IVICA ŠOLA: Glupani su opasniji od bandita
O izbornom zakonu, glupanima i banditima
Pravi problem čovječanstva stoga nikad nije bilo zlo nego glupost. Protiv gluposti smo bespomoćni. Protiv nje se nemoguće boriti, nemoguće ju je raskrinkati, iz jednostavnog razloga što glupost (baš kao i glupan) nije svjesna sebe.
Nesretno stradali u nacističkom ludilu njemački teolog Dietrich Bonhoeffer počesto se u svojim spisima i razmišljanjima vraćao na fenomen ljudske gluposti. Govoreći o njoj rado je upozoravao čitatelje i prijatelje u pismima iz sužanjstva da se zla uopće ne treba bojati, jer njega je lako raskrinkati, protiv njega prosvjedovati i kad-tad mu doskočiti. Zlo nas, kaže, ne treba brinuti i stoga jer u sebi nosi klicu vlastitog raspadanja, pa čak ako ga i ne pobijedimo mi, uništit će se samo od sebe.
Pravi problem čovječanstva stoga nikad nije bilo zlo nego glupost. Protiv gluposti smo bespomoćni. Protiv nje se nemoguće boriti, nemoguće ju je raskrinkati, iz jednostavnog razloga što glupost (baš kao i glupan) nije svjesna sebe. I da je raskrinkate, prokažete, da se obrušite na nju ona uopće ne bi shvatila da se radi o njoj, i nakon sukoba činila bi se žrtvom ili neshvaćenom vrijednošću i nastavila nezaustavljivo istom logikom. Sve dok vas totalno ne izludi i natjera da je pustite da caruje, a vi kupite štapove za pecanje i svaki slobodan trenutak koristite za bijeg od njene svemoći i poput paranoika izbjegavate ljude i mjesta gdje slutite da si je savila gnijezdo. Glupost je neuništiva i nepobjediva, a život nije tako često tegoban i tmuran zbog ljudskog zla, nego zbog ljudske gluposti.
Nadalje, upozorava Bonhoeffer, u zabludi ste ako mislite da se kod glupana radi o poremećaju intelekta, naprotiv, radi se o poremećaju karaktera. Glupani obitavaju na svim razinama, od akademski obrazovanih građana do priprostih radnika s nekoliko razreda škole. Baš kao što je glupost svemoćna u povijesnom smislu, tako je i s njenom socijalnom rasprostranjenošću. I što je čovjek obrazovaniji, ili na višoj društvenoj funkciji (političar), time je njegova glupost učinkovitija. Ako pak glupan ima novaca, glupost poprima, k tome, dimenziju prodornosti i poželjnosti. U svakom slučaju, poremećaj karaktera koji od čovjeka stvara glupana sastoji se u sljedećem: glupan stalno sve i svakog dovodi u pitanje osim, dakako, sebe. Zato se glupani tako rijetko novače iz redova ljudi sklonih osamljenosti i (samo)kritičkoj misli, te mučnom studiju knjiga, fenomena i činjenica. Glupani pripadaju kategoriji društveno teatralnih tipova kod kojih volja za važenjem prethodi svakom ozbiljnom studiju ili uvidu i s njima povezanim argumentima. Uvjeravati glupana u bilo što znači sebe praviti budalom, jer on i tako bolje razumije probleme Vaše profesije i Vašeg života od Vas samih. Uvjeravam Vas, dragi čitatelju, da je Bog glupan svijet bi izgledao puno bolje! Jer, to sam čuo od jednog glupana, da je i sam Svevišnji u većini stvari pogriješio! Vjerujte, glupan nije zloban, često puta radi se o dobričinama, no on jednostavno sve to razumije i zna. Zlo je, rekosmo, nešto puno jednostavnije za suočavanje…
Kao što postoji glupost kao općeljudski fenomen, postoji tako i glupost u Hrvata, jer Hrvatska je punopravni član zajednice naroda koje je jedan član, Einstein, izrekao onu glasovitu kako su dvije stvari beskonačne – svemir i ljudska glupost – premda za prvo nije siguran.
Ovaj tekst nastao je nakon neformalnog druženja s mojim studentima na Kulturologiji u Osijeku koji su me pitali što će biti s referendumom U ime obitelji naslovljenim “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Studentima, raznih političkih i svjetonazorskih uvjerenja, nije bilo jasno nijedno razumno objašnjenje zašto se referendum ne bi održao, ne samo s obzirom na broj prikupljenih potpisa, već i po koristi za politički život u Hrvatskoj, pa nisu Skandinavci glupi zato što sličan izborni model primjenjuju već dugo vremena. Moj odgovor je bio da ovdje ništa nema veze sa razumom, da se radi o gluposti, osim što je bjelodano da se političari, i lijevi i desni, plaše svoga naroda, što u konačnici nije dobro za njih. Kako inače razumno shvatiti činjenicu da smo referendum o ulasku u EU radili po jednim, referendum o braku pod drugim, a neki opet po sasvim trećim pravilima. Koliko gluposti i kontradikcija o jednom te istom.
