ZVONIMIR HODAK – HRABRI ŠKOTI PORUČILI KATALONCIMA: “Bolje rob nego grob!”
Od Škota su hrabriji samo poznati hrvatofili iz udruga Protagora i Nisam vjernik. Ako ne vjerujete pitajte gnjusnu kontrarevolucionarku Ružicu Čavar.
K’o bajagi, oni paze da se igrači na hrvatskoj političkoj sceni drže pravila, fer playa, oni su tobože uvjek neutralni I slične isprazne floskule. I ta kolektivna pušiona trajala je dok se nije pojavila Željka Markić s referendumom “U ime obitelji”. U Gongu su tada brzo shvatili da je vrag odnio šalu I pohitali na drugu stranu čamca gdje su sjedili Predsjednik države, Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora, svi ministri, ogromna većina medija na čelu s HRT I ostalim TV postajama s nacionalnom koncesijom.
“Bolje rob nego grob!” s kiselim smješkom poručiše Škoti Kataloncima, Baskima, Republici Srpskoj i budućim naivnim pretedentima na tobožnju neovisnost. Sada Škoti, za utjehu, mogu gledati na portalima zgodne i simpatične filmiće kako oni koji su glasovali “Ne” varaju one koji su glasovali “Da”, ubacujući im iza leđa hrpe listića sa zaokruženim “Ne” u glasačke kutije. Da Glavaš nije trenutno u multietničkoj Hercegovini, prisegao bih da su on i Borboši otišli na team building dalekim bračkim potomcima i malo pripomogli našim tradicionalnim prijateljima Englezima. Kao što su to učinili ne tako davno dragom Ivi i dragoj Jadranki. Bože čuvaj Kraljicu!… Protivno općem uvjerenju, brački potomci Škoti pokazali su se kao znanstveno-tehnološki poprilično primitivna država. Naime kaj, rekli bi tehnološko potkovani Zagorci. Izbori su održani 18. rujna. Rezultati su izašli na svjetlo dana tek 19. rujna. K’o da su ih skupljali golubovima-pismonošama. Recimo, u tehnološki sofisticiranoj Hrvatskoj, raspiše se referendum i mjesec dana prije nego se započne sa skupljanjem potpisa, Hrvati već znaju konačni ishod. Isto je i sa parlamentarnim izborima. Brojanje glasova po Borbaš-Glavaševoj metodi je kompjuterski točno. I svi zadovoljni i sretni. Nakon tri mjeseca se traže izvanredni izbori, a pobjednici – s diskretnim osmjehom bez nekog naročitog razloga – zamišljeno gledaju i zahvalno trljaju svoj srednji prst na ruci.
Bez obzira na to što smo primitivne otočane, zahvaljujući tehnološkoj superiornosti, ostavili daleko iza sebe Hrvati ne spavaju na lovorikama. Tako neki dan na Odboru za ustav Hrvatskog sabora, vanjski član odbora prof. Branko Smerdel, diže ruku i predloži kompromisni prijedlog: profa predlaže da se posebnim ustavnim zakonom uvede moratorij na održavanje referenduma dok se ne donese novi Zakon o referendumu!!!?. Odmah su ga, bez obzira na motiv, podržale široke demokratske mase. Ako se u te mase uračunaju Vlado Šeks, Peđa Grbin, Jadranka Kosor, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Tomislav Karamarko i Ante Tomić. Posebno oduševljenje za tu ideju pokazale su društvene mreže. U ljekarnama je u 24h nestalo lijeka protiv štucanja. Nitko ne zna zašto! Javio se je i moralna ustavna vertikala – Peđa Grbin. Nakon što je izveo dvostruki aksl, kako bi izbjegao Šeksov poljubac, oduševljenja dvometraška vertikala uveo je u igru poznatog ljevičarskog Trojanskog konja – GONG! Tu ljevičarsku udrugu hrvatska javnost je u samom početku njenog djelovanja, neakademski rečeno, popušila. K’o bajagi, oni paze da se igrači na hrvatskoj političkoj sceni drže pravila, fer playa, oni su tobože uvjek neutralni i slične isprazne floskule. I ta kolektivna pušiona trajala je dok se nije pojavila Željka Markić s referendumom “U ime obitelji”. U Gongu su tada brzo shvatili da je vrag odnio šalu i pohitali na drugu stranu čamca gdje su sjedili Predsjednik države, Predsjednik Vlade, Predsjednik Sabora, svi ministri, ogromna većina medija na čelu s HRT i ostalim TV postajama s nacionalnom koncesijom.
