SUPTILNA DEMONOLOGIJA
Medijske raščlambe poruke kardinala Bozanića na blagdan svetoga Mihovila u Šibeniku o demonovom zadahu u različitim strukturama u Hrvatskoj pokazuje infantilnost i nekompetentnost hrvatskoga javnoga areopaga. A na tom bi se hrvatskom areopagu upravo trebale brusiti različite ideje, inicijative i vrjednovanja. Umjesto toga, uvijek na riječi što mirišu zrncem proroštva i neupitnosti, uslijede lavine i bujice difamiranja i maskiranja. Iza takvoga medijskoga uragana uslijedi tsunami, a nakon svega ostaje pustoš.
U svojoj je božićnoj poslanici zagrebački nadbiskup Josip Bozanić na kraju 1997. godine spomenuo grijeh struktura i na tom su lažnom valu ljevičarske nelustrirane trupe preuzele vlast na početku trećega tisućljeća. Tako Hrvati nisu prešlo prag nade kako je to želio, danas sveti, papa Ivan Pavao II., nego obmane. Mada je Bozanić u svojoj poslanici pisao o grijehu struktura zakona i propisa, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice, perfidne i manipulativne strukture iz vremena jednoumlja inicirale su, potencirale i preusmjerile nezadovoljstvo politički nedorasloga pučanstva protiv službenih, odnosno demokratskih struktura u Hrvatskoj. Po tome bi bilo da je Bozanić osudio demokratski poredak kao takav.
Teolog Tonči Matulić ima potrebu u svojoj knjizi Tužaljke kamenja hrvatske pustinje objašnjavati da je kardinal Bozanić onomad pisao o strukturama grijeha, a što je lijeva politička opcija zloupotrijebila preinačivši ih u „grijeh struktura“ što je teološka besmislica. Uradili su to kako bi obmanuli birače, a ustrajno ponavljali dvije godine, te rezultate ubrali na samom početku 2000. godine. Naravno da vlastodršci, koji su na vlast došli obmanom i prijevarom, nisu legitimni, jednako kao što nije legitiman nijedan ugovor u kojem je jedna stranka dovedena u zabludu ili prevarena. Takvi ugovori nisu ni legalni, pa se pred sudom poništavaju.
Kardinal je Bozanić opetovano govorio o strukturama grijeha sredinom lipnja ove godine u jednom razgovoru za dnevni list. Nitko se na te Bozanićeve riječi nije niti osvrnuo što i previše govori o hrvatskom javnom areopagu. U stvari, u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni, konstrunktivni i dobronamjerni medijski prostor. Prohrvatske snage nemaju uopće materijalne moći stvoriti ga, a nelustriranim snagama iz totalitarizma strana je svaka konstrukcija i jedinstvo, a namjere su određene nastankom. Nije li onda potpuno opravdano govoriti o demonskom zadahu! Može biti samo da su neki zakasnili ili nisu sposobni čitati znakove vremena.
Lipanjske Bozanićeve strukture grijeha dobile su u Šibeniku prepoznatljive obrise u demonovom zadahu. Jasno da su se demonove sluge osjetile prozvanim, pa izokreću značenje poruke otkrivajući se kao djeca oca laži (usp. Iv 8,44). Pustimo li ih da nastave ostavit će iza sebe grozotu pustoši (usp. Mt 24,15). Kao što su u spomenutom razdoblju ostavili 20 milijardi eura duga. Treba se sjetiti kako su nas i tada demonski umirivali da ostanemo mirni i dostojanstveni, a da će institucije odraditi svoj posao. Tako su nas sada počeli demonski uvjeravati da je njihovo spominjanje i otkrivanje njihove biti naš zločin, te da će institucije odraditi svoj posao.
I ljudsko dostojanstvo i evolucijska paradigma obvezuju svakoga čovjeka da se buni i opire protiv svoga uništenja. Ili Hrvati nemaju ljudskoga dostojanstva ili je u njima zavladala grozota pustoši.
Antun Budimir
