Spolni odgoj u školama pod krinkom odgoja o različitosti

Njemačka sociologinja, takozvana „seksualna pedagoginja” i lezbijska aktivistica, profesorica Elisabeth Tuider iz Kassela zahtijeva uvođenje „praktičnih vježbi” u spolnom odgoju u njemačkim školama. To su početkom lipnja objavile novine Hessische/Niedersächsische Allgemeine (skraćeno HNA). Faktički se radi o uvođenju praktične pornografije na satu tzv. zdravstvenog odgoja. Učenici se trebaju igrati bordela i uzeti u obzir sve seksualne orjentacije i nagone, različitih grupa, heteroseksualaca, homoseksualaca, sadista, mazohista, itd. i to pokazati u praksi. Sada i Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o tome.

Temelj svemu je knjiga koju je zajedno s grupom autora objavila pod naslovom „Seksualna pedagogija različitosti“. Ova grupa autora pripada zloglasnom Društvu za seksualnu pedagogiju („Gesellschaft für Sexualpädagogik“) koje je uz Pro-Familiju (službeno „Društvo za planiranje obitelji, seksualnu pedagogiju i seksualno savjetovanje” i njemački glavni ogranak Međunarodne federacije za planirano roditeljstvo) najveće leglo pedofila-pederasta i promicatelja pedofilije u Njemačkoj. Okuplja i suradnike Kinsey instituta, a član oba društva je i Günter Schmidt, također promicatelj pedofilije, inače suradnik Aleksandra Štulhofera.

Njihove ideje i programi sve više uz podršku stranke Zelenih i socijaldemokrata ulaze u ministarstva i od tuda u škole. U svemu tome neizostavne su i preporuke Saveznog centra za zdravstvenu edukaciju (BZgA), poznatog po skandaloznim brošurama za odgoj djece vrtićke dobi u kojima se promiče incest i dječja masturbacija. Radi se o istoj instituciji koja je tiskala i „Standarde spolnog odgoja u Europi“ koji su prema riječima A. Štulhofera temelj hrvatskog spolnog odgoja i izvješeni su na službenim stranicama AZOO-a. Projekte bi trebali provoditi edukatori iz LGBT obrazovne mreže SchLAu. U nekim njemačkim pokrajinama gdje su na vlasti Zeleni i socijaldemokrati roditelji izdržavaju zatvorske kazne jer ne žele djecu puštati na satove spolnog odgoja.

Autorica: Antje Schmelcher

Objava: 14. listopad, 2014.

Djeca bi trebala demonstrirati svoje „omiljene položaje“ kroz vježbe masaže. Spolni odgoj koji ne poštuje nikakve granice. Jer vladajući političari to tako žele. Borci za prava djece alarmiraju javnost.

Dječaci u njemačkoj pokrajini Nordhein-Westfalen smiju polagati vozački ispit od 8. razreda osnovne škole nadalje. Ali ne onaj za upravljanje vozilom nego jedan drugi ispit. Oni koji prođu testove teorije i prakse dobivaju vozačku dozvolu za kondome. Uz to dobivaju i paket sa silikonskim penisom, povez za oči, olovke, listiće za vježbanje i testove, listiće s rješenjima i naravno, kondome.

Projekt nudi Regionalna radna grupa za mladež u pokrajini Nordrhein-Westfalen, čiji suradnici provode testiranja, a sufinancira ga Ministarstvo obitelji iste pokrajine. Ministarstvo navodi da se radi o obrazovnim materijalima, a poziva se na to da projekt školama preporučuje Savezni centar za zdravstvenu edukaciju (BZgA). Suradnici dvije regionalne podružnice organizacije Pro Familia također provode testiranje.

Iz toga proizlazi da škole mogu ovaj projekt uvrstiti u nastavu. U škole dolazi referent Regionalne radne grupe za mladež, donosi navedeni „odgojni materijal“ i daje 5-satni uvod u obrazovni projekt. Politički je ovaj oblik projektnog rada u svrhu zdravstvenog odgoja djece i mladih poželjan. Prijašnji spolni odgoj koji se predavao u sklopu biologije smatra se zastarjelim i nadležni tvrde da ga je potrebno proširiti na način da postane dio drugih predmeta. Stranka Zelenih je 2013. u pokrajini Baden-Württemberg predložila da se tema seksualne različitosti makne od prirodnih znanosti i prebaci u nastavu etike, jezika ili sociologije.

Misli li netko na Muslimane?

