H. Hitrec: Hrvatsku na koljena, pas joj m…

Hrvatska u dubokoj depresiji. Bankrot kuca na vrata, štoviše lupa šakom po vratima. Nikada u bližoj povijesti, pa ni u ratu, nismo stajali tako loše i sada je valjda svima jasno da je aktualna Vlada projicirana prije nekoliko godina s jedinom zadaćom da uništi hrvatsku državu, a ne da ju izvuče iz recesije. Na njezino je čelo namjerno postavljen mlađi čovjek ograničenog uma koji iza sebe može ostaviti jedino antologiju komičnih izjava.

Okružen je također mlađim (i ponekim starijim) komičarima, koji su na komičan način raspodijelili resore po načelu – daj njemu (njoj) resor u koji se uopće ne razumije, okruži ga (ju) s partijski kadrovima koji se takođe ne razumiju ni u što, daj što više značajnih resora HNS-u jer oni su poznati grabežljivci, napumpaj javna poduzeća bedacima i tako ćemo u kratko vrijeme baciti Hrvatsku na koljena, da ju kaznimo što se uopće uspravila u povijesti i razorila naš jugoslavenski san, pas joj mater.

Što rade ministri

Ministri ne rade ništa, a i to je bolje nego kada nešto rade. Eto, o Bauku se malo čulo jer se oporavljao od stožernih i ustavnosudskih udaraca, ali je satisfakciju našao u civilnoj registraciji homoseksulanih veza koju mediji drsko i protuustavno nazivaju gay-brakovima. Dok i vrapci na krovu znaju da je upravo javna uprava jedan od najvećih hrvatskih problema, ministar uprave dijeli kravate “vjenčanim” pederastima.

Ničega se boljeg nije sjetio jer “ne zna kakvi su običaji”. (A običaji su u Hrvatskoj da se vjenčaju žena i muškarac.) Drugi ministar, Vrdoljak, istodobno hoda u tzv. paradi ponosa u Osijeku, gdje hrpica ljudi od kojih je možda trećina doista homoseksualno orijentirana – maršira gradom pod pancirnom zaštitom policije, gradom u kojemu se istospolci mogu na prste nabrojati. Dotle propada sve što može propasti u Vrdoljakovu resoru.

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić zalaže se za hrvatske interese, to jest da Crna Gora uđe u NATO, a Srbija za sada barem u EU. Ministrica piše i nedjeljnu kolumnu o “našoj odgovornosti za balkanske države”, ne spominjući genocid i tužbu, ne spominjući nestale Hrvate niti nevraćeno kulturno blago, pa ni hrvatski teritorij preko Dunava na kojemu se bani srbijanska država.

Branko Grčić natječe se sa Zoranom Vakulom, meteorologom koji od svibnja svaki idući mjesec najavljuje kao suh i sunčan, pa kada kiša i nadalje, lije kao iz kabla, a on se pravi nevještim- tako i Grčić od početka mandata ove bijedne vlasti najavljuje med i mlijeko za sljedeću godinu, a kad med izostane, prebaci mednu prognozu za godinu koja slijedi. Ministri prometnog okoliša Dubrovnik nazivaju kokošinjcem – hitno im treba pojačati prehranu (ministrima) u obliku mozga s jajima.

Ministrica kulture (HNS) navodno funkcionira do deset sati ujutro, Lalovac i Milanović uvode nove poreze nakon što je javno rečeno da novih poreza ne će biti. I tako dalje. Sve su to ionako detalji programirane katastrofe. Jedno od objašnjenja takvom ponašanju Vlade jest izjava iz visokog izvora da se oveći asteroid približava Zemlji pa ništa nije važno, ionako će sve otići u vražju mater.

Đaci veseljaci

Krenuli u školu. Prvaši radosno jer još ne znaju što ih čeka, već iskusna djeca od drugoga razreda pučke nadalje vesele se samo drugoj djeci iz razreda, ali ne i školi koja ih melje, a od toga brašna nema pogače. Jedini način da djeca ne postane žrtvama hrvatskoga školstva jest da se uopće ne rode, a upravo to zadnjih godina čine u velikim količinama – ne znajući, nevina, da tako drastično kvare demografsku sliku.

Ipak, službena statistika kaže da je zahvaljujući Zagrebu i Splitu nešto malo prvašića više nego lani. Vrlo malo, ali raduje.

