ZAŠTO KOVAČIĆEV NAPAD NA DR ĆAVAR NIJE OKARAKTERIZIRAN KAO ZLOČIN IZ MRŽNJE?

Sramotno ponašanje „pravne države“ i „institucija sustava“ u slučaju Ružice Ćavar:

Kako bi pravna država reagirala da je napadnuta ateistica, zagovornica totalne sekularnosti i lezbijka?

“Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica.”- Sanja Sarnavka, nakon napada na Ružicu Ćavar

U subotu na Cvjetnom trgu u Zagrebu je Neven Kovačić (58) divljački napao i teško ozlijedio dr. Ružicu Ćavar (77). To je neosporna činjenica, koju potvrđuju kako desetci svjedoka, tako i snimke samog događaja. Taj i svaki takav događaj, dakle brutalno nasilje nad ljudskim bićem (ženom, staricom), sam je po sebi strašan, zapravo u prvom redu duboko tužan za svakoga tko zaslužuje da ga se zove ljudskim bićem.

No, koliko god to grubo i bezosjećajno zvučalo, da su svi oni koji su to morali reagirali kako su reagirati morali, bilo slijedeći zakone Republike Hrvatske, bilo slijedeći elementarne moralne norme, tu bi priča završila. Građanin (zauvijek je izgubio pravo da ga se naziva gospodinom) Kovačić bi bio u pritvoru čekajući suđenje svjestan da će određeno vremensko razdoblje provesti u zatvoru, a gospođa Ćavar bi se liječila i oporavljala u bolnici, što i danas čini, ali mirnija i spokojnija, znajući da će nasilje i nasilnik biti osuđeni, kako sudski, tako i javno. No, priča nažalost tek tu počinje

Reagiranje „pravne države

Kako je reagirala pravna država? Policija je odmah uhitila nasilnika Kovačića, kako i treba. No, nakon toga je nasilnik vrlo brzo pušten, da bi idućeg dana ipak bio optužen na nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Pri tome, i gospođa Ćavar će morati odgovarati zbog, kako je objašnjeno, narušavanja javnog reda.

No, kako to da brutalni napad građanina Kovačića nije okarakteriziran kao čin zločina iz mržnje, što počinitelju donosi daleko ozbiljnije sankcije od “tek“ nanošenja teških tjelesnih povreda. Ako postoji čist i nepobitan slučaj „zločina iz mržnje“, to je upravo ovaj slučaj, budući da je napad izravna posljedica razlike u svjetonazoru napadača i žrtve. „Pravna država“, međutim“, ne misli tako.

A da se ne radi tek o previdu svjedoči i još jedna činjenica koja pojačava karakterizaciju napada kao zločina iz mržnje. Naime, građanin Kovačić se deklarirao kao homoseksualac, što gospođa Ćavar kao majka i baka definitivno nije.

Kako bi „pravna država“, postupila da je, primjerice, pripadnik neke katoličke udruge, tako brutalno napao staricu, deklariranu ateisticu i zagovornicu totalne sekularnosti koja je uz to još i lezbijka?

Reagiranje državnih vlasti, najvećih medija i „lijevog“ civilnog sektora

Reagiranje triju segmenata hrvatskog društva, državnih vlasti, najvećih medija i „lijevog“ civilnog sektora, nije lako raščlanjivati zasebno, budući da već poprilično vremena oni djeluju unisono, tj. dogovorno, kao posljedica stvarnih ili prešutnih dogovora, sasvim je svejedno.

Tako je vrh vlasti u Hrvatskoj događaj prešutio, najveći mediji su ga prikrili koliko god su mogli, a „lijevi“ civilni sektor je ili pokušao (poput organizatora skupa) drugačije protumačiti događaj, što im nije uspjelo isključivo zahvaljujući snimkama događaja (da nije snimaka, mediji bi zasigurno odradili posao prešućivanja svjedočenja onih koji događaj opisuju onako kako to dokazuju snimke), ili ga minimizirati i relativizirati. Tu je za sada najdalje otišla veliki borac i aktivist za prava žena i protiv nasilja nad ženama, velika humanitarka i najistaknutija članica Udruge B.a.B.e Sanja Sarnavka izjavivši ni više ni manje za sedamdesetsedmogodišnju Ružicu Ćavar: „Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica.“ Ne treba trošiti riječi na bešćutnost i zloću koja stoji iza takve izjave.

Predsjednik Vlade uopće se nije oglasio, kao ni nitko iz njegove Vlade, kao što se sam nije oglasio ni jedan javni pravobranitelji koje isto tako plaća njegova Vlada. Sjetimo se samo prošlogodišnjeg incidenta u Kistanjama, kad je nekolicina sjemeništaraca srpske nacionalnosti dobilo nešto batina. Zoran Milanović je sazvao konferenciju za medije u ponedjeljak ujutro u 8 sati, prije policijske istrage, govoreći o zločinu iz mržnje, netoleranciji, napadu na djecu itd. Najveći mediji su naravno bezrezervno stali iza njegovih riječi, posebno naglašavajući da se radi i o zločinu iz mržnje. Doduše, kasnije je predsjednik vlade o tome zašutio, baš kao i najveći mediji, kad je istražni postupak pokazao da u Kistanju pretučeni mladići nisu bili “nevini sjemeništarci”, već mladići poznati, i policiji, kao mladići koji svoje srpstvo i srpstvo svojih učitelja dokazuju vrijeđanjem i provociranjem Hrvata u Kistanju i veličanjem četništva na Facebooku. Kako to da se Zoran Milanović nije oglasio u slučaju napada iz mržnje na staricu u središtu Zagreba?

Nova, a zapravo stara, dobro poznata „pravednost“ predsjednika Josipovića

A što pak reći o (ne)reagiranju predsjednika Ive Josipovića? Kad se kandidirao za predsjednika Hrvatske, kampanja mu se odvijala pod sloganom „Nova pravednost“, odnosno „PravDa“. Očito je da je u oživotvorenju svojih predizbornih obećanja predsjednik Republike uspio. A ostvarilo se i njegovo obećanje da će se Hrvatska zacrvenjeti. Zacrvenjelo se, između ostalog, od krvi, i lice gospođe koja ne misli ni kao on, ni kao cjelokupna današnja državni vlast, a niti kao oni koji podupiru tu vlast i koje ta vlast podupire.

Upravo je to ono što cijeli događaj čini zlim i strahovito opasnim. Reagiranje, bolje reći nereagiranje svih spomenutih koji su morali reagirati i djelovati. Tako su postupili zato što žrtva nije „netko od njihovih“.

Ništa novog

Sve što se u slučaju Ružice Ćavar dogodilo na žalost nije ništa novog. Nekada su mišići Partije bili policija i vojska, danas je to splet medija i dijelova civilnog sektora, onog koji ima pristup kako medijima, tako i financiranju. No, svaka sila za vremena. Treba biti strpljiv, a kad dođe vrijeme, mudar. I, što je najvažnije, pamtiti i ne zaboraviti. Više nikada.

D.J.L. – hkv.hr/dragovoljac.com

Odgovori

Skip to content