I. MARIJAČIĆ: Milanović i Josipović sve više gube tlo pod nogama
Propadanje
Od jedne relativno benigne pogreške HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, njezin protukandidat na sljedećim predsjedničkim izborima i aktualni predsjednik Ivo Josipović, uz pomoć medija, pokušao je poništiti sve njezine potencijalne šanse za uspjeh na tim izborima. HDZ-ova kandidatkinja prvo je prešutjela da je pri NATO-u u Bruxellesu uzela neplaćeni dopust, a potom, stjerana u kut, priznala tu činjenicu, kao što je priznala i da je pogriješila što to odmah na početku nije rekla.
Po Josipovićevim riječima, nije problem što je sačuvala odstupnicu u slučaju da ne postane hrvatska predsjednica, nego u činjenici što je lagala. Sva ta polemika na javnoj sceni događala se u trenutcima kad je javnost doznala da je upravo Ivo Josipović 2007., tada kao član povjerenstva za hrvatsku tužbu protiv Srbije, srbijanskome veleposlaniku nosio povjerljive dokumente, što je veleposlanik objavio u svojoj knjizi. Nekoliko su tjedana mediji, na ovaj ili onaj način korumpirani i svrstani uz Josipovića, izbjegavali pisati o tome slučaju, a sam Josipović se očitovao tek kad je pitanje postavljeno u saborskoj raspravi.
Rekao je da je veleposlaniku nosio knjige, koje se inače mogu kupiti i u knjižari. Čudno je zašto onda veleposlanik nije kupio knjige u knjižari, nego mu ih je on morao predavati na inkognito susretima. Nema dvojbe da Josipović laže, kao što nema dvojbe da bi u svakoj normalnoj državi jedan takav skandal bio dovoljan za kompromitaciju koja bi za sva vremena otpuhala iz svijeta politike takva čovjeka i takva političara.
No u Hrvatskoj Josipović, koristeći se cijelim sustavom i medijima, manje više uspješno neutralizirao je tu aferu. Očekivalo se, međutim, da čovjek ima toliko dostojanstva te da ne će baš on prigovarati Kolindi Grabar Kitarović da laže u jednoj bezazlenoj stvari poput čuvanja odstupnice na starome radnom mjestu, što uostalom i on i svi drugi kandidati također prakticiraju.
Obračuni s neistomišljenicima
Kad smo već kod knjige srbijanskoga veleposlanika Cvetićanina, ostalo je nezapaženo da se upravo u njoj sadašnja HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović naziva Barbikom. Tako ju, prema navodima u knjizi, naziva Josipovićev savjetnik Budimir Lončar. Kad je prije nekoliko mjeseci procurio tajni plan aktivnosti na diskreditaciji te protukandidatkinje pod nazivom „Barbika”, Josipović je optužio, dakako, Hrvatski tjednik, obavještajno podzemlje i HDZ da su sastavili taj plan ne bi li ga pripisali njemu.
Sve što se kasnije događalo bilo je na tragu indicija da je nastao upravo na Pantovčaku. I ovaj podatak iz Cvetićaninove knjige ide tomu u prilog. Da je za njih Kolinda Barbika, znali su davno prije nego što su sastavili opskurni plan. Opet s istim ciljem da svoju sramotu pripiše drugima, Josipović i ovih dana svako malo podsjeća na plan „Barbika” imputirajući ga političkoj konkurenciji, premda stvarnost sve više potvrđuje da on i njegov stožer djeluju u skladu s tim planom.
Josipović je takav kakav jest, dio je ljevičarske arivističke ekipe koja je u posljednjih pet godina poput elementarne nepogode upropastila Hrvatsku. I po stručnim i političkim ocjenama, i po neumoljivim činjenicama iz naše grube zbilje te po općemu dojmu, Hrvatska nikad nije bila u tragičnijoj gospodarskoj, političkoj i moralnoj situaciji. Ali što je to propadanje veće, to su sve jači pokušaji te ekipe da otklone odgovornost sa sebe i da se svim sredstvima obračunavaju s neistomišljenicima.
Sve s ciljem, dakako, da ostanu na vlasti, da dobiju izbore i da druge predstave u očima javnosti kao degenerike, budale, luđake, a u svjetonazorskome smislu kao fašiste. Osim što evidentno gube tlo pod nogama, Milanović, Josipović i njihovi drugovi kao da sve više gube i razum. U policijskoj akciji Agram uhapsili su i zatvorili ljude pripisujući im navodnu štetu od 18.000 kn i od toga napravili spektakl. Iz aviona se vidi da to po nalogu Milanovića i Josipovića izvodi prvi pendrek Rajko Ostojić, čovjek koji je ilegalno progonio generala Gotovinu i potrošio milijune MUP-ovih kuna bez pokrića, čovjek koji u internetskoj komunikaciji vrijeđa na najprimitivniji način sve koji se ne slažu s njime, a kada mu oni uzvrate istom mjerom, šalje ih u tamnice i ludnice.
I to je njihova pravna država, država koja, što ih više obuzima strah da će na sljedećim izborima doživjeti debakl, sve više poprima teroristička obilježja, i država u kojoj, primjerice, Stjepan Mesić, upitan na sudu je li mu njegov prijatelj Božo Dimnik iz Slovenije posudio milijune kuna za kupnju dva stana tako što mu je prebacio novac na račun, ili ih je prenio preko granice u torbi, mrtav-hladan odgovara: „To je moja privatna stvar”. I nikomu ništa.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
