Rijeka se davi u smradu korupcije
‘Proklamirano’ poštenje i ‘transparentno’ političko djelovanje SDP-a krije neviđenu korupciju u Rijeci!
Godinama se Rijeka prikazuje kao grad primjer u poštenom radu njegove uprave, a zapravo se iza tog “proklamiranog” poštenja i “transparentnog” političkog djelovanja krije neviđena korupcija uz političku zaštitu SDP-a. Tako nam je naš pouzdani riječki izvor ispričao prvu priču riječkih privatizacijskih marifetluka, kao uvod u druge priče vezane uz “vladavinu prava” u Rijeci.
Priča počinje u trgovačkom centru “Andreja”, u kojem je naš izvor informacija kupio poslovni prostor na drugom katu od tvrtke “Andrij” d.o.o. koju je zastupala direktorica Antica Šetić. Ona je bila samo fiktivna vlasnica, dok je stvarni vlasnik bio Ante Dević koji je potpisivao ugovore o prodaji poslovnih prostora, ali bez punomoći direktorice. To znači da je krivotvorio pravno stanje tvrtke, pa su, bez punomoći zakonske direktorice, ugovori – ništavni. No, Devčić je iste poslovne prostore prodavao i po nekoliko puta, pa su se na kraju kupci morali suočiti sa činjenicom da su kupili prostore od tvrtke koja ima jednog direktora s pravom potpisa i neovlaštenu osobu koja je prodavala prostore. Zbog takvih prijevara firma “Andrij” d.o.o. je propala, ali je njene dugove odmah kupila riječka tvrtka “Zidar” d.o.o., koja je s propalom tvrtkom inače često surađivala na poslovima gradnje. Samo bi naivac danas mogao povjerovati kako tvrtka “Zidar” nije znala za “Andrijeve” makinacije, te da se tu ne radi o njihovom zajedničkom “zamračivanju” novca kupaca poslovnih prostora. No, kako je uspjelo “Andriju” provesti makinacije s prodajom poslovnih prostora?
Kako je radila izvjesna Gordana?
Vrlo jednostavno – u riječkoj je gruntovnici, naime, radila izvjesna Gordana koja je prodavala vlasničke listove, kao perece u pekarnici, za 50 eura. Tako je bilo tko, ako je imao neki osnov za koji bi se Gordana mogla “uloviti”, postajao vlasnik tuđe nekretnine!? I tvrtka “Zidar” je tako i naš izvor obavijestila da je ona novi vlasnik poslovnog prostora kojeg je on kupio od “Andrija”. Kako je firma propala, “Zidar” se uknjižio kao vlasnik, te je naš izvor istjeran iz kupljenog prostora. Vlasnički list je “Zidaru” izdala famozna Gordana, koja osnovu za njegovo izdavanje nije našla u preimenovanju, ali je tim neutemeljenim vlasničkim listom “Zidar” ipak stekao vlasništvo. Istodobno je naš izvor, koji je “svoj” poslovni prostor do tada rentao i od rente živio, izgubio i prostor i rentu koji su sada pripali lažnom vlasniku – “Zidaru”. Tako su nekadašnji poslovni partneri u gradnji, “Andrij” i “Zidar”, postali partneri u otimanju pošteno plaćenih poslovnih prostora u centru “Andreja”. No, sve to ne bi bilo moguće da je riječka vlast pošteno radila svoj posao!
Čak ni trgovački centar “Andreja” ne bi niknuo da su gradske inspekcije radile svoj posao, jer u trenutku prodaje poslovnih prostora, centar nije imao uporabnu dozvolu. Naime, naknadno je ustanovljeno kako je drugi kat na kojem su izgrađeni poslovni prostori, bespravno izgrađen i tek je mnogo godina kasnije dobio potrebite dozvole. Tako je i naš izvor tek nakon 15 godina uspio na riječkom sudu dokazati da je vlasnik tog spornog poslovnog prostora. No, koliko je to godina izgubljene rente, koliko godina uzrujavanja i izgubljenog zdravlja?
