Hrvatski branitelj Miro Laco
Riječ je o legendi Domovinskog rata. U ratnom Gospiću nastupao je oprezno, hladne glave. Pripadao je domoljubnoj liniji SIS-a, koja se suprotstavila udbašu Josipu Perkoviću. Prirodno tome, nakon početka suđenja Perkoviću, Miro Laco uhićen je od Perkovićeve države.
Miro Laco nikoga nije zlostavljao, pa je optužen za zlostavljanje službenog automobila! Za potrebe odvraćanja pažnje Javnosti od suđenja Josipu Perkoviću u Njemačkoj, uhićen je vrh gradske uprave Zagreba, uglavnom oni koji su se udaljili od SDP-a i danas su bliži HDZ-u, branitelji prosvjeduju, vlast sabotira legitimne referendume, optužuje HDZ da stoji iza prosvjeda i referenduma, a protiv domoljuba Jure Šimića podignuta je optužnica za ratni zločin – nije nikoga ubio, nije bio pripadnik sigurnosnih jedinica, niti postrojbi koje su zauzele vojarnu JNA u Bjelovaru, a po izboru kreatora kaosa u RH ipak treba snositi konzekvence za nekulturu naroda prema oficirima JNA, onima koji su poginuli braneći vojarnu JNA. O da, skoro da sam to zaboravio, Jure Šimić formirao je prvi ogranak HDZ-a.
Državna i/ili lokalna korupcija
Privođenje legendarnog Mire Laca grdo se podudarilo sa tužnom vijesti da se branitelj Damir Čakanić prosvjedno zapalio ispred Ministarstva branitelja, što su glavni mediji jedva spomenuli. Večernjak je o tome pisao već u utorak, ali onako usput. Zlobnici Čakanićevu žrtvu interpretiraju kao dokaz poremećenosti branitelja. Oni koji osporavaju PTSP najedanput su ga prepoznali u slučaju Damira Čakanića. Aktualni prosvjed branitelja događa se upravo zbog neukusnog relativiziranja PTSP-a od strane Bojana Glavaševića, što se gleda kao početak kampanje za rezanje braniteljskih mirovina. Kao da je zaista poremećen, Bojan Glavašević postavio je pitanje zašto pripadnici agresorskih postrojbi nisu zadobili PTSP, dok su granatirali Hrvatsku i BiH. A svi znamo da im je to podiglo adrenalin. Zanimljivo, niti pripadnici jugoslavenske Udbe nemaju zdravstvenih problema. Traju i vladaju po uzoru na Josipa Broza: više zločina, dulji i kvalitetniji život.
Koliko je korupcija Zagreba tipična? Američka televizijska mreža Fox upravo prikazuje novu seriju Gotham, solidne kvalitete. U već prikazanim epizodama dominira mladi detektiv Jim Gordon, a budući Batman je tek siroto dijete, kojemu je netko likvidirao roditelje. Glavni mafijaš Falcone gradi jeftina stambena naselja, a njegov konkurent Maroni preuzima zbrinjavanje otpada. Jeli vam taj obrazac poznat? Gotham je zapravo Zagreb! Predsjednik, premijer i ministri kao da su nam stigli iz Arkhama, gothamske institucije za luđake i duševne bolesnike. Nitko nije normalan. Ne znam koliko poznajete likove Jocker, Pingvin, Cat i Fish, koji kao da su uzgojeni u zagrebačkoj korupcijskoj kuhinji. Zagreb sliči Gothamu i po svome agramerstvu, koje je posve anacionalno. U jednoj karakterističnoj sceni serijala, mladi Pingvin promatra ulicu u kojoj se istovremeno odvija nekoliko kriminalnih radnji: krađa, otimačina, prodaja droge i ubojstvo. “Dom!” – veselo je zaključio Pingvin.
Medijski Pingvin
Nadnevka 22. rujna 2007. u “Nezavisnim novinama” gothamovski lik Denis Kuljiš prozvao je hrvatskog branitelja Miru Laca za zlostavljanje Mile Dedakovića Jastreba, što je teška i opaka izmišljotina. Zapovjednike obrane Vukovara isljeđivala je komisija Josipa Manolića, a torturu nad Dedakovićem proveo je Josip Perković u prostorijama Vojne policije, koristeći operativce koji su ušli u SIS kao njegov, Perkovićev odabir, ili na preporuku Gojka Šuška. Perković i Šušak gothamski su formirali svoju mješovitu ekipu i za Miru Barešića. Ne bih se iznenadio da su slični petokolonaši likvidirali Zvonka Bušića, ili ga doveli u stanje suicida. Denis Kuljiš sije dezinformacije – Miro Laco, niti bilo tko drugi iz obrane Gospića, nisu zlostavljali bilo kojeg Jastreba, starijeg ili mlađeg, niti su isljeđivali branitelje Vukovara.