Slično zvuče Socijaldemokrati (SPD) i Zeleni u pokrajini Niedersachsen. U ožujku su ove stranke tražile da se u svim razredima glavni školski predmeti prošire na način da se uzme u obzir životna stvarnost ljudi različitih seksualnih identiteta. Projektne grupe kao što je društvena mreža SchLAu (odgoj o homoseksualnosti, lezbijstvu i biseksualnosti) traže da se uz pomoć pokrajinskih vlasti njihovi projekti zdravstvenog odgoja provode u školama. Trenutno se vodi javna rasprava o tome što je sve „primjereno djeci“. Demokršćanska stranka (CDU) pokrajine Niedersachsen nije prihvatila zahtjeve homoseksualnih udruga i poziva se na zakon o školstvu i prava roditelja upravo po pitanjima zdravstvenog odgoja. I za mnoge roditelje je to bilo previše. Petra Wiedenroth, voditeljica udruge Savjeta roditelja gimnazija u Niedersachsenu, smatra da se djeci ni pod koju cijenu ne smiju ugrožavati prava.

Udruga Savjeta roditelja predstavlja 250.000 roditelja u pokrajini Niedersachsen. Međutim, Savjeti roditelja žale se da ih se zaobilazi. Nema dijaloga ni s roditeljima imigrantima. Petra Wiedenroth postavlja pitanje jesu li se projektne grupe i pokrajinske vlasti ikad zapitale što muslimanske udruge misle o zdravstvenom odgoju. Roditelji su iziritirani pogotovo zato što ne postoji nikakva dobna granica za predložene sadržaje. Osim toga, nije regulirano tko kontrolira projektne grupe na nastavi kad učitelj nije prisutan.

Seksualna različitost u svakom školskom predmetu
Za predlagatelje novog zdravstvenog odgoja jedna stvar je ostala konstanta. Bilo bi najbolje da nastavnik ode iz razreda. Smatra se da treba prekinuti s nelagodnostima i inhibicijama. U sklopu studentskog projekta „sigurna ljubav“ i projekta „mladež protiv AIDS-a“ te u projektima aktivističke grupe SchLAu (odgoj o homoseksualnosti, lezbijstvu i biseksualnosti) seksualni pedagozi i vršnjački edukatori trebali bi nadomjestiti učitelja. Cilj je prikazivanje seksualnih različitosti kroz sve školske predmete. To se neminovno moralo odraziti i na sadržaje školskih knjiga. Petra Wiedenroth pregledala je jednu novu knjigu iz matematike. U njoj se prikazuje kuća u kojoj žive dvije žene biseksualne orijentacije i koje su usvojile dijete. Uz taj crtež postoji zadatak riječima. Gospođa Wiedenroth kaže kako u knjizi postoje i druge kuće, ali ni u jednoj od njih ne stanuju otac, majka i dijete.

Nikakvo čudo pošto pojedine grupacije smatraju da je takva predodžba o obitelji (majka, otac i dijete) arhaična i pripada prošlim vremenima. U pozivu koji su Zeleni uputili nevladinoj udruzi „Život i okoliš“, vezano uz seminar koji se održavao pod nazivom „Homoseksualnost i heteronormativnost u školskim knjigama“ navodi se sljedeće: „Ova dominacija od prije postojećih predodžbi o obitelji toliko je neshvatljiva danas kada se potpuno otvoreno raspravlja u javnosti o intimnim seksualnim željama pojedinaca.“ Dakle, tako nešto je najbolje izbaciti i to odmah, počevši od škola. Međutim, s tim se ne bi čak ni veliki dio homoseksualnih i lezbijskih roditelja mogao složiti.

Tko su idejni začetnici novog vala zdravstvenog odgoja? I da li se uopće radi o nečem novom? U svemu tome vidi se utjecaj GSP-a – Društva za seksualnu pedagogiju („Gesellschaft für Sexualpädagogik“) i njegova osnivača i predsjednika Uwea Sielerta, profesora pedagodije u Kielu. Sielert je promicatelj đenderističke seksualne pedagogije pomoću koje se žele denaturalizirati (učiniti neprirodnim) tri životne istine: o nuklearnoj obitelji, heteroseksualnosti i dobnoj granici među generacijama.

Poznati seksualni pedagog dobro je umrežen
Sielert je istraživao i procese socijalizacije i rada mladih. Sielert dolazi iz škole tzv. neo-emancipacijskog seksualnog istraživanja koju je osnovao socijalni pedagog i u akademskim krugovima cijenjeni seksualni istraživač Helmut Kentler. Kentler je početkom 70-tih godina prošlog stoljeća udomljavao nezbrinutu djecu i poznato je da ih je smještao kod već kažnjavanih pedofila. Ti su pedofili dobivali udomiteljske potpore od Senata i bili su pod direktnim nadzorom Kentlera koji ih je redovito obilazio. Nikada se nitko nije pobunio. Pogodba između njega i pedofila bila je skrb o djeci u zamjenu za seks. Kao i kasnije kod Gerolda Beckera u školi u Odenwaldu, Kentler je sebe kao znanstvenik, a naročito kao pedagog, sam diskreditirao. Tko se danas još na njega poziva mora imati stvarno dobre razloge.

