Započnimo dan molitvom (subota, 20. rujna)

Božja prisutnost

Dozivam u svijest da sam u tvojoj prisutnosti, o Bože.
I utječem se tvome nježnom srcu.
U trenucima slabosti ti si moja snaga.
U trenucima žalosti moj tješitelj.

Sloboda

Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.

Svjesnost

Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?

Riječ Gospodnja

Lk 5,1-11
Dok se jednom oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.
Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako, te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe umalo im ne potonuše.

Vidjevši to Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”

Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Susret s Isusom, čovjeka nikada ne ostavlja ravnodušna. Kakav je to bio osjećaj susresti Isusa uživo?
Isus djeluje u nutrini moga bića, daje mi sigurnost i ispunjava me milošću da mogu vjerovati da je sa mnom, sada, te da i mene poziva da ostavim svoju lađu, svoje mreže i da ga slijedim.

Razgovor

Riječi mi ne naviru lako, Gospodine.
Pogledaj u moje srce i vidi da čeznem za mirom.
Čuvaj me, Gospodine. Znam da si uvijek uza me.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content