Ovdje je potrebito naglasiti da Denis Kuljiš zvan Pingvin često napada sve hrvatsko. Jede tone tune i planira novo medijsko ubojstvo. Njegove omiljene mete jesu Hercegovci i Dalmatinci. Kuljiš sebe gura u Agramere, u zagrebački polis, odnosno u Hrvatsku koja se vidi sa Zagrebačke katedrale, koja je san “naše” pete kolone. Vjerovali ili ne, Denis Kuljiš iskreno misli da je u ovome opakom Zagrebu više doma od Mire Laca. Lako moguće, iako se poziva na svoje rusko podrijetlo. Zagreb je 1945. ispražnjen i naseljen “partizanima”, odnosno masovnim ubojicama iz Sandžaka i okolice, otpornim na svaki PTSP. Danas glume rođene Agramere, kamuflirajući svoje protuhrvatsko djelovanje pod civilizacijske vrijednosti.
Zašto se ovdje spuštam na osobnu razinu? “Kada je Šušak stigao avionom u Hrvatsku, na aerodromu ga je dočekao Perković, izdao mu potrebne dokumente, pa ga dao odvesti u tvornicu Naprijed, gdje su mu sašili odijelo, budući da je u Zagreb stigao u crnoj kožnoj jakni i s najlon vrećicom.” – piše nam Denis Kuljiš, koji ne izlazi iz svoje pingvinske pidžame. Slično je u nekim medijima opisan prvi dolazak Milana Bandića u Zagreb. To je samo prividno agramerski odnos prema hrvatskom jugu, jer je u osnovi takvog profiliranja mržnja prema svemu hrvatskom. OA “Agram” je prizemna bitka za ključeve gradske riznice i gradskih projekata i poslova, a dalje od toga je nastavak potiskivanja hrvatskih domoljuba na svim nivoima uprave.
Kuljiš je tvrdio kako je vodovodni sustav Agrama bio prvi Bandićev megaprojekt, u koji se ušlo sa ukupno proračunatim troškom od dvije milijarde eura. Medijski Pingvin gothamski u to uvlači Miru Laca, jer se 2007. pojavio u zagrebačkim Vrbanima u svezi zagađenja vodovodne mreže. Teško mi je zamisliti Laca kako u Novčici puni karnistre i onda ih gothamski izlijeva u ovu zagrebačku izvorsku vodu, koja je toliko zdrava da Agramere pretvara u pacijente Arkhama. Ne znam jeste li to primijetili, nakon uhićenja prvih protagonista afere “Agram je Gotham”, svi su se Zagrepčani suludo smijali, kao da su kolektivno zaraženi partijskim otrovom. Vlast branitelje truje već 25 godina, ali nitko od njih nema snage smijati se nesreći i sramoti koja ih je snašla. Pripadnici struktura smiju se svima nama, a branitelji nabace te svoje PTSP-face, kao da im je netko ukrao Hrvatsku.
Gospa i Gospić
Teško su održive Kuljiševe teze o sinjskom sabotiranju obrane Gospića i dvostrukim linijama zapovijedanja u Domovinskom ratu. Zapravo je državni vrh Hrvatske samo glumio dvije linije zapovijedanja, a kao druga linija zapovijedanja može se gledati široko ukorijenjena veleizdaja. Gojko Šušak je glumatao naklonost Mirku Norcu, a Josip Manolić je za potrebe obmanjivanja Javnosti tražio Norčevu smjenu zbog njegovog tvrdog odnosa prema četničkim jatacima u Gospiću i u srpskim selima u okolici Gospića, da bi isti Manolić nakon toga u Gospić poslao Tomislava Merčepa sa zadaćom da stavi pod kontrolu srpska sela u okolici Gospića, iz kojih je dolazila snažna četnička ugroza Gospića, o čemu je cijeli državni vrh uredno informiran i od Mire Laca. Hrvatsku je obranila treća linija, ona sastavljena od autonomnih domoljuba.
