TKO NAM JE PROKLEO DOMOVINU: Otac progonitelj Hrvata, sin predsjednik
KREATORI ZLA: Josipovićev otac lomio je kosti hrvatskih studenata! Udbaški sinovi uništavaju Hrvatsku žešće nego njihovi očevi
O Hrvatskom proljeću, njegovoj važnosti, ali i ulozi Josipovićeva oca u cijeloj toj priči progovorio je povjesničar Josip Jurčević.
Koncem studenoga ove godine navršene su 43 godine od sloma hrvatskog narodnog pokreta i bunta protiv komunističke vlasti u Beogradu, kojega mnogi poznaju pod imenom Hrvatsko proljeće. Bio je to nacionalni pokret hrvatskog naroda protiv unutarizma, u želji za reformama i autonomijom Hrvatske u gospodarstvu, kulturi i političkom životu. Tada je uhićeno više od 2000 ljudi, a mnogi su osuđeni na dugogodišnju robiju. Progon se nastavio godinama kasnije, a zbog osude na zatvor dobro ga se sjećaju hrvatski intelektualci poput primjerice Marka Veselice, Dražena Budiše, Ljerke Mintas Hodak, Ivana Zvonimira Čička i mnogih drugih. Kompletno hrvatsko rukovodstvo na čelu sa Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom je smijenjeno i zabranjen im je bilo kakav društveni rad. Brojni časopisi i novine su ukinuti, urednici smijenjeni i pozatvarani, a osobito je stradala Matica Hrvatska. Osim neprijateljski raspoloženih kadrova iz Beograda, veliki broj Srba iz Hrvatske, pa čak i Hrvata otvoreno je stao na stranu protivnika Hrvatskog proljeća, a među njima našao se i Ante Josipović otac današnjeg predsjednika Ive Josipovića. Oni koji se danas prisjećaju tih vremena kazuju kako je otac Ante (i njemu slični) bio taj na čiji su se nalog lomile kosti hrvatskih studenata.
O Hrvatskom proljeću, u kojem je i sam sudjelovao za naš portal progovorio je povjesničar Josip Jurčević. “Upisao sam fakultet ’70-e i bio sam član sveučilišne skupštine koja je umjesto Damira Grubiše izabrala Čička što je bio nekakav okidač. Bio sam član fakultetskog odbora u ono nepoželjno vrijeme. To prati čovjeka cijeli život”, kaže Jurčević. U svojem razgovoru dotakao se i političara te naglasio kako je Proljeće, kada se sagledaju sva događanja, bilo velika čistka hrvatskih intelektualaca i ljudi koji su pisali Deklaraciju oko koje su se okupljali, a koji su unutar tog sustava pokušali zastupati hrvatske interese. “U vrijeme Proljeća oni su bili okupljeni u Matici Hrvatskoj, a s druge strane isto tako unutar Saveza komunista Hrvatske na čelu sa Savkom i Tripalom bilo je dosta ljudi u Partiji koji su htjeli mijenjati stanje u Jugoslaviji i popraviti hrvatski položaj. Među studentima se veliki broj ljudi, osobito na društvenim fakultetima, tada opredijelio u korist Hrvatske. Sve je to bilo pometeno nakon Karađorđeva. Partija, Udba i cijeli sustav se iznimno temeljito bavio da bi na temelju tih tragova pročistio, ne samo tadašnje odnose moći u Partiji, i među intelektualcima nego isto tako locirao i identificirao mlade naraštaje, uključujući mene i ostale, kao studente koji su taj pečat nosili, a nose ga i dan danas, do 90-te. Ja i moji kolege, iako smo bili odlični studenti nismo mogli dobiti posao. Tek 1994. godine sam se prvi puta u životu zaposlio”, objasnio je Jurčević.
Kada se radi o ljudima koji su bili u poziciji moći, bile su to osobe koje su izrasle na na onome što se dogodilo ’71. godine nakon sloma Proljeća, a oni su preuzeli ključne položaje u hrvatskoj državi i društvu početkom 90-ih godina. Prestrojili su se i organizirali, a na vrijeme su osigurali da na njihove položaje u Hrvatskoj dođu biloški naslijednici ili ideološki klonovi. “Na žalost kada gledamo ono što nam je sada najzanimljivije – Ivu Josipovića i njegova oca, on je jedan od takvih klasičnih primjera. Kako kažu tadašnji akteri i svjedoci, a svjedoče i dokumenti, on je u Karađorđevo otišao kao proljećar, tako se činilo tadašnjim akterima. Međutim, iz Karađorđeva se vratio kao najžešći čistač u hrvatskom društvu. To sugerira da je i prije toga bio jedan od onih koji su se inflirtrirali na proljećarsku stranu, teško da bi Parija u jednom danu tako prihvatila obraćenika. Očito da su te osobe koje su nakon sloma Proljeća stekle moć, do tada fiktivno bile u njemu. To je stari udbaški obrazac. Na žalost te strukture moći i danas vladaju Hrvatskom. Uništavaju je žešće nego njihovi očevi, a to je osobito bolno gledati nama koji se kao akteri sjećamo 70-ih godina. Ako postoji neko poslanje tih proljećara, to je da se mlađi naraštaji osvijeste i ne ponavljaju naše greške te da u hrvatske institucije zaista dovedu osobe koje su to zaslužile dokazanom socijalnom i nacionalnom odgovornošću”, poručio je naš sugovornik.
Poseban naglasak stavio je na Antu Josipovića koji se povezuje s nasiljem koje se tada vršilo nad studentima. On je, napominje bio jedan od najistaknutijih pripadnika toga represivnog zločinačkog sustava u Partiji. To znači da je pripadao strukturi nalogodavaca. “Oni su puno gori nego izvršitelji, dakle oni koji su bili zaposlenici Udbe, suradnici i tako dalje. Kreiranje cijelog represivnog sustava i obračuna nakon Hrvatskog proljeća događalo se unutar Partije, a o tome je Partija izdala službena priopćenja. Čak tada ’71. u svibnju objavljuju jednu knjigu gdje jasno šalju političke poruke i aktiviraju cijeli sustav. Partija je naložila sustavu da provodi tu zastrašujuću represiju svih oblika. Neke osobe su bile ubijene, zatvorene. Golemi broj je bio marginaliziran i svrgnut. Najveća odgovornost je na rukovoditeljima, ali to ne amnestira izvršitelje. Kreatori zla, odnosno nalogodavci nose veću odgovornost. Postoje i svjedoci, a jedan od aktera je profesor Zdravko Tomac i niz drugih osoba koji su bili unutar Partije i nisu fizički mogli izbjeći da se suoče s tim osobama. Kada se radi ne samo o Josipovićevom ocu, već i o mnogim drugim istaknutim osobama u Hrvatskoj, mnogi su se bavili protuhrvatskim djelatnostima”, zaključio je Jurčević.
Autor: Iva Međugorac/dnevno.hr