Na sud s Jovanovićem

Željko Jovanović više nije ministar, ali se početak školske godine odvija među gustim klicama koje rastu iz posijanoga sjemena zla. Roditelji moraju kupovati nove školske udžbenike premda su isti kao stari (!), samo “usklađeni s novim pravopisom” novosadskih korijena. Na taj je način, kako su dobri matematičari izračunali, hrvatskim građanima izvučeno iz džepa oko četrdeset milijuna kuna, i to u vrijeme općega siromaštva, a djeci uz pomoć Instituta za jezik i jezikoslovlje podvaljen pravopis koji to nije jer je pun pravopisnih pogrješaka.

Pa dobro, ako netko građaninu ukrade četiri tisuće kuna, vjerojatno mu se sudi i ide u zatvor. A što se događa s ministrom koji građane ošteti za četrdeset milijuna kuna? Kako se njemu ne sudi? A trebalo bi. I moralo. Sisačka je županica navodno poplašila nešto više od milijuna kuna ili koliko već, pa ju strpalo u Remetinec…

Vajni novi ministar Mornar ne može ništa poduzeti, veli, jer “su udžbenici već tiskani”. A za svoga prethodnika kaže da “su mu namjere bile dobre”. Nisu, gospodine Mornar, Jovanovićeve namjere bile su isto tako zloćudne kao i realizacija.

Nakon solidnoga početka i pomirljivih poteza, Mornar je u opasnosti da umjesto kapetanskih vrlina ostane tek mornar na brodu koji propušta vodu.

Kolonija

Jedan proizvođač, to jest punitelj boca vodom, na etiketama svojih flaša nudi velike misli književnika Coelha. Vjerojatno je piscu dobro plaćeno. Poduzeće je hrvatsko.

Drugim riječima, hrvatski proizvođač nije našao pametnih rečenica i misli u hrvatskoj književnosti . Da se prisjetilo samo Matoša, već je mogao naći štošta. Ali ne možeš ti istjerati iz naših glava kolonijalni mentalitet, pa da se na glavu postaviš.

Kolinda i Alfier

Mislim da je bio četvrtak. Prilog o velikom i važnom NATO-skupu najavljen je u foršpanu Dnevnika HTV-a – u jednom vrlo kratkom trenutku od stotoga dijela sekunde, gledatelji su mogli vidjeti i Kolindu Grabar Kitarović u razgovoru s Obamom. Gledatelji koji su u tom trenutku trepnuli, nisu vidjeli Kolindu.

A onda je u tijeku Dnevnika prikazan prilog o NATO-skupu u kojemu se Kolinda uopće nije mogla vidjeti ili ju barem ja nisam vidio, premda je tisak drugoga dana pisao da je stalno bila uz šefa NATO-a, a često i uz Obamu. Zato je u nekoliko kadrova snimljen Josipović koji nije bio ni uz koga, nego je sjedio sam i zabrinuto zvrljao.

Tako Informativni biro HTV-a (Alfier) informira hrvatsku javnost, u informativnoj službi kampanje Ive Josipovića. Možda se sve pretvori u nagradnu igru – gledatelj koji zapazi Kolindu u stotinki sekunde, dobiva pravo na plaćanje još jedne pretplate.

Dileri i buka

Slučaj Azimut, to jest slučaj terora bukom u Šibeniku, dobiva nove dimenzije nakon što je sjajni novinar Josip Jović otkrio da je jedan od vlasnika Azimuta (sad je li Đorđe ili Hrvoje, nije rečeno), svojedobno dilao heroin i bio osuđen, a 2000. godine pomilovao ga je predsjednik RH (navodno je tada bio Mesić). Je li taj bivši (?) diler bio drogiran i kada je zajedno sa suvlasnikom vrijeđao policajce, ne znam, ali da su bukači bili pijani, očito je. A je li istraga u tijeku, ni to ne znam, ali bi trebala biti ne samo zbog terora bukom podno katedrale, nego i poradi vrijeđanja službenih osoba.

Dobro je imati dobre novinare kao što je Josip Jović, jer ja sam se kao nanovo priučeni novinar tek nejasno sjećao slučaja oslobađanja dilera nalogom s Pantovčaka. Bilo je to u vrijeme kada se tek počelo šuškati o izručenju hrvatskih generala Haagu, pa bi se moglo reći da je tada na Pantovčaku konstruirano načelo – generali u zatvor, dileri na slobodu.