Gojko Šušak, Josip Manolić i Josip Perković glumili su ideološke protivnike, naše i vaše, lijeve i desne, da lakše uspostave kontrolu, da što šire pokriju populaciju, a tajno su se sastajali i postavljali nove okvire veleizdaje, ovisno o parametrima koje su odredili svjetski centri moći i tajna udbaška osovina Beograd – Zagreb. Sve je bilo prihvatljivo osim toga da vlast prepuste nekome drugom. Josip Perković postao je desna ruka Franje Tuđmana, a Zdravko Mustač izravno je došao za savjetnika Franje Tuđmana, nakon umirovljenja na čelu “savezne”, odnosno srbijanske Udbe. Miro Laco nije podnosio nikoga od tih kreatora ovakve Hrvatske, ako ovu državu možemo zvati Hrvatskom.
Državni udbaški vrh “slobodnog teritorija” gledao je branitelje kao smetnju konstituiranju Hrvatske u nametnutim granicama. Šef kriznih štabova, kasnije stožera, bio je oznaš Josip Manolić, protagonist jugoslavenskih kazamata. Nisu se Vukovar i Gospić oteli kontroli, nego su autonomne braniteljske skupine odbile izdati te gradove. Možemo reći da je Miro Laco sabotirao sabotere, onemogućavajući vrh SIS-a i vrh države da rasture obranu Gospića. Izdaja se dogodila i u Vukovaru i u Bosanskoj Posavini, koja je prodana po principu zamjene teritorija – prodali smo svoje za ono što je već bilo naše.
Danas je svima nama poznato da je agresija na Hrvatsku zacrtala granicu Karlobag – Virovitica, ali malo tko prihvaća gorku činjenicu da je tadašnji državni vrh Hrvatske u tajnim pregovorima na takvu granicu pristao. Peta kolona u Hrvatskoj protivila se obrani Vukovara i Gospića. Bio hrvatski domoljub ili srbijanska podvala, titoist Franjo Tuđman bio je prisiljen na ustupke JNA, Srbiji, petoj koloni u hrvatskim redovima, i međunarodnim centrima moći. Kao čovjek kojega nije iznijelo vrijeme, nego udbaši i titoisti, Tuđman je požurio potpisati plan Z4, da dobijemo bilo kakvu Hrvatsku. Hrvatska bi ostala ili postala udbaško-partijska i bez Tuđmanova pristanka. Prirodno svemu tome, Miro Laco je konačno uhićen, nakon što je 1994/95. izbačen iz SIS-a kao državni neprijatelj.
Podmukle udbaške sječe u SIS-u
Kada netko mrzi Hrvatsku i sve hrvatsko, onda je svaka njegova “istina” zapravo zlonamjerna dezinformacija. U naše postrojbe i državnu upravu uvukla se nekolicina prihvatljivih preobraćenika, ali i sva sila petokolonaša, koji su izašli u prvi plan. I danas živi “Kuljišova” laž o tome kako su Šušak i Perković puštali u Lisinski “naše i njihove”, a zapravo su se okupili vanjski i unutarnji jugoslavenski i republički operativci, glumeći pomirene ustaše i partizane. Istinski hrvatski politički emigranti bili su nemilosrdno likvidirani. Dalje od scene, Tuđman, Šušak, Manolić i Perković dogovarali su svoje obmane, i prenosili jedan drugome tko ih ogovara i kako. U te gothamske i bizantske škare upali su mnogi domoljubi.
Nije mi jasno zašto Krunoslav Olujić šuti o famoznoj sjednici državnog vrha krajem 1994. Od tada je prošlo više od 20 godina. Zašto o tome šuti Miro Tuđman? Josip Perković odbačen je od domoljubne linije u SIS-u, pa je pala odluka da se SIS raspusti. Prijava protiv Josipa Perkovića kao suradnika druge strane toliko je digla na noge “hrvatske” strukture, da raspuštanje SIS-a nije zadovoljilo udbaške “osvetnike”. Dodana je posebna stavka o izbacivanju Antonija Lekića, Ivana Drviša, Nikole Krište i Mire Laca iz SIS-a, kao državnih neprijatelja. Taj trenutak na neki način dokazuje da spomenuta četvorka SIS-a nije bila uključena u samo ubojstvo Mire Barešića.
