvedbi programa proslave tog najvećeg hrvatskog državnog praznika. Stvar je jednostavno u tome što narod, makar dijelom bio i politički neobrazovan, instinktivno osjeća tko i što govori, tko se i za što zalaže i na kraju, tko je u čitavoj toj priči licemjer, a tko iskreni domoljub.
A licemjer je i ove godine zasigurno predsjednik Josipović. I to ovoga puta iz dva razloga: prvo, što će na sva usta veličati velebnu pobjedu hrvatskog naroda protiv velikosrpskog agresora kojeg će, naravno, kao uvijek do sada odbiti imenovati, a usput će i malo pokušati uravnotežiti krivicu za istu agresiju, spominjanjem i prenaglašavanjem nedvojbenih zločina s hrvatske strane (toliko minornih i količinski i okrutnošću, u odnosu na te iste zločine počinjene sa srpske strane prema hrvatskom pučanstvu).
I drugo, Josipović će u Kninu rado govoriti, vjerojatno i snažnijom domoljubnom retorikom od one dosadašnje koju, istinu govoreći, od njega u posljednje četiri godine nikada nismo niti čuli, želeći si tako na jeftin način priskrbiti dodatne političke bodove u bitci za svoj drugi predsjednički mandat.
Što je poštenom narodu ovaj put činiti?
Nedvojbeno je kako veličanstvenu pobjedu hrvatske vojske i cjelokupnog hrvatskog naroda nad protagonistima zločinačkog pothvata, osmišljenog kroz fašistički projekt stvaranja tzv. Velike Srbije, najbolje simbolizira vojna akcija “Oluja”, poglavito ulazak pobjedničke Hrvatske vojske u do tada okupirani hrvatski kraljevski grad Knin. Zato je uistinu i potrebno da se proslava toga dana primarno i odvija baš u gradu Kninu, neovisno o tome što su nacionalni naboj i hrvatski ponos, državne kvazi-elite od doba haškog krivokletnika Mesića pa do danas Josipovića, toliko puta obezvrijedile i obeščastile, da su kod iskrenih domoljuba i branitelja pobudile svojevrsni otpor dolasku u Knin na taj najvažniji dan naše povijesti. Mnogi su od njih radije skloni doći na istinsku narodnu feštu i veselje u Thomsonove rodne Čavoglave, protiv čega, da se razumijemo, osobno nemam ništa, naprotiv.
Ali, jedino bi ispravno bilo da se svi hrvatski branitelji i nacionalno svijesni građani Hrvatske najprije upute u Knin, čime bi potvrdili da je za njih Knin bio i zauvijek ostaje hrvatski grad-simbol velebne pobjede nad velikosrpskim neprijateljem, a da je odnarođena državna kvazi-elita samo prolazna, iako bolna točka duge hrvatske povijesti. Nakon posjeta Kninu, svi skupa neka idu u Čavoglave na tradicionalno narodno veselje, koje ne bi smjelo ni u čemu proturiječiti kninskoj velebnoj obljetnici, ili mu u nečemu konkurirati. To su jednostavno dvije različite, iako u svojoj biti, identične stvari koje slave istu vrijednost.
Osim što je za taj veliki dan kao središte hodočašća hrvatskih domoljuba potrebno vratiti Knin, više je nego nužno isti dan dostojanstveno i obilježiti, bez hukanja i zvižduka, ma koliko to bilo teško izdržati. Kako ogorčeni narod ne bi davao povoda vladajućim političkim manipulatorima za različite spinove poput onih, nakon što im je narod u Vukovaru glasno izrekao što o njima misli, i kada su krivicu za svoj poraz svaljivali na sve i sva, samo ne na sebe, treba reagirati smireno i dostojanstveno. Vladajućima tako začepiti usta za kasnije nabacivanje blatom na sve domoljubno, a velikosrpskim ekstremistima ne dati mogućnost vulgariziranja naših svetinja.
Stoga predlažem građanima Knina i okolice, te njihovim gostima iz domovinske i iseljene Hrvatske, da svoje nezadovoljstvo licemjerima s rukovodeće državne i političke scene koji im se i ovoga puta namjeravaju obratiti, izraze mirnim okretanjem leđa pozornici, a na kraju govora ih, umjesto pljeska “počaste gromoglasnom” šutnjom. Tko hoće pljeskati, a takvih ima uvijek i uglavnom su u prvim redovima, neka to slobodno čine. Time bi i više nego jasno bilo izraženo nezadovoljstvo onih koji nezadovoljni jesu, kao i njihovo pravo na izricanje toga, ali na jedan, toj obljetnici znatno primjereniji način.
Ono što bih i kao čovjek i kao hrvatski branitelj poručio državnim dužnosnicima jest, da se bar toga dana “spuste na zemlju” te da, nakon što toleriraju i obilježavaju razne, najblaže rečeno kontroverzne obljetnice iz hrvatske prošlosti među kojima je svakako najiritantniji, netom održan četnički dernek u Srbu, spuste svoje glave i da šute. Da ne drže nikakve prigodne govore, te da ih prepuste istinskim legendama Domovinskog rata, njegovim braniteljima-herojima.
Autor: 7Dnevno
