DAVOR PAVUNA: Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti!
Prošao sam put od agnostika, u prvoj polovini života, do vjernika i znam što govorim − kaže profesor Davor Pavuna, naš istaknuti znanstvenik planetarnog ugleda. Uvijek osebujan i originalan u svojim nastupima, profesor Pavuna je prokomentirao nekoliko aktualnih društvenih tema i ponudio smjernice za budućnost.
Boga ne treba znanošću dokazivati jer se do Kreatora dolazi direktno kroz kanal srca i ljubavi − baš kako kaže Isus: Ja kucam i otvori mi! Ali i takozvani vjernici i ateisti u sebi nose iskru Božjeg stvaranja, sve je Božje, Božjom ljubavlju stvoreno. Kad se ta duhovna iskra probudi u čovjeku, sasvim je nevažno što i tko je on(a). Probuđen čovjek je izvana naizgled isti, no iznutra su promjene duboke. Bitno je primijetiti kako je povijesno (i u većini zrelih zemalja, poput Švicarske) normalno biti vjernik, a bili su vjernici i Bošković i Newton i Einstein i Tesla.
Ujedno, švicarski Ustav počinje riječima: “U ime dragog Boga Svemogućega, mi građani…” Pametnom dosta! Puno je znanstvenika vjernika i u Hrvatskoj i u svijetu, ali kod nas redukcionistički materijalisti i dalje dominiraju boljševičkim mentalnim sklopom, i to ne žele znati nego čak tvrde (krivo) da vjera ne ide sa znanošću. Al’, ne treba se “svađati” s ateistima, nego za njih moliti da svi dobiju dar i uvid prave vjere! Osobno sam sve to prošao − od agnostika do vjernika, pa znam kako su se za mene molili, kako sam susreo Boga i poznajem iskustveno razliku u svjetonazoru i u rezoluciji životne percepcije.
Infrastruktura titokracije (npr. Udba) bila je i ostala jaka tako da su i danas poneki mentalni boljševici na vlasti jer imaju i mrežu i tehnologiju, iako su u manjini. No, i oni će uskoro mnogi primiti dar i postati vjernici. Budući da agnostik predsjednik Republike želi iskustveno osjetiti Božji susret, mi se redovno molimo za njega, a i sve ostale koji su otvoreni spoznaji Božje dimenzije bitka. Ako je netko dobar čovjek i dnevno pozitivno djeluje za zajednicu, to je ono Božje, ljubav u akciji, a što se proklamira kao nevjernik ili agnostik, to je prolazno i znak nespoznavanja Jednote. Svi postanu vjernici u trenutku umiranja, kad se nađu “s one strane”. O tome imate toliko svjedočenja danas da je čudno da neki uvijek ipak ne žele spoznati tu dimenziju bitka.
Molitva jest osobna, direktna komunikacija s dragim Bogom. S prijateljima redovito molimo za brojne nevjernike, za nezaposlene, za bolesne… jer svi oni mogu milošću Božjom postati vjernici. Neka im Gospodin Isus Krist udijeli dar vjere.
Ili smo mi majmunoidi (“mesnati-roboti”) i treba nam “puniti” mozgove, ili jesmo Božja bića i treba ljubavlju osloboditi ono što već jest u nama.
Jasno je da su sva djeca Božja bića, s razlogom stvorena, to pokazuju i biografije poput Beethovenove, Mozartove i Newtonove. Izuzetni kreatori su naprosto rođeni s izuzetnim predispozicijama! Ja da sam trenirao dan i noć, ne bih mogao postati Leo Messi ili Jimmy Hendrix. Ujedno, evo primjer iz prakse: iako postoje vrlo dobre besplatne škole, u našoj zajednici u Švicarskoj svi smo platili i djecu poslali u lokalnu katoličku školu. I kršćani, i nevjernici, i islamci! Sva ta djeca su nam potvrdila da im je to bilo najdraže razdoblje u obrazovanju.
Škola je bila zasnovana na Evanđelju, na oprostu, ljubavi i harmonizaciji, a ne na “punjenju” glave, jer tete odgojiteljice su bile časne sestre i poštovale su različitosti i voljele su svu djecu.
Jedna je ravnateljica rekla: Priroda sve posloži, ne moramo mi to govoriti djeci. Ono što se malo spominje, a neophodno je za formiranje ličnosti, jest spoznaja i primjeri ljubavi i poštovanja. Danas to u društvu i medijima apsolutno nedostaje!
Zato sam ustvrdio da nulti prioritet nacije mora biti odgoj i obrazovanje i zato bi odgojiteljice i učitelji trebali dobiti poseban status, te biti i medijski i društveno i financijski stimulirani kao iznimno važan dio društva. Djeca koju oni odgajaju su naše društvo sutra i nije problem u edukaciji o osnovnim prirodnim procesima, već ono što nitko ne spominje, a to su osnovne ljudske vrijednosti: ljubav, zajedništvo, poštovanje, suosjećanje. Dakle, ne “što”, nego “tko” i “kako”!
Prirodna je potreba čovjeka za mirom, i jedinstvom s Bogom, samim sobom i zajednicom. To je čak neuroznanstveno pokazano i objašnjeno, i medicinski i psihijatrijski. Pitajte dr. Tomislava Ivančića, dr. Nelu Sršen, brojne liječnike i svećenike. Današnji menadžeri na MBA studijima u EU-u imaju kolegij katoličkih meditacija, sportske ekipe i glazbenici uče kako koherencija duha i harmonija koje se uspostave u organizmu, zajednici ili timu rezultiraju boljitkom za sve. To je pravi duhovni odgoj i praksa i takav si želimo bolji budući svijet. Iskustveno to znam jer se u mome uredu nekoliko kolega fizičara i inženjera redovno moli na nekoliko jezika i to već više od 25 godine.
Dakle, imamo brojna pozitivna iskustva vjernika znanstvenika u svakodnevnom životu, i to na fizici na Švicarskom institutu za tehnologiju! Eto, to je molitva vjernika za dobrobit naših obitelji i kolega, studenata i zajednice. Zašto se toliko toga bojimo? To je istinska ljubav u akciji – ovdje i sad.
SVATKO se osobno treba probuditi i maknuti stražnjicom i djelovati i
NITKO se ne mora slagati sa mnom, jer jesam i za „Kulturu NE-slaganja“!
Tkogod dijeli bolju viziju mojih prijatelja i mene (sa poboljšanjima)
već će si manifestirati bolju Hrvatsku i Planet, jer to je jedan od zakona
svjesnog multiversa: percepcija realnosti jest projekcija iz naše svijesti.
A tkogod je okrenut Isusu Kristu (koliko nam već TO govori Gospa?),
ne treba moje/naše vizije / uvide, jer će sve to i više direktno dobiti, Bogu hvala.
I zato „Rajski Vrt“ jest osobna Realnost (manifestacija Duha) svake OSOBE !
Imamo samo dvije dileme / IZBORA u Životu:
Ili ćemo biti Božji ili nas neće biti.
Ako smo Božji, onda djelujmo, molimo, kontemplirajmo Ljubav, zajedništvo i suosjećanje ovdje i sad.
Uz zahvalu,
Davor Pavuna
Izvor: Glasbrotnja.net
