PIRAMIDA: Kako je zaboravljena Mirela Holy?

Gledajući taj Ogrestin bal krezubih vampira, pade mi na um još jedno pitanje – a gdje je Mirela Holy? Kako nju Željka nije pozvala? Mirela, kao ekspert za ekologiju, najbolje bi nam znala objasniti legalizaciju pobačaja. Dok priča o zaštiti prirode, šume i voda, termocentralama i chemtrailsima, Holy zamuckuje i jedva sklapa dvije jednostavne rečenice, ali kad su u pitanju prava gejeva ili prava žena na pobačaj, tu se zalaufa tako da ti pamet stane!

Neku večer gledam “Piramidu”, meni jednu od dražih emisija na našoj dalekovidnici. Iako me imena gostiju ovog puta nisu impresionirala, sama dinamičnost emisije i nedostatak volje da se podignem s kauča i dohvatim daljinski prikovala me za ekran. U trokutu, jadnom i skučenom (HRT valjda štedi) našli su se pjevač Cenov, bivša partijašica Kolarićka i vječito (pre)glasna novinarka Malenica. I dok se Cenov uživio u ulogu mirotvorca, obazrivo se trudeći da se slučajno kome ne zamjeri, dvije žene vodile su bitku, nadjačavale se, novinarka “ugodno popunjenim” stasom i glasom, a odbačena drugarica, donedavno ponosna članica komun… pardon, socijaldemokratske partije svojim šeretskim, pomalo i ciničnim osmijehom, kakvog valjda prvo nauče tamo u partiji jerbo nisam do sada primijetio ni jednog člana te “stranke” koji bi se znao nasmijati prirodno, ljudski, otvoreno i prijazno, tj. bez glumatanja. Samo se prisjetite iskrivljenog Milanovićevog, Linićevog, Stazićevog ili pak Josipovićevog osmijeha. A o grimasama gospodične Holy, ispod tisuću slojeva pudera, suvišno je i govoriti. One govore sve same za sebe.

Uglavnom, emisija je tekla poprilično predvidivo, s obzirom na nazivnu orijentaciju dvije dame. Dok je jedna pak utjelovljavala vatrenog domoljuba pa se s velikim žarom zauzimala za naše branitelje-invalide koji drhte i krvare po zagrebačkim ulicama, druga se pak nije nimalo trudila skriti simpatije prema svojim bivšim drugovima te se našla dužnom obraniti čast svoje ex-partije tvrdnjom kako su branitelji tamo de facto iskorišteni od HDZ-a. Uglavnom, po staroj partizanskoj matrici “ko nije s nama, protiv nas je”, protivnike se etiketira najprljavije i podmeće im se, ne birajući sredstva ni pridjeve. Čak ni kada su u pitanju ljudi koji su ginuli za ovu zemlju, ljudi kojima je ostala samo jedna ruka pa čak ni to, očito je da neki političari nemaju elementarne ljudskosti. Ne biraju sredstva kako bi ih diskreditirali i ne samo da ne pokazuju ni mrvicu sažaljenja, razumijevanja ili dužnog poštovanja prema drugom ljudskom biću koje je spasilo njihovo dupe da bi moglo uživati na toplom i suhom, nego se ne libe ni otvoreno iskazivati netrpeljstvo pa i mržnju prema invalidima. Poput arogantnog i beskrupuloznog Stazića koji je branitelje idiotski usporedio s militantima Sinn Feina i time poručio, po tko zna koji put, ne samo da mu je jezik brži od pameti već što zapravo misli o Domovinskom ratu i našim braniteljima.