Bosanski kalifat

Kao što treba imati dobre novinare, tako treba imati i dobre političke analitičare. Koliko sam vidio, samo je admiral Domazet odmah povezao izvješće SOA-e u Hrvatskoj i uhićenje islamista u BiH. Izvješće SOA- koje je izazvalo malu senzaciju već samim time što uopće postoji, bilo je na stanovit način priprema hrvatske javnosti na pojačano vehabističko djelovanje u susjedstvu, ali i na mogućnost da i Hrvatska bude njihovo poprište.

Javnost je u Hrvatskoj tek na žličicu obavještavana o džihadistima u lijepoj našoj katoličkoj zemlji, te razumjela da Hrvatska nije samo tranzitna zemlja islamističkih skupina koje preko nje ulaze u BiH ili iz BiH izlaze, nego i sjedilačka. Jesu li te skupine i pojedinci pod nadzorom, teško je znati, možemo se samo nadati.

Hrvati u Herceg-Bosni imaju već debela iskustva s militantnim fundamentalistima koji su u mudžahedinskoj verziji u ratu ubijali sve što je kršćansko, a potom ostali u Bosni kao mostobran za buduća vremena. Ta se budućnost upravo pretvara u sadašnjost, a ide na ruku i muslimanskom (bošnjačkom) projektu stvaranja islamske države (kalifata) u koju treba pretvoriti sadašnju Federaciju BiH nakon što se unište Hrvati, a zatim i šire.

Nego, izvješće SOA-e je vrlo jednostrano i ne daje uvid u sve ugroze s kojima je Hrvatska suočena. Ako u izvješću nema Pantovčaka, a nema ga, ako nema recimo Dejana Jovića, a nema ga, izvješće treba vratiti na doradu.

Prehrambeno izvješće

Nema soli u solanama, nema (dovoljno) meda (i mlijeka), nema maslina, nema mesa, samo kosti, od žitarica bolje prinose ima samo kukuruz, biblijska kiša uništila voćnjake, prehrambena industrija izbačena iz strategije ove sulude vlasti, zajedno s drvnom industrijom – barem u prvoj verziji. I to je potvrda teze o namjernom uništavanju Hrvatske: samo protuhrvatske štetočinje mogu izbaciti iz strategije dvije tako važne i razvojno (uz još neke) stožerne industrijske grane. Osim ako rečena Strategija nema podnaslov – Strateška razmišljanja o neprijateljskom preuzimanju Hrvatske u suradnji s hrvatskom državnom vlasti.

SDP odlučio podržati Josipovića

Eto, sada je sigurno da Josipović ulazi u prvi krug.

Škotska

U stvari, isti se scenarij događa u Mezopotamiji i na Otoku. Raspada se što se raspasti mora. U Mezopotamiji i nešto šire mogle bi nastati tri države – sunitska, šijitska i kurdska umjesto dosadašnjeg Iraka koji su projektirali Britanci. Isti ti Britanci usporedo doživljavaju rasap Velike Britanije na tri države. Škotska će uskoro biti nezavisna, a od dvije Irske nastat će jedna – u skoroj budućnosti. Tako ćemo imati Englesku, Škotsku i Irsku.

Hrvati šalju oružje Kurdima. Vrlo dobro, premda mi se oružje u načelu duboko gadi. Nakon što su Hrvati prije dvadesetak godina i više prestali biti Kurdima, sada je vrijeme da napokon i Kurdi postanu Hrvatima. Hrvatistan i Kurdistan, dvije države koje spaja empatija.

Zaborav

Dojmio me se nastup na televiziji nekog sociologa, psihologa ili što je već. Kaže čovjek da u Hrvatskoj sjećanje ljudi traje dva mjeseca.

Moje su se procjene do sada kretale oko šest mjeseci, tako da sam pomalo depresivan.

Putin

Što su doista dogovorili Putin i Porošenko, znaju samo Putin i Porošenko, ukrajinski kralj čokolade. No može se iščitati: Ukrajina ne smije u Europsku uniju, a nekmoli u NATO. Drugo: Ukrajina će ostati cjelovita država (bez Krima) s nekoliko istočnih SAO krajina koje će biti jednako zastupljene u parlamentu kao i ukrajinski zapad, sa zadaćom da nadziru Europejce i slične pustolove. Tako se kompromisom na štetu Ukrajine ne realizira ruski projekt “Svi Rusi u jednoj državi”, nego naoko blaži u-krajinski – koji ne će držati vodu.

