Lombardi o protekloj godini pontifikata pape Franje
Vatikan, (IKA) – Godina 2014. za papu Franju bila je ispunjena brojnim i važnim događajima, ali ono što je najviše ostalo utisnuto u srcima ljudi, možda su svakodnevni prizori Pape među ljudima, njegovi zagrljaji, i to posebno s djecom i bolesnima. Na ta se zbivanja u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo o. Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, počevši od pet Papinih međunarodnih putovanja: u Svetu zemlju, Koreju, Albaniju, Strasbourg i Tursku.
Lombardi je prije svega izrazio veliko zadovoljstvo zbog toga što je papa Franjo mogao otići u Svetu zemlju, poput svojih prethodnika, jer je to na neki način povratak na korijene naše vjere, na mjesta povijesti spasenja, što ima izvanrednu simboličku i duhovnu snagu. Potom je istaknuo različite važne vidike tih putovanja, a jedan od njih je ekumenizam. Tu je spomenuo susret s patrijarhom Bartolomejom, koji pokazuje snažno prijateljstvo i osobni odnos pape Franje s prvim od pravoslavnih patrijarha, što je znak nade za naš budući ekumenski hod.
Potom, vrlo je važna Azija; Papa je ove godine bio u Koreji, a za nekoliko tjedana ide u Šri Lanku i na Filipine. Njegov prethodnik nije mogao poći u Aziju, primijetio je Lombardi te dodao da ta velika Papina putovanja pokazuju novu pozornost Crkve prema tom dijelu današnjega i budućega čovječanstva, i to također s demografskog stajališta, s vidika zadivljujuće ljudske nazočnosti što se tiče njegove dimenzije i dinamike. A za Crkvu to je bezgraničan teren za evangelizaciju, za naviještanje Evanđelja u vrlo različitim kulturnim, društvenim i političkim prilikama, koje su često vrlo teške. Ne treba zanemariti ni europsku dimenziju, kazao je Lombardi, istaknuvši Papino kratko putovanje u Albaniju, te u Strasbourg. Posebno je, što se spomenutih putovanja tiče, istaknuo dimenziju mučeništva. I u Koreji, gdje je povijest Crkve obilježena mučeništvom, i u Albaniji, gdje je mučeništvo nedavno, u vrijeme komunizma, bilo vrlo snažno, kao i na Bliskom istoku, gdje je mučeništvo aktualnost, Papa se susreće s tom zbiljom i podsjeća nas na aktualnost te dimenzije u životu Crkve svih vremena, pa tako i našega.
Među istaknutim dimenzijama papinstva pape Franje ove godine Lombardi vrlo važnom smatra dimenziju međureligijskoga dijaloga, koja je u Turskoj imala svoje ostvarenje, što se nastavilo i u Albaniji, ali i u drugim prigodama. Čini mi se da je Papa svjestan i stanja islama u suvremenom svijetu, te da nastoji pronaći put za konstruktivni odnos, također kroz dijalog, koliko je to moguće. Govoreći o kanonizaciji Ivana Pavla II. i Ivana XXIII., te o beatifikaciji Pavla VI., Lombardi je kazao da je zajednički nazivnik tih važnih događaja aktualnost Drugoga vatikanskog sabora, koji je bio u središtu života i službe te trojice papa. Jer, Ivan XXIII. ga je sazvao, Pavao VI. ga je vodio, završio i počeo ga primjenjivati, a Ivan Pavao II. svoje papinstvo posvetio je upravo ostvarivanju saborskih smjernica. Čini mi se da ta dva događaja – kanonizacija i beatifikacija – postavljaju također papinstvo pape Franje na trag njegovih prethodnika, u velikom okviru Drugoga vatikanskog sabora i njegova ostvarivanja u našem vremenu. Izvanrednu sinodu o obitelji Lombardi je nazvao velikim pothvatom, te kazao da je ona jedan od glavnih pastoralnih i crkvenih pothvata koje je Papa potaknuo. Možda i najvažniji, dodao je te pojasnio, u smislu da uistinu dotiče život svih ljudi: život vjernika, ali i život svih ljudi našeg vremena, jer je pitanje obitelji, evangelizacije obiteljske zbilje, nešto što se odnosi upravo na dobro, na središte života svake osobe, muškaraca i žena našeg vremena.
