VELIKI ZNANSTVENICI VJERNICI: Louis Pasteur
Kakvu to tajnu kriju zvjezdana nebesa? Louis Pasteur znao je odgovor!
Priča se da ga je neki student jednom pitao kako to da nakon tolikog promišljanja i istraživanja može ostati vjernikom. “Baš zato što sam toliko promišljao i tražio”, odgovorio je Louis Pasteur – veliki znanstvenik i gorljivi vjernik.
Ime Louisa Pasteura (preminuo 1895.) ima gotovo jednako velika prava biti dijelom povijesti fiziologije koliko i kemije. Diljem svijeta poznat kao prvorazredni otkrivač, Pasteur je svoju znanstveničku karijeru započeo 1848. serijom otkrića vezanih uz kristale; pokazao je da postoji povezanost kristaličastih oblika nekih tijela i njihova zadržavanja svjetlosti, te pomogao u otkrivanju stereoskopije. Već 1860. formulirao je temeljne ideje te nove znanosti. Također je veoma uspješno analizirao sastav vina i grožđanih kiselina. Od 1875. do 1876. bio je uključen u istraživanje kemijskog procesa fermentacije. Međutim, upravo mu je otkriće iz 1877., da su određene bolesti posljedica prisutnosti mikroorganizama — bakterija ili bacila, prvo donijelo svjetsku slavu. Na otkriće bakterija nadovezao se kasnijim otkrićem da se u nekim okolnostima ti uzročnici bolesti mogu koristiti u terapijske svrhe. Pokusi kojima je 1862. pokazao neodrživost postavke o spontanoj generaciji privukli su zanimanju diljem svijeta, kao i njegove studije bolesti vina i piva te dudova svilca. Njegova su otkrića u teorijskom i praktičnom smislu bila neprocjenjiva. Predstavljala su nov, snažan poticaj razvoju kirurgije; Huxley nije pretjerivao kada je o praktičnoj vrijednosti Pasteurovih istraživanja ustvrdio da će više nego nadomjestiti Francuskoj ratom izgubljenih pet milijardi koje je ona morala platiti Njemačkoj. U biti, veliki je znanstvenik spasio od uništenja svilarsku industriju. Deset godina prije nego što će joj Pasteur doći upomoć, sama je ta industrija, procjenjivalo se, pretrpjela gubitke u iznosu do 1500 milijuna franaka.
Pasteurovo mjesto među velikanima znanosti svakako je neupitno, a jednako je sigurno da je on do kraja života bio vjeran i gorljiv katolik. U kasnijoj životnoj dobi imao je običaj veoma često prisustvovati sakramentima. “Predao je svoju dušu Bogu naposljetku, stežući svoj bakreni križić u rukama i gorljivo ponavljajući ispovijedanje vjere i nade.” Priča se da ga je neki student jednom pitao kako to da nakon tolikog promišljanja i istraživanja može ostati vjernikom. “Baš zato što sam toliko promišljao i tražio”, odgovorio je Pasteur, “vjerujem vjerom bretonskoga seljaka. Da sam promišljao više i proučavao više, na kraju bih vjerovao vjerom žene bretonskoga seljaka.”
Pasteur se otvoreno izjasnio o svojoj vjeri prigodom primanja u Francusku Akademiju. Bio je izabrani nasljednik Littréa, velikog pozitivista, i trebao je, prema običaju, održati memorijalni govor o svojem prethodniku. Osudio je pozitivizam zbog otvorene kontradiktornosti njegovih načela u odnosu prema ideji Boga. Pozitivizam tvrdi da se temelji na nepobitnim iskustvenim činjenicama, a zanemaruje tu najpozitivniju i najnepobitniju od svih činjenica, naime, da je čovječanstvo kao cjelina uvijek vjerovalo u Boga i u religiji nalazilo podršku.
“Velik i očit raskorak u tom sustavu je njegovo odbijanje ikakva priznanja veličine te najveće od svih pozitivnih ideja, ideje Beskonačnog.”
“Što postoji na drugoj strani zvjezdanih nebesa? Nove zvijezde i nova neba. Neka je tako! A izvan njih, što je? To je pitanje ljudski um neodoljivo privučen postavljati; nikad ga neće prestati pitati. Zamišljamo li da je moguće doći do granice prostora ili vremena? Ali stupanj na kojem bismo stali je samo golemo nešto, veće od svega prethodnog, no ipak konačno; um to zapaža, a zapažanje ujedno pokreće staru zagonetku koja se ne može niti riješiti niti zanemariti. Ne vrijedi reći: izvan toga postoji vrijeme, postoji prostor, bezgranična veličina. Nemoguće je ostati zadovoljan s takvom frazom. Um koji priznaje svjesnost ideje Beskonačnog — a nijedan um ne može je ne biti svjestan — prihvaća više nadnaravnog nego što je sadržano u čudima svih religija. Jer ideja Beskonačnog ima dvije karakteristike: nameće se umu, a priječi mu nastojanja da je obuhvati. Kad ta ideja zaposjedne intelekt, ne preostaje drugo nego smjerno kleknuti. U raspoloženju gotovo opresivnog štovanja i straha, čovjek počinje moliti oproštaj s razlogom: čitav mehanizam uma prijeti da će napustiti svoje uobičajene kolosijeke; čovjek se približava uzvišenoj Pascalovoj ludosti. A tu pozitivističku ideja, tu ideju-korijen, pozitivizam žustro odbacuje čak i bez navođenja razloga… ”
Renan je odabran da odgovori na Pasteurov inauguracijski govor. Prizor je sličio na namješteno ukrštavanje mačeva između ozbiljnoga mudraca i sjajnog diletanta. “U ovom sudaru kristala sa željeznim plovilom, sigurno nije potonji bio taj koji je na koncu unesrećen”, zapisao je Melchior de Vogüé.
Izvor: Christianity and the Leaders of Modern Science, Karl Alois Kneller SJ
Prijevod: Vera Vujović
Izvor: Bitno.net