U uvjetima rata nemoguće je formalno raspustiti vojnu protuobavještajnu zaštitu. Bez obzira kakav je bio, SIS je odrađivao i određene zadaće međunarodne zajednice. Nakon odlaska iz SDS-a, koji je preimenovan u SZUP, Perković je sebi gradio novu Udbu i novi KOS u jednoj službi. U novoj vojnoj službi, koja je prirodno dominirala u uvjetima rata. Perković je hrvatsku protuobavještajnu zaštitu stalno prilagođavao sebi i svojim ambicijama, gurajući u prvi plan onu službu u kojoj bi se pozicionirao kao čelnik ili Mefisto u sjeni. Za obmanjivanje pobornika Tuđmanovog pomirenja, podvalio je državi ispraznu evidenciju “Janjičar”, kao rekonstrukciju jugoslavenske doušničke mreže, zbog čega bi morao snositi zakonske posljedice, posebno zbog blaćenja posve marginalnih osoba iz lokalnih ureda obrane.
Miro Laco bio je jedan od autora čuvene Predstavke, kojom su Antonio Lekić, Ivan Drviš i Nikola Krišto prozvali MORH za korupciju. Problem Predstavke je njena uopćenost – nedostajali su konkretni podatci o korupcijskim aferama MORH-a. Nije jasno zašto su izostale provedene istrage SIS-a, koje su obuhvatile i praćenje konkretnog prometa označenih novčanica. Sve se zasnivalo na poopćenoj analizi, koju je jedan operativac SIS-a načinio u okvirima političkog pamfleta, u vrijeme kada je Goran Dodig bio pomoćnik Gojka Šuška i čelna osoba SIS-a. Ali eto, netko je ovih dana u tajnosti pripremio predstavku protiv Mire Laca i njegovog službenog batmobila. Zanimljivo je da pojedini segmenti države reagiraju na anonimne prijave, a ako netko svojim imenom i prezimenom potpiše neku kriminalnu prijavu, onda represivni sustav ide protiv zviždača.
Koliko je povezanost Šuška i Perkovića bila duboka svjedoči kadrovska afera iz 1995. Prije Bljeska i Oluje, u jednoj noći za ružno pamćenje, Gojko Šušak pozvao je čelnike SIS-a na tajni sastanak i zapovjedio otpuštanje Perkovićevih bliskih suradnika iz Uprave SIS-a. Kao i spomenuta četvorica Perkovićevih protivnika, autora Predstavke, dobili su rješenja otpusta iz službe, uz kvalifikaciju da su državni neprijatelji. Šušak je zapravo oštrio Josipa Perkovića, koji je tada postao siva eminencija HIS-a. Šušak je od čelnika SIS-a zahtijevao punu tajnost, a onda je Josipu Perkoviću izrazio svoje žaljenje što se tako nešto dogodilo, pa je protuudar Perkovićeve mreže išao na Branka Primužaka, tada pomoćnika Gojka Šuška za SIS, VP i Političku upravu. Šušak je gothamski i bizantski posijao veliko neprijateljstvo Perkovića i bivših udbaša prema autonomnim osobama u SIS-u.
Nakon sječe koalicije Ivice Račana u SIS-u, očekivao se povratak Mire Laca u SIS, ali je izostao. Pripadnici HSLS-a Dražena Budiše, uglavnom s korijenjem u jugoslavenskom represivnom sustavu: Jozo Radoš, Mladen Ružman i Davor Bišćan, preuzeli su pozicije ministra Obrane, pomoćnika za SIS i načelnika SIS-a. Na čelo Radoševog kabineta došao je kum Tihomira Blaškića, koji je odstranjen iz SIS-a zbog suradnje sa Antom Nobilom i takozvanom “Zavjereničkom skupinom iz Sesvetskog Kraljevca”, koju je opisala Jasna Babić u svojoj knjizi “Urota Blaškić”. Pod izgovorom obrane Blaškića, silne količine povjerljive hrvatske dokumentacije završile su u Haagu. Optužba Zvonka Zubaka protiv Mladena Ružmana, u smislu da je od njega, Zubaka, tražena provizija u slučaju plaćanja raketnog sustava S-300, pala je na sudu uz obrazloženje da je svjedok nevjerodostojan. Članovi i štićenici političkih stranaka, vladajućih i opozicijskih, ostali su u SIS-u, a autonomne osobe su odstranjene, uz snažnu medijsku pompu Mladena Ružmana da je riječ o kriminalcima.