Sielertovo društvo je jedino u Njemačkoj koje izdaje pečate i certifikate za seksualne pedagoge. Ovaj je pedagog dobro umrežen, primjerice sa Saveznim centrom za zdravstvenu edukaciju (BZgA) čiji je bivši suradnik. Osnovao je i Institut za seksualnu pedagogiju. Zajedno s fotografom Willom McBrideom 90-tih godina prošlog stoljeća izdao je knjigu „Pokaži mi više“ aludirajući na prethodno objavljenu McBrideovu kontroverznu knjigu za djecu „Pokaži mi“ za koju je Kentler napisao predgovor.

Sielert je bio član više povjerenstava, primjerice član komisije za „seksualnu ektiku u evangelističkoj crkvi“ ili povjerenstva „seksualnost, nasilje i pedagogija“ Njemačkog društva za pedagogiju čiji je također član. Sielertov program „gender mainstreaminga“ nalazi se u informacijskom katalogu Saveznog centra za zdravstvenu edukaciju (BZgA).

Član Društva za seksualnu pedagogiju je i prof. Elisabeth Tuider. Zajedno sa Sielertom objavila je knjigu pod naslovom „Seksualna pedagogija – krenimo korak dalje“ i podnaslovom „Postmodernističko micanje granica“. Osim toga, Tuider je zajedno s nekoliko kolega (svi članovi GSP-a – Društva za seksualnu pedagogiju) sastavila kao standardno djelo „Seksualnu pedagogiju različitosti“. Ovaj tim autora želi djeci i mladima putem „praktičnih metoda“ pokazati „gdje se sve može staviti penis“ kako bi im pojasnili pojam „različitosti“.

U predgovoru knjizi Tuider se izričito poziva na Sielerta i Kentlera. U jednoj od vježbi koju predlaže pozivaju se 10-godišnji učenici da pokažu svoju omiljenu „ljubavnu pozu/seksualnu aktivnost“ prilikom čega je predviđeno da se uz dinamičnu glazbu kreću po učionici.

Knjiga se obraća pedagozima i socijalnim radnicima i tiskana je u oko 3.000 primjeraka, a preporučuju je LGBT obrazovna mreža SchLAu i regionalna podružnica organizacije Pro-Familia. Pro-Familia je jedna opće društvena organizacija koja djeluje pomoću saveznih, pokrajinskih i općinskih novčanih potpora. Knjiga se također promicala pod motom „narodne solidarnosti“. Čak je jedan član Njemačkog društva za prevenciju i intervenciju koristio knjigu u raznim radionicama za djecu i mlade.

Učenici bi trebali smišljati nove seksualne aktivnosti
Gospođa Tuider i njezini istomišljenici žele na djeci primijeniti metodu „zbunjivanja i pojašnjenja“. Djeca bi trebala pokazati ono što su u seksualnom smislu uvijek htjeli probati. Uputa ovih pedagoga jest da voditelji (nastavnici ili edukatori) moderiraju vježbe te da u njima sudjeluju. Što sama djeca žele, nitko ih ne pita. Kod masaža za 10-godišnjake u svakom slučaju je dovoljno nositi tanku odjeću tako da djeca mogu osjetiti raznovrstan pritisak i razne smjerove milovanja. Pri tom se smiju primijeniti i razne tehnike masaže koje bi također nastavnici/edukatori trebali demonstrirati. Izvana se ne bi trebalo moći vidjeti što se događa u učionici, preporučuju autori knjige.

Također bi učionica trebala biti opremljena zidnim posterima na kojima bi učenici trebali upisivati sve što se navodno smatra odvratnim, perverznim i zabranjenim. Nastavnici/edukatori bi to trebali smatrati normalnim. Onda bi učenici grupirani u manje grupe trebali izmišljati „galaktičke seksualne vježbe“ koje su na zemlji zabranjene. Što se tiče zvukovnih vježbi, tu spadaju „glasno stenjanje“ i „prljavi razgovori“. Za izradu veselih gipsanih odljeva pojedinih dijelova tijela koristi se puno vazelina, postoje i vježbe „seksualnost za vrijeme menstruacije“, a od 12 godina nadalje tim se vježbama dodaje i vježba „grupni seks“. Govori se također o oralnom i analnom snošaju, gang bangu (grupno silovanje ili „redaljke“), gutanju sperme i „novom bordelu za sve“.