I kako to obično biva, kad se svi nađu na jednoj strani čamca, čamac se prevrnuo. Nakon što je “U ime obitelji” – kako bi to rekao Ćiro – komforno galvanizirao svoju prednost, počelo je cmizdrenje promrzlih brodolomaca. Tu se je naročito istakla lucidna predstavnica Gonga koja je onako mokra, kao da ju je more izbacilo, izjavila da je Markićka pobjedila jer njeni protivnici nisu imali institucionalnu podršku. Izjava koja u apstraktnoj borbi za izrečenu glupost godine ne bi imala ozbiljnu konkurenciju! Sad ponovno dragi neutralni ljevičari iz Gonga spremno uskočiše: Markić Ante portas! Oko Gonga se okupi odmah i ustavnopravna krema u likovima Jadranke Kosor, Josipa Kregara, Gvozdena Flege i gongovca Dragana Zelića. I Zelić odasla dramatičan apel demokratskoj javnosti, koja se po njemu sastoji od Vlade RH i klubova SDP-a i HDZ-a, da se u roku “odmah” izjasne. “U suprotnom ćemo imati referendum koji će, možda, nakaradno promjeniti naša izborna pravila” zbori ustavnopravni stručnjak opće prakse. Obratite pažnju na “naša izborna pravila”.
Kolokvijalno poznata pod Glavaš-Borbašova. I naravno svi pravi i iskreni demokrate baciše pogled pun nade prema Peđi Grbinu, Jadranki Kosor, Josipu Kregaru, Gvozdenu Flegi i naročito prema Vladi i Vladi Šeksu. Udica bez mamca zove se “Tri preferencijalna glasa za one koji imaju znanja”. A Hrvatska je puna onih koji znaju znanje. Sada takvi sjede na usavršavanju u Remetincu. Trenutno su sve oči uprte u Vadu Šeksa koji u pozi trapističkog monaha mora u praksi realizirati svoja iskustva iz petog i šestog Izbornog sabora HDZ-a. Ovaj put bez Glavaša i Borbaša. No, ekipa oko Peđe i Gonga je uvjerena da zna kako stati na kraj upornoj Željki Markić.
Emmanuel Kant je rekao: “Bolje je znati malo, ali temeljito, nego puno i površno”. Jedan slavonski Kant je zapjevao “Uzalud vam trud, svirači!”.
Privatni poduzetnici su u knock-downu. I dobro je neki dan primjetio Đuro Njavro, rekavši da bi vlast morala nagraditi poduzetnike zato što ih uopće još ima, a ne ih zatirati novim i novim nametima. Zato oni koji traže posao upiru oči u državne tvrtke. Tamo se vidi “da se ima”. Nema rebalansa proračuna. Vraćaju se poticaji za menađere. Predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović odlučio je uvesti “performance management” u tvrtkama u državnom portfelju. Dragana Radusinović, u Jutarnjem, puna razumjevanja za menađere kaže: “Bonusi se krvavo i teško zarađuju”. Srce mi se steglo nad krvavom i teškom sudbinom zaposlenika recimo javne tvrtke Apis IT punog naziva Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. Od 1. srpnja 2012.g., do 1.rujna ove godine u Apisu je zaposleno 114 osoba, od čega značajan dio ima članske iskaznice SDP-a. Kazat ćete: što nas gnjaviš s tim općepoznatim i otrcanim činjenicama! Tako rade svi vlastodršci – I lopovski HDZ baš kao i super pošteni i djevičansko naivni SDP. Dugo će još Sava teći uzvodno dok se ne riješimo te negativnosti.