Gunja, Rajevo Selo

U Dnevniku Informbiroa HTV-a, veli Sanja Miklaušević Pavić da se “ljudi u poplavljenim područjima osjećaju prevareni”. Na stranu što voditeljica ne poznaje jezik i uporabu instrumentala (jer ljudi se mogu osjećati prevarenima, a ne prevareni), ali ne radi se o osjećaju nego o iskustvu s obnovom kuća. Znači, ili jesu prevareni ili nisu. Ako su prevareni, to treba reći i argumentirati. Tako isto i neki meteorolog usred užasnih kiša veli da će “ljudi imati dojam kišovitoga vremena”. Eto, puni smo dojmova i osjećaja.

A glede nasipa koji je “popustio” i dalje je sve tajnovito. Čak se ni Milanović sa svojim vrhunskim intelektualnim sposobnostima ne može domisliti zašto je vražji nasip popustio. I sve nekako vuče natrag prema tezi da se tu dogodila eksplozija, kao što su tvrdili ljudi iz najbližih kuća. Predlažem nezavisno povjerenstvo ispunjeno stranim stručnjacima (osim Srbije).

Dnevnik 3

Ukidanje kasnovečernjeg Dnevnika 3 još je jedan šarlatanski potez uprave HRT-a. Kada je dobro uređivan, a ponekad i jest, treći Dnevnik natkriljuje središnji, a i inače nema razloga za njegovo ukidanje. Štoviše, treći Dnevnik je ponešto slobodniji od partijske cenzure, o tradiciji da ne govorim. Jedno sjećanje: u vrijeme dok sam privremeno obavljao dužnost glavnoga ravnatelja HRT-a (Jugoslavija je još postojala, makar na izdisaju), lagano umiveni središnji Dnevnik bio je opterećen stanovitim oprezom, ali je zato Hloverka Novak Srzić govorila točno što narod misli u – noćnom Dnevniku.

Dnevnik 3, rečeno je, zamijenit će raspravna emisija. Jedino što je u svemu dobro jest da se na ekrane vraća Mislav Togonal – mlad, pribran, pametan, objektivan. Ne ću ga dalje hvaliti, da mu ne naškodim. Sušta suprotnost recimo mojem ljubimcu Stipi Alfieru iz doba Leonida Brežnjeva, koji šarmira pokretima glave viđenim u sjevernih medvjeda.

Kad smo već…

Naime, kad smo već kod televizije – jedan drčni mladi areholog daje izjavu nad iskopinom starohrvatskog groba (9. stoljeće) i najavljuje DNA istragu koja će “napokon dokazati jesu li Hrvati iz Irana, Poljske ili Ukrajine.” Dragi, mladi arheolože, Hrvati su i iz Irana (to jest s iranske visoravni) i iz Poljske i iz Ukrajine.

„Muzička akademija”

Zgrada Glazbene akademije kojoj je pod utjecajem Musikvereina a potom i srpskoga presinga (svršetkom osamdesetih list “Komunist” osudio je riječ “glazba” kao nacionalističku) ostalo ime Muzička akademija – dovršena je ili se dovršava na Kazališnom trgu kojemu je pod utjecajem zaostalih komunističkih struktura u hrvatskoj državnoj vlasti ostao naziv po poznatom zločincu. Držim ovu zgradu također zločinom prema lijepome trgu, Zagrebu i Zagrepčanima, što sam već elaborirao.

Nego, umjesto o zgradi, polemike su namjerno skrenute na nevažnu i zločinački diletantsku kuglu pred njom, u boji koja nije zlatna poput one na Kožarićevoj kugli, nego nalik na sraćku koju ima moja mačka kada pojede krivog miša. A polemika o samoj zgradi gotovo i nema, o tom novom ruglu i ismijavanju zagrebačke povijesti ni riječi, o bojama na vrhu zgrade u obliku istospolnoga “barjaka” nitko se i ne usudi govoriti jer su sada istospolci u modi pa vas mogu proglasiti antigay osobom i isključiti iz javnoga života i medija. Potonje se meni već ionako dogodilo, pa nemam hemunga. Zato s ponosom gledam razne književne festivale (!) i uopće krivotvorenje suvremene hrvatske književnosti. Posao pisca jest da piše, književnost nije estrada. Hvala na pozornosti, i živjela nezavisna Škotska!

Hrvoje Hitrec/hkv.hr

 

 

 

Odgovori

Skip to content