ZAHVALJUJEM ŽUPLJANIMA NA USTRAJNOSTI: Razgovor s Denisom Brownom, katoličkim biskupom s Novog Zelanda
Denis Brown katolički je biskup iz Hamiltona na Novom Zelandu, gdje djeluje već 20 godina.
Biskupsko je ređenje primio 1977. na zabačenu pacifičkome otoku Rarotonga, u istoimenoj biskupiji koja je ujedno i misijsko središte. To je ogromno vodeno područje od milijun četvornih kilometara i mnoštvom razbacanih otoka. U tom je kraju šest godina službovao kao biskup, a onda je premješten u biskupiju Auckland na Novome Zelandu. Tamo je proveo 12 godina, a zatim je premješten u Hamilton. Biskup Brown živi u malom gradu Matamatu, poznatu kao “gradu Hobbita” jer se na tom području snimao film Gospodar prstenova.
Sjećate li se kad ste prvi put čuli za Međugorje?
− Bio sam biskup u Aucklandu kad nas je posjetio fra Jozo. Imao je govor u tamošnjoj katedrali. Pokušao sam slijediti priču i, kao i svi ostali, razočarao se kada sam shvatio da postoje različite “primjese” vezane za ovo mjesto. Marija daje poruku mira i poruka mira nadjačat će različitost mišljenja.
Kako ste se odlučili doći u Međugorje nakon toliko godina?
− Hodočasnik sam već neko vrijeme. Prije četiri godine hodočastio sam u Svetu Zemlju i to je bilo moje prvo hodočašće, a prije dvije godine zaputio sam se u Irsku na Međunarodni euharistijski kongres. Onda se otvorila prilika za novo hodočašće, ovo na kojem sam sada i koje je započelo u Asizu prije 10 dana. Imali smo povlasticu nazočiti kanonizaciji Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Od tada smo posjetili San Giovanni Rotondo, svetište pape Pija, a onda smo došli ovamo. Naposljetku idemo u Lurd i time završavamo svoje hodočašće.
Kako ste doživjeli Međugorje u svome srcu? Kako ste doživjeli Brdo ukazanja, Križevac, crkvu?
− Sjećam se kako sam jednom hodočasniku rekao da se veselim što ću posjetiti Međugorje jer je to mjesto gdje se događa toliko stvari. Bilo je toliko iskustava u ova tri ili četiri dana koliko smo ovdje. Proveli smo vrijeme s Ivanom i imao sam povlasticu klečati uz njega dok je imao ukazanje neku večer u svojoj kapelici. Danas smo bili na Brdu ukazanja i postoji nešto posebno u vezi s time. Bio sam sretan što sam jučer pred prepunom zajednicom koncelebrirao na misi za englesko govorno područje. Toliko se ljudi ispovjedilo, vidjelice su prenosile poruku Kraljice Mira posljednjih dana… Ono što sam posebno zapazio jest to da ni Ivan ni Vicka nisu razmetljive i hvalisave osobe. Oni su dva različita karaktera kroz koje Gospa govori na različite načine, načine s kojima se oni mogu nositi. Impresivno je da je Ivan tako ponizna osoba, da nije hvalisav ni u načinu prenošenja Gospine poruke. Očito je da ima vrlo jaku vjeru. Vicka je opet drukčija. Ona je mistična i osoba molitve. Jutros je molila nada mnom i to je bilo posebno iskustvo. Nakon što se pomolila, zamolila je da ju blagoslovim. Ovi su dani bili puni uzbuđenja i prepuni duhovnih iskustava.
Budući da ste spomenuli Gospino ukazanje Ivanu u kapelici, možete li mi reći jeste li štogod osjetili u svome srcu za vrijeme ukazanja?
− Postao sam svjestan da sam u prisutnosti jako duhovne osobe, osobe koja je u mogućnosti blisko razgovarati s Gospom. Nikada prije to nisam doživio i to me je zaista dodirnulo. Jednostavno uronite u ono što se događa, nađete se u situaciji da netko pored vas vodi sveti razgovor. Vidite Ivana koji u tišini razgovara, ali isto tako vidite da većinu vremena on sluša, a da mu Ona govori.
Već 33 godine Gospa daje poruke cijelomu svijetu. Pretpostavljam da ste ih imali priliku čuti. Kako Vi osjećate te poruke? Mislite li da slušamo ono što nam Gospa govori?
− Danas sam na Brdu ukazanja promišljao o tome da je Gospa ponekad u svojim ukazanjima tužna, ali nas i dalje nastavlja pozivati na mir. To je njezina velika poruka. Meni je zanimljivo da su fatimske, lurdske i međugorske poruke istovjetne, a to je da molimo. Danas sam propovijedao o jednoj od Gospinih poruka. Glavna tema je bila evanđelje i htio sam zajednici govoriti o učenicima koji su išli u Jeruzalem i pitali se gori li im srce dok čitaju Pismo…To je snažna poruka Međugorja − da moramo voljeti Sveto pismo. Postoje i druge stvari koje su dio poruke, a to je ljubav za svetu Misu, za pričest, ljubav za sakrament pomirenja i poruka mira.
Što biste poručili čitateljima?
− Svima želim reći da dođu u Međugorje ako je ikako moguće i da iskuse ovdašnje molitveno ozračje. Nisu samo vidioci ono što čini Međugorje, nego vjera hodočasnika. Ovdje ste nošeni molitvom hodočasnika, a to Bog progovara kroz svoje ljude. Postoji prekrasan ulomak koji me ovih dana zaokuplja, a to je ulomak iz Pavlove poslanice : “Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” Svima bih poručio da dođu ovamo i osjete što znači biti narod Božji.
Što poručujete nama župljanima?
− Župljanima želim reći hvala! Vaš je privatni život podređen hodočasnicima i vaša je gostoljubivost izraz i način prenošenja Marijinih poruka mira. Hvala vam, župljani, na vašem gostoprimstvu i što ste tolika potpora vidiocima i što ste tako srčana zajednica.
Izvor: medjugorje-info.com