Eto vidite, baš zato o tome i pišem. Nije baš sve negativno. Pričajući sa svojim bolskim prijateljom Ufom i – skandalizirajući se nad nepotizmom u državnim tvrtkama – Ufo me uješi: ” Nije sve tako crno!” reče. “Recimo nema više seksa u državnim tvrtkama kao nekad”. “Kako misliš?”, živnuh. “Sve sama rodbina!” objasni mi Ufo.
Još jedna tužna sudbina kao rezultat brzopletog raskida s dragom pokojnicom Jugom. Profa Zvonko Šundov, godinama je u Elektrotehničkoj školi u Zagrebu predavao majku svih predmeta “Marksizam”. Mračne 1991. g., profesor je dobio otkaz kao tehnološki višak. Još je danas nejasno tko je to 91. g., mogao imati negativni stav prema marksizmu. Pa u vladajućem HDZ-u više od polovice rukovodećih članova su prekvalificirani marksisti. Kako se prof. Šundov nije uspio prekvalificirati, ostaje nejasno. Ravnatelj Matejaš je u gabuli. Profesor ima presudu i želi predavati marksizam. Ravnatelj nudi kompromis i nudi profesoru da predaje elektrotehnički vjeronauk. Nešto o Božjoj čestici ili tako nekako. Sjetih se jednog mog predmeta iz ivanićgradske gimnazije. Ravnatelj je prije rata predavao predvojničku obuku. Nakon što je na vlast došao Tuđman i njegovih 10 godina mraka, profa se prekvalificirao i počeo predavati čisti vjeronauk. Znači treba se na vrijeme prekvalificirati. Kad je to uspjelo Perkoviću, Šeksu, pukovniku Grujiću i tolikim drugim, zašto to ne bi mogao i nesretni Zvonko Šundov. Malo mašte profesore!
Albert Einstein je napisao”Mašta je važnija od znanja”.
Digoše se na zadnje noge časne civilne ljevičarske udruge s zanimljivim nazivima: Glas razuma-Pokret za sekularnu Hrvatsku, inicijativa”Nisam vjernik” i udruga “Protagora”. Njihov “mirni”prosvjed s pastoralnim motivom nazvan je “Raskinimo vatikanske ugovore”. Sažalile se časne udruge na jadni hrvatski puk koji pretražuje kontejnere, a država bez imalo skrupula godišnje daje Crkvi nekih 280 milijuna kunića. Njima je stalo isključivo do poštenja, čistih računa i hrvatskog naroda i narodnosti. Baš humano i dirljivo! Mali je problem što tzv. nevladine udruge, civilna društva, građanske akcije, ženske studije, razne Documente, Rade Borić, Vesne Teršelič, Zorani Pusići , Matvejevići, don Grubišići i slični koštaju Lijepu našu ne u milijunima nego u milijardama.
Dobro, Pokret za sekularnu Hrvatsku je nenasilna i pacifistička udruga. Ona želi samo svoju sekularnu lovu. Jedan njen samozatajni simpatizer je, onako u prolazu po Cvjetnom trgu, opalio Ružicu Čavar predsjednicu Pokreta za život i obitelj. Hrabri sekularist otišao s policajcima, a Čavarica ostala u bolnici. Policija, stroga kao i uvijek, u ovakovim slučajevima ispitala hrabrog progresivca i odmah ga potom pustila kući. Objavila je samo njegove inicijale da čovjek možda ne bi imao neprilike na poslu. Obećala ga kazneno prijaviti eventualno utvrditi je li prebijena Ružica Čavar remetila javni red i mir. Ako jest, a poznajući našu policiju sigurno je, onda bi nasilna Ružica mogla završiti i u pritvoru. A hrabre i konzekventne članove za Sekularnu Hrvatsku poslao bih na usavršavanje SISI kalifat da tamo tjedan dana zahtijevaju sekularni kalifat. Ma kakav tjedan dana. Poslao bih ih samo na jedan dan. Onda bi, ako ništa, bar naučili šutjeti.
Ernest Hemingway je napisao: “Čovjeku treba otprilike dvije godine da nauči govoriti I otprilike 60 godina da nauči šutjeti”.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