Ursula Enders iz udruge „Gorka čokolada“, koje se protivi seksualnom iskorištavanju djevojčica i dječaka, smatra da je sve ovo previše. Ona kaže da se u radu stručnih savjetovališta svaki dan susreću s teškim seksualnim nasiljem, a kod mmogih mladih cura i dečki vlada potpuna konfuzija koja je rezultat pornografizacije cjelokupnog društva.

Seksualna pedagogija morala bi se orijentirati na postavljanje granica u radu sa seksualnosti mladih i istovremeno bi trebala ponuditi određeni zaštićeni prostor za osobe s različitim seksualnim identitetima. „Seksualna pedagogija različitosti“ koja koristi metode koje ne poštuju nikakve granice je prijevara. Radi se o novom obliku seksualnog nasilja koje potiče seksualne izopačenosti kod mladih. Pedofili iz 80-tih godina prošlog stoljeća bi ovakvo seksualno iskorištavanje djece i mladih i nepoštivanje granica među generacijama podržali i pohvalili kao nešto napredno.

Ursula Enders smatra da neki autori i seksualni pedagozi koriste glavne elemente transgender pokreta kako bi se djeci i mladima nametnulo upoznavanje s novim oblicima seksualnosti i time se povrijeđuje njihov osobni prostor. U svakom slučaju nije neprikladno na pitanja 14-godišnjaka o seksu odgovoriti tako da im se prilikom grupnih vježbi na satu daju na korištenje sredstva za potenciju, lisice, fotografije golih ljudi i kožni kostimi. Kako bi se mlada djevojka, kao žrtva dječje prostitucije, trebala osjećati ako na nastavi zdravstvenog odgoja treba sudjelovati u planiranju „novog bordela za sve“?

„To je izuzetno opasno“, govori psihoterapeut za mlade Christina Hennen iz Udruženja njemačkih psihoterapeuta. Ovakva seksualna pedagogija je pokušaj da se izbrišu granice stida kod djece i mladeži. Pedagozi koji iskorištavaju razne ovisnosti učenika mogu na taj način kod neke djece isforsirati poslušnost.

Ona smatra da je aspekt „različitosti i potpunosti“ prejudiciranje. Time se pokušava promjeniti dječji svijet te čak i negativna iskustva poput iskorištavanja djece i nasilja pretvoriti u nešto što ne bi trebalo biti toliko negativno. Ona takvu seksualnu pedagogiju prepoznaje kao već staru priču. Koristeći predznak „gender“ pokušava se vratiti na ono što je već reformska pedagogija smatrala pretjeranim. Djeca su ovdje namjerno navedena na konfuziju, a onima koji se upravo nalaze u procesu sazrijevanja osobnosti potrebna je tolerancija, ali isto tako i nekakvi sigurni okviri. A osim toga, biološke razlike itekako postoje. Ne može se sve postići odgojem pa tako ni seksualna orijentacija.

Brak i obitelj opet u prvom planu
Jedan državni odvjetnik ide još i dalje po ovom pitanju. On kao istraživač smatra da se u knjizi nalaze vrlo jasne smjernice koje pedofilima mogu poslužiti kao ohrabrenje za zlostavljanje djece. On se već 10 godina bavi internetskom pornografijom i seksualnim nasiljem nad djecom. Kaže da je slične tekstove uvijek nalazio na računalima pedofila.

Nakon smrti Helmuta Kentlera profesorica Tuider je 2008. napisala nekrolog zajedno s Rüdigerom Lautmannom, socijalnim pedagogom iz Bremena, koji je 1994. objavio knjigu „Žudnja za djetetom – Portret pedofila“. Unatoč tome, Lautmann je 2006. godine postao član savjeta za istraživanje „Društveno-pravnih aspekata iskustva djece u istospolnim zajednicama“. Istraživanje je naručilo Ministarstvo uprave.

Samo u pokrajini Baden-Wirtenberg je tzv. odgoj o različitosti „popljuvan“. Bernd Saur iz Njemačkog filološkog udruženja zadovoljan je što su roditelji i profesori zajedno uspjeli stopirati ovaj oblik zdravstvenog odgoja. Glavnina sadržaja plana obrazovanja koji je prebačen za 2016. godinu opet su u prvom redu brak i obitelj. Saur je o tome pitao i djecu. Nakon nastave iz biologije ušao je u razred i pitao djecu što su upravo učili. Djeca su odgovorila „spolni odgoj“. Jedna je djevojčica dodala: „Sve smo naučili, ali to će nam trebati tek kasnije.“

Izvor: Frankfurter Allgemeine/zdravstveniodgoj.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save