Svi ti dobri ljudi…

Tako je natjecateljica Aleksandrica stala braniti čak i ministra Matića, “vukovarskog heroja” (iako se mnogi branitelji ne bi složili s tom kvalifikacijom, dapače!), a pogotovo se zauzela za Bojana Glavaševića, Matićevog ađutanta i to zato što mu je otac stradao u ratu. Ne, kako taj “mali” uopće može biti izdajnik kada mu je gotovo cijela familija stradala od Srba?! Ma to je nevjerojatno… snebivala se Kolarić, Aleksandra. A onda je čula što je “mali” nedavno u Vukovaru izjavio za hrvatske branitelje, kako ih je kretenski prozvao čak i zbog PTSP-a (“Kako je moguće da naši branitelji imaju PTSP?”) pa se skrušeno posula pepelom. Eto, jadna ne bila, nije to znala… Kao što se u prošloj “Piramidi” bivši komunjara, glumac Matula naravno snebivao nad tvrdnjama našeg kolege Dujmovića da je Račan odgovoran za brojne udbaške likvidacije. Račan, šef partije, i svi ti dobri komunisti da su to znali i odobravali..? Svi ti dobri ljudi… Ma, nemoguće! Kao što vjerojatno jadna Aleksandra ne zna ni da je Bojan otvoreno za ćirilicu u Vukovaru – bez obzira na tko je bio agresor, zlostavljač i koljač i tko mu je pobio gotovo cijelu obitelj. Ili upravo s obzirom na to? On da će biti za ćirilicu, ma haj’te molim vas!

Emisija je tako tekla – foklorno rekli bismo, sve dok na tapet nije došla tema o abortusu. Tema koja je opet aktivna zadnjih tjedana, a bit će valjda dok je svijeta i vijeka među ljudima. Nisu me začudile gomile ispraznih frazetina i paušalnih tvrdnji o pobačaju, jer je u današnjem “sekularnom” društvu izvršiti abortus nešto posve normalno i prihvatljivo. Gosti emisije pozvali su se na zdrav razum, na već ofucalo 21. stoljeće i na potrebu odvajanja modernog svjetovnog od zaostale vjere, te da je stoga, po njima, sasvim prihvatljivo da žena obavi pobačaj. Uglavnom, publika je u studiju oduševljeno pljeskala izlijevima silne empatije i inteligencije svojih govornika. Do tada “ljute” rivalke se složiše, umalo i izljubiše. Oko tog pitanja teška desničarka Anita i otrovna ljevičarka Aleksandra nimalo nisu dvojile. Ujedinjene oko legaliziranog prava na ubojstvo, tj. abortus, nadjačavale su se koja će biti duhovitija i “oštroumnija” po tom pitanju. Dakako da treba liječnike gadove natjerati da izvrše abortus i zabraniti im priziv savjesti! Među njima sigurno ima pametnih i poštenih ljudi koji bi marljivo vadili, komadali, rezali i bacali u smeće neželjenu djecu, samo ne smiju istupati javno jer je okolina toliko zadrta, zločesta i pokvarena. Dakako da žena ima pravo pobaciti, pogotovo kad je silovana, ta žena je svog tela gospodar! Ha! U toj silnoj poplavi razuma, svekolikog ljudskog napretka, humora i sušte humanosti, natjecateljima (a i publici) promaknulo je jedno sitno pitanjce, toliko sitno i banalno da su ga vjerojatno stoga previdjeli, koje glasi:

A što ako je fetus (embrij) ipak živo biće?

Ako je žena gospodar svog tijela i duše, nije li onda to dijete u utrobi jednako tako gospodar svog tijela i duše? Kad žene već ne žele ništa pitati muškarce koji su također sudjelovali u stvaranju, da li ikakva prava imaju ta nerođena djeca, ljudi?

Naime, ni sama službena znanost nema decidiran odgovor na pitanje u kom trenutku spajanja muške i ženske stanice nastaje život. Svake godine dolaze nove teze, teorije i tobožnji dokazi, koje opovrgavaju pa se donose novi i nikad konačni zaključci. Zacijelo bi bilo nakaradno i svim tim naprednim umovima blasfemično postaviti još i ovo pitanje: Ako je to biće živo u samom startu, je li onda pobačaj zapravo ubojstvo? Nisu li onda žene koje pobace – ubojice?

Naravno, tko sam ja da postavljam takva neugodna i idiotska pitanja. Pade mi na pamet scena iz Monty Pythonovg “Smisla života” u kojoj na ratištu vojnik ushićeno veli kako bi za ubijanje ljudi u miru bio obješen, a ovdje u ratu može do mile volje ubijati i za to biti nagrađen. Ukratko: posvemašnji idiotizam i hipokrizija. Dobrodošli u doba mediokriteta.