Posegnuo sam stoga za tekstom o gluposti prof. Cipolle s Berkeleya. On navodi pet društveno–političkih činjenica vezanih za socijalno carstvo gluposti:
1. Glupani štete društvu;
2. Glupani na vlasti čine najveću štetu društvu;
3. Demokratski glupani koriste izbore kako sačuvali visok postotak glupana na vlasti;
4. Razumni ljudi su ranjivi na glupane jer su uglavnom iznenađeni njihovim glupim argumentima i napadima, pa niti ne mogu uz pomoć razuma organizirati obranu od napada jer sam napad nema nikakvu racionalnu strukturu.
Profesor Cipolla potom razvija teoriju koja kaže kako je glupan opasniji od bandita i to argumentira analizom četiri tipa osobnosti:
Nesretnik: To je osoba koja svojim djelovanjem čini štetu samome sebi, no stvara prilike nekome drugome
Inteligentan: To je onaj koji svojim djelovanjem radi sebi u korist, ali nastoji da od toga i drugi okoriste, ili im stvara priliku i daje primjer
Bandit: To je osoba koja također radi sebi u korist, ali na štetu drugih, ne isključujući ni dovođenje u fizičku opasnost
Glupan: To je osoba koja svojim djelovanjem čini štetu drugoj osobi ili grupama, a da pri tome ni sam nema nikakve koristi od toga. Iz toga postaje jasno da su glupani opasniji za društvo od bandita.
Sva ova priča oko (ne)uspjelog referenduma “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” podsjeća na rapsodiju gluposti od strane mnoštva opstruktora, ponajviše među dvije najveće političke stranke. Naime, ako referendum i ne uspije, oni će nastaviti po starom, što znači da će nanijeti štetu sebi (komična epizoda između Peđe Grbina i Šeksa to već jest) jer ovako dalje ne ide, država je na koljenima, a oni će stalnom produkcijom sebi sličnih u vlasti uništiti vlastiti narod i državu i sami biti gubitnici, a povijest će ih pamtiti kao svenarodne štetočine. Njihova opstrukcija je iracionalna, glupa, a protiv gluposti ne možete. Ovakvim izbornim sustavom oni i sebe i sve nas vuku u propast, dočim će banditi, lopovi među njima koji su skrili pare biti jedini “pobjednici” kada država bankrotira, propadne, jer potiče nekompetentne osobe, vojnike partije, mediokritete, pa treće pravilo prof. Cipolle koje kako demokratski glupani koriste izbore kako sačuvali visok postotak glupana na vlasti, savršeno stoji. Zato s profesorom Cipollom opet ponavljam: Glupani su opasniji od bandita.
Svojstvo je gluposti, prema Bonhoefferu, da nije svjesna sebe, i zato se ne može dovesti u pitanje. Glupost je autistična.
U masi medijskih prepucavanja koje razne opcije glupana svakodnevno izmjenjuju (sve imaju svoje brojne pristaše među “običnim” građanima, koje tu i tamo okupe na javne skupove da bi i objasnili grijehe onih drugih, te na koga usmjeriti bijes zbog vlastitog niskog standarda življenja), postavlja se pitanje što da rade oni koje ne zanima nijedna od spomenutih alternativa gluposti koja vlada Hrvatskom. U ovom trenutku puno biste učinili samom činjenicom da se ne date zaglupiti niti uvući u bilo koji od čopora, čuvajući svoju slobodu za ono što se obično naziva građansko društvo (koje se lagano pomalja) kojem je temelj autonomni individuum, a ne ideološki čopori koji stalno produciraju sebi slične, u kojem društvo služi čovjeku, a ne čovjek ideologiji, od koje profitira samo manjina, ponajviše banditi, a ostali su marionete ili glasački stroj.
Utopija? Ne znam, no nadam se i vjerujem. I ako vas svi ovi sterilni sukobi ljudske gluposti ne bace u očaj, sjetite se Muje iz vica koji je na pitanje želi li biti lijep ili glup odgovorio ovo drugo jer, kaže Mujo, ljepota je prolazna. Naime, humor je za sada jedini kadar parirati svemoći gluposti, jer je konstruktivno ignorira. Humor je znak mudrosti i slutnja nečeg drugačijeg te svjedoči da nas glupost više ne može zavesti… Nasmijte se, ma koliko Vam to glupo izgledalo… i sjetite se svih onih koji Vas već deset godina “spašavaju” svojim programima, deklaracijama i raznim skupovima. Umjesto da učine nešto sasvim banalno: promjene pravila izborne igre koja su pogodna samo za glupane i bandite.
Izvor: laudato.hr
