SAV JAD XMASA
U Zagrebačkom vrtiću Grigor Vitez izostao je Sveti Nikola jer je to zasmetalo jednom ocu neke druge nacionalnosti. U Požegi u vrtiću dva su se roditelja pobunila protiv molitve prije objeda i sada za tu djecu više nema molitvi.
Jugoslavenska okupacija Hrvatske trajala je od 1945. do 1990. godine kad je počeo hrvatski oslobodilački rat. Osim fizičkog razbijanja kolonizatorskih okova, taj rat je donio i konzervativnu revoluciju. Svjetonazorski smo se tada udaljili od liberalnog kaosa u koji tone ova zapadna, kršćanska civilizacija i to je bio glavni argument zašto je Hrvatska, još za Tuđmana, bila izložena snažnim pritiscima neprihvaćanja i osuda. I onda je došla 2000. sa svojom ‘Pijanom novembarskom noći’ koja traje do današnjih dana. Na vlasti su se izmjenjivali političke ništice, razni cincarski konjokradice, vašarski šibicari, milicijski žbiri koji su izdavali domovinu i prodali dušu birokratima dalekih izopačenih vladara.
Njihova je Faustovska misija razbijanje tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga društva. Cipelarili su Domovinski rat, Katoličku crkvu, obitelj, mentalitet i duh naroda u kojem su izrasli. U svoj su teroristički pohod angažirali razne probisvijete čudnih nacionalnosti i sinove obitelji gdje je žandarstvo tradicionalan generacijski obrt. Za razliku od svojih prethodnika ruke ne prljaju krvlju svojeg naroda, nego suzama izubijanih duša običnog čovjeka. Jednako hrvatskog branitelja kojeg su ponizili do razine prezira svojeg života, ali i majki do razine prezira majčinstva.
Rekli bi upućeni, demonska manipulacija.
Pucanje po zdravoj pameti žena frazom ‘pravo žene na izbor’, prva je linija napada. Druga slijedi nakon rođenja djeteta i svodi se na filtriranje odgoja od riječi istine. Udaljiti misao djeteta od spoznaja identiteta, roda i naroda, povijesti i vjere, tradicije i istine. Dijete odgojeno u kaosu svjetonazorskih bespuća bez jasnih koordinata koje mu majka odmalena šapće, stasa u čovjek koji ne prepoznaje istinu i pravdu pa ga nepravda učinjena vlastitom narodu ne pokreće. Pored nje lako prođe i ode u neke daleke svjetove željan služiti tuđem gospodaru.
U Zagrebačkom vrtiću Grigor Vitez ove je godine izostao Sveti Nikola jer je to zasmetalo jednom ocu neke druge nacionalnosti. U Požegi u vrtiću dva su se roditelja ateista pobunila protiv molitve prije objeda i sada za tu djecu više nema molitvi. Na Europskom trgu u Zagrebu napravljeno je formalno adventsko raspoloženje, ali od došašća ni traga. Tek nemaštovit ambijent štandova lošeg kuhanog vina, jeftinih ukrasa i pozornice na kojoj nema ništa božićno, tek kriptogramski natpis ‘xmas’. Organizatori su rekli da je to zato kako se netko ne bi uvrijedio jer oni žele širiti duh tolerancije.
Tako je tolerancija postala toljaga. Toljaga za ubijanje duha hrvatskoga naroda koji ga je stoljećima održao na životu. Takva tolerancija ubija vjeru, molitvu i svu onu vrijednu i lijepu tradiciju naraštajima stasalu u krilu Katoličke crkve.
Val ateizma ponovo maršira. Josipović je zacrvenio Hrvatsku. Nemaštoviti kreatori adventa u pauzi između dva jointa pretvorili su zagrebački Europski trg u nekakvu polumračnu bosansku kasabu.
Gostovale su mi neki dan u jednoj mozaičkoj emisiji te nesretne organizatorice iz nekakvih ‘event agencija’ za silovanje tolerancije. Da se radi o izgubljenim dušama jasno je već iz nazivlja tih njihovih agentura koje se kite anglosaksonskim rječicama za hranjenje sluganskog ega. Te osvješćene tzv. metroseksualke, managerice, famfatale jeftinog feminističkog eko-trabunjanja u svojim poznim tridesetim ne želeći sagledati surovu narav istine o protoku vremena i skorog ulaska u zonu sumraka nerealiziranog majčinstva, sav svoj jad projiciraju na društvo i sve one vrijednosti tog društva koje su im promakle.
A mogle su biti majke, supruge. Nažalost, oteo ih je liberalni duh tog lažnog univerzalizma koji želi biti surogat onog poznatijeg grčkog katolikusa. Privukao ih je lažima o sreći, zadovoljstvu, uspjehu. Demonstrirao im je to varljivim marihuanskim dimom, omamljivim pićima, bijelim ušmrkvajućim kristalima uvodeći ih u razvrat kratkotrajnih tjelesnih užitaka, hrabreći i gradeći u njima sve vrste pohota i opačina ovoga svijeta. Kratkotrajnim aplauzima, privremenim solidnim apanažama, vucaranjima po svjetlucavim ekskluzivnim svjetskim destinacijama temeljito su razorili dušu tih prevarenih hrvatskih žena i muževa. Za kratko vrijeme proći će godine službovanja kod tih gospodara i ostat će istina: usamljena, izmorena duša u istrošenoj tjelesnoj ljušturi, zagađenoj tragom prohujalih iluzija.
Marko Jurič,
Markov trg