Da, to je ta sekularnost kojoj težimo i koju nam nameću proroci “novog doba”, tobože da bismo smanjili utjecaj crkve na društvo, a u pozadini svega ipak stoji ona stara, iskonska potreba pojedinaca da dominiraju, vladaju, manipuliraju masama. Samo što će umjesto križa sada mahati smartphoneom, i jednako (ako ne i gore) kao crkva prije par stoljeća zbunjivati i obmanjivati narode. U ime “napretka”. A ispod svih tih slojeva, slojeva i slojeva laži i šminke, nalazi se potreba mnogih da unište ono jedino što nas zapravo čini ljudima, našu savjest i osjećaj za dobrotu (moral). Kako i njih osobno vjerojatno muči pitanje savjesti, ili je pak nemaju, odlučili su istu izbrisati i iz kolektivne psihe, da ne smetaju na našem putovanju ka “konačnom razvoju” svijesti. Koju vladajući žele posve animalizirati.

Gledajući taj Ogrestin bal krezubih vampira, pade mi na um još jedno pitanje – a gdje je Mirela Holy? Kako nju Željka nije pozvala? Mirela, kao ekspert za ekologiju, najbolje bi nam znala objasniti legalizaciju pobačaja. Dok priča o zaštiti prirode, šume i voda, termocentralama i chemtrailsima, Holy zamuckuje i jedva sklapa dvije jednostavne rečenice, ali kad su u pitanju prava gejeva ili prava žena na pobačaj, tu se zalaufa tako da ti pamet stane! Ona je, naime, i zakuhala ovu temu, nedavnom izjavom kako će se njena stranka, kako ekolozima već priliči, zauzeti da se liječnici koji obave abortus i novčano nagrade. Ono što dobrom dijelu ovog tupavog naroda izgleda još uvijek nije jasno, je da je Holy Milanovićev trojanski konj – isto kao i Kolinda s tobožnje druge strane, koje su tu da uskoče kada glavnoj makinji zaškripi. Sve su to probrani kadrovi, što od Udbe i Kos-a, što od CIA-e ili pak europske masonerije, tu da bi sprovodili politiku odavno zacrtanu našoj zemlji. Ako nećete Karamarka ili Milanovića, imate izbor: Kolindu ili Mirelu. Tako nam sugeriraju “vodeći” mediji. Eto, i onda kažite da nemate za koga glasati…ccc

I nema šanse, ni najmanje, jer je svaka linija dobro pokrivena i duplirana, da se neka uistinu poštena i neovisna osoba makar slučajno domogne pozicije i vrati Hrvatskoj sjaj kojeg odavno zaslužuje. Hrvatska pored sveg svog bogatstva mora ostati jadna, sjebana zemljica u raljama bankara i kamatara te onih koji najžešće pozivaju na sekularizaciju, ravnopravnost spolova, tobožnja prava homoseksualaca, 21. stoljeće, legalizaciju narkotika, abortuse i slično, a naročito izjednačavanje agresora i žrtve, pod egidom “mira i dobrosusjedskih odnosa”. Holy je postala toliko izravna i toliko agresivna u promicanju prava gejeva da se smučila čak i lokalnoj istarskoj “lajoni” Vedrani Rudan. Čak ni ona nije mogla odoljeti u svojoj kolumni da češku darkericu ne pošalje u vražju mater. A kampanja je tek počela! Čak ju mediji guraju i na mjesto zagrebačke gradonačelnice! Ako je Holy već sada počela otkrivati svoje pravo lice, što li će tek biti za koji mjesec? Zanimljiva je ta njena transformacija, iz osobe koja je u Saboru jedva natucala hrvatski jezik i imala čudan ukus za modu, iz smotano simpatične darkerice (vještice?) koja je tobože brinula samo za stabla i vjeverice u eminentnog zagovornika “silno ugroženih” homoseksualaca. Iz praktički političkog anonimusa u pobornika žena koje bi rado pobacile djecu. Ni Kolinda nije daleko. I ona polako pada u očima svojih potencijalnih glasača, pokazuje sve više svoje pravo lice – NATO birokrata prazne duše. Stoga nas čeka (ne)vesela budućnost koju nećemo promijeniti, pogotovo ako budemo nastavili ovako glupavo buljili u svu tu političku đubrad, k’o telad u šarena vrata. Ili piramidu, u mojem slučaju.

Autor: Danijel Vuinac/dnevno.hr

 

 

Odgovori

Skip to content