Riječ je o vrlo hrabrom pothvatu jer je Papa stavio na stol i teške, osjetljive teme; što je doista i bilo potrebno. S pravom je bilo istaknuto da su i drugi pape na početku svojega papinstva izabrali temu obitelji kao temu za rad sinode, i važnu temu za njihovu pastoralnu službu, primijetio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.
Što se pak tiče drugih tema vrlo dragih papi Franji, kao što je mir, pravednost, siromašni, iskorištene osobe, ropstvo, progonjeni kršćani, Lombardi je istaknuo da je Sveti Otac na samom početku svoga papinstva rekao da želi misliti na siromašne i na periferije, na sve ljude koji trpe, jer imaju pravo na našu pozornost; na našu solidarnost, na sudjelovanje u njihovim problemima. Ove godine imamo to vrlo dramatično stanje na Bliskom istoku, s mnoštvom ljudi – kršćana i ne samo njih – koji su morali pobjeći, napustiti svoje kuće, i sada pate kao izbjeglice, ili su pak žrtve izravnoga nasilja. To se stalno ponavlja u Papinim apelima, u njegovoj pozornosti, kao i u pismu koje je dva dana prije Božića poslao kršćanima na Bliskom istoku.
Međutim, ima i drugih tema o kojima se više puta govorilo, i na koje je Crkva upravila veću pozornost. Uzmimo, primjerice, teme Papine poruke za ovogodišnji Svjetski dan mira, protiv novih oblika ropstva, rekao je Lombardi, protiv trgovine ljudima, protiv brojnih drugih oblika nasilja i ropstva… Rekao bih da je, što se toga tiče, Papa u Crkvi – među ljudima dobre volje – proveo pravu mobilizaciju.
Na novinarovo pitanje koji je smisao reforme koju papa Franjo želi, Lombardi je rekao da je Papa već na početku svojega papinstva, pokrenuo nacrt reforme Rimske kurije koji, međutim, valja dobro shvatiti. To je jednostavno dio mnogo opširnijega nacrta za obnovu Crkve, koji je on izložio u apostolskoj pobudnici “Evangelii gaudium”, odnosno o Crkvi koja izlazi; o misionarskoj Crkvi, o Crkvi koja je sva zauzeta u evangelizaciji, i čija je službenica i Rimska kurija; ona je oruđe za pomoć Crkvi u njezinu poslanju.
Razmišljanje i savjetovanje u vidiku reforme Kurije, organizacijskog obilježja, se nastavlja i to redovito, u vremenu koje je, naravno, prilično dugo. Ali, ono što mi se čini vrlo važnim jest to da je za Papu središte svake reforme u nutrini; reforme, naime, polaze od srca. Reforma je vječna tema kršćanskoga života – tema obraćenja kršćanina – i kao takva ne smije biti nešto površno, niti jednostavno organizacijsko.
Papa je više puta naglasio da problemi nisu prvenstveno logistički i organizacijski, nego su unutarnji i dublji. Stoga i govori koje je Papa prije Božića održao članovima Kurije i vatikanskim zaposlenicima, kao i onaj na kraju sinode posvećene obitelji ističu veliku pozornost pape Franje za ozdravljenje u dubini srca. Mislim da je vrlo važno shvatiti da je svaka prava reforma u životu Crkve dugotrajna; ima pronaći svoj pravi početak u nutrini srca, obnovljena u svjetlu Evanđelja, primijetio je Lombardi.
Na novinarovo pitanje koja riječ najbolje obilježava ovu godinu pape Franje, Lombardi je odgovorio da pojam koji je s vremenom sve bolje shvaćao i u njemu sve više uočavao ključno značenje,jest “kultura susreta”. Papa Franjo se, naime, prema drugima odnosi poput osobe koja se susreće s drugima, i pritom stavlja u igru samoga sebe. Tako se omogućuje temeljit susret i potiču novi pothvati i razgovori, koji su možda bili u zastoju, u odnosu koji je do tada bio na površnoj ili formalnoj razini. Slično je i s načinom na koji se Papa ophodi s velikim uglednicima, zaključio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.
Izvor: IKA