Gušenje braniteljskog izvora
Hrvatska država stalno se potvrđuje kao maćeha hrvatskim braniteljima. Nakon što je bezbroj puta riskirao glavu u Gospiću i na putu do Gospića, i u svim tim nadigravanjima s Josipom Perkovićem, Josipom Manolićem i Gojkom Šuškom, Miro Laco našao se na cesti. Nakon Oluje, u formalno “oslobođenoj Hrvatskoj”! I sada dolazi moralni pad Mire Laca, koji je teško objašnjiv. Što ga moglo prevariti? Bilo da je povjerovao u proklamiranu socijaldemokraciju SDP-a, bilo da se na neki način osvetio HDZ-u, bilo da ga na to natjeralo golo preživljavanje, Miro Laco ušao je u Partiju. Zemljo, otvori se! Laco je vjerojatno računao da može pomoći braniteljima na mjestu pročelnika Ureda za branitelje u Skupštini grada Zagreba. Ali, ipak, Miro! Može li te to oprati u očima hrvatskih domoljuba? Bog te pomogao, ušao si u bivši SKH! U ovu istu Partiju, koja te preko svojih poslušnika danas izvodi na optuženičku klupu!
Milan Bandić više je puta pomišljao na formiranje gradske policije, kojom bi se otrgao osobama poput Ranka Ostojića, pa je dolazak Mire Laca u zagrebačku lokalnu upravu gledao kao braniteljsku garanciju da mu se neće dogoditi ono što mu se ovih dana desilo kroz OA “Agram”, provedenu od strane PNUSKOK-a, koji je više pod kontrolom MUP-a nego DORH-a, odnosno danas pod kontrolom SDP-ova Ranka Ostojića, još jedne osobe koja bi se zgodno uklopila u Gotham, u kojemu bi Marko Francišković završio u Arkhamu. Kreatori OA “Agram” jednostavno su uhitili Miru Laca, čime su prisilili braniteljske udruge da ostanu na distanci. Naravno da je Miro Laco kao pročelnik Bandićevog ureda posredovao u mnogim dogovorima, ali je to naša praksa, u kojoj Laco nije izuzetak nego onaj tko se mora prilagoditi ili potražiti drugo zaposlenje. A da je nešto prešlo okvire zakona, to treba dokazati, zanemarujući uopćene tvrdnje “pokajnika”.
Idemo delat! Da se u Zagrebu, ostalim hrvatskim gradovima i cijeloj Hrvatskoj posve iskorijeni korupcija, sve bi stalo, jer nitko ne bi našao svoj osobni interes u tome da gura neki projekt. Mišljenja sam da se Milan Bandić ne bi održao na čelu Zagreba tako dugo da nije podilazio korupciji. Neke projekte mogao je pogurati samo zato što je znao koga sve treba podmazati. I koga sve treba namiriti na nivou državne politike. Korupcija prožima cjelinu RH, a politika i vezane interesne skupine određuju tko je žrtva. Da je ostao u SDP-u, Bandić bi i dalje neometano vladao Zagrebom. Znamo da je Bandić izbačen iz SDP-a nakon što se kandidirao za predsjedničkog protukandidata Ivi Josipoviću, a nakon toga je SDP napustio i Miro Laco. Svejedno, ostaje velika mrlja u biografiji Mire Laca. Milan Bandić prihvatio je u gradsku upravu i neke druge izopćenike iz SIS-a i HV-a, čime je dobio operativno osposobljene kadrove, koji su poznavali funkcioniranje cjeline državne uprave.
Znamo da su se vodeći ljudi nekih stranaka izvukli glede optužbe za korupciju pod izgovorom da su tako financirali svoju stranku. Taj argument više ne prolazi. Osim toga, Milan Bandić više nema svoju matičnu stranku, pa se na nju ne može pozvati. Ne može se pozvati niti na vladajuće interesne klanove, koji kontroliraju sav naš život. Glede duboke korupcije u RH i činjenice da je Zagreb populacijski četvrtina iste države a financijski cijela polovina, teško je povjerovati da korupcija nije ušla u Zagreb po principu spojenih posuda. Kod nas je postalo pravilo da se natječaji namještaju i da se ubire visoka provizija, koja u nekim okvirima završava u džepovima nekolicine, a u drugim uvjetima se dijeli šire. Milan Bandić kontrolirao je dvije milijarde eura, i to je osnovni razlog zašto je protiv njega pokrenuta istraga, koja je okvirno najavljena prilikom postavljanja Dinka Cvitana na čelo DORH-a, kada je spomenut pohod protiv lokalnih šerifa. Miro Laco prije svega je hrvatski branitelj.
Autor: Tvrtko Dolić