S lopovlucima ove dvije tvrtke upoznat je bio osobno i sada već bivši ministar financija u Milanovićevoj vladi – Slavko Linić, bez čijega znanja ništa u Rijeci nije moglo proći. Međutim, u ovom slučaju nije ništa poduzeo, jer mu je poznanstvo s prvim vlasnikom “Zidara”, Josipom Lokmerom, bilo dovoljno da cijelu aferu gurne – pod tepih. Zašto?
Naime, tvrtka “Zidar” bila je svojedobno kao državna tvrtka vrlo moćna i jaka na riječkom području. Međutim, privatizirana je 1996. kao propala tvrtka (namjerno je uništena, iako je imala velike kapacitete), pa je prešla u ruke njenog dotadašnjeg direktora Josipa Lokmera. On je preuzeo svu mehanizaciju i kapacitete i nastavio s njima raditi, pa je bivša državna gubitaška tvrtka s istim direktorom, postala – uspješna privatna tvrtka! No, takva privatizacija ne bi uspjela bez ustupaka političke vlasti koja drma Rijekom zadnjih 20 godina!
Riječko carstvo obitelji Lokmer
Naime, o dobroj povezanosti Josipa Lokmera s vrhom riječke vlasti govori podatak da je upravo njemu, bez problema, Grad Rijeka prodao tijekom privatizacije svoj udio u tvrtci “Zidar”. A on je pak uspio otkupiti i dio koji je posjedovala Ina rafinerija nafte. Iz toga je razvidno da je tvrtka “Zidar” bila moćna zahvaljujući svom direktoru kojem je dobro političko zaleđe omogućilo i brzi propast uspješne tvrtke i još bržu kupnju propale državne tvrtke koju je kao njen direktor i upropastio! Ali, riječke vlasti
uopće nisu dvojile o prodaji tvrtke upravo neuspješnom direktoru i nisu poduzele mjere kako bi se saznalo sve o njegovoj krivici u upropaštavanju tvrtke.
No, tu nije kraj zaštite interesa Josipa Lokmera! I njegova supruga, arhitektica, često je odrađivala poslove za Rijeku, što je mogla samo osoba bliska vlasti. Njegov sin, Marko, koji je sada vlasnik tvrtke “Zidar”, pregazio je dijete na pješačkom prijelazu, ali nikad nije osuđen. Čak mu je omogućeno da pobjegne u SAD, a vratio se u Hrvatsku tek kada je postupak – zastario. Treba li uopće reći da su i vrh vlasti u Rijeci i riječki SDP duboko “umočeni” u kriminalnu gradnju, privatizaciju i pokriće prometne nesreće obitelji Lokmer?
No, valja naglasiti da je Slavku Liniću sve te podatke dostavljao naš riječki izvor, ali on nikada nije, kao najjača SDP-ova figura u Rijeci, ništa poduzeo, iako se i dalje često hvali velikim zaslugama u zaustavljanju korupcije i dok je bio gradonačelnik Rijeke. U međuvremenu se Marko Lokmer nije zadovoljio samo ubojstvom nevinog djeteta u prometu za koje nije osuđen, već je naš izvor zasuo prijetnjama prebijanjem i likvidacijom, jer se on, kao oštećena osoba koja se bori za svoj poslovni prostor, drznula dirnuti u njegov ionako upitni integritet!
Tvrtku “Zidar” je inače tužila riječka bolnica zbog loše napravljenog krovišta, u poslu u kojem je opet imala prvenstvo pred drugim tvrtkama na natječaju za dobivanje gradskih poslova. Danas tvrtka ima problema s isplatama plaća, pa je vlasnikov automobil znao često biti na meti nezadovoljnih radnika. U kafiću Marka Lokmera je pak nekoliko puta porazbijan inventar, a zabilježen je i pokušaj namjernog paleža.
Samo na ovom primjeru korupcije, upropaštavanja tvrtke i naštimavanju privatizacije, dolazimo do zaključka kako iza ove vlasti u Rijeci stoje brojne afere koje SDP pokušava skrivati kao zmija noge.
Međutim, javljaju nam se novi svjedoci kojima je dosta šutnje, pa će o riječkoj korupciji biti još tekstova u našem tjedniku.
Autor: 7Dnevno
