Vrti li se zaista sunce u Međugorju ili je to tek običan privid?
RAZLIKOVANJE ISTINITIH OD LAŽNIH ČUDA – Je li se sunce doista vrtilo u Fatimi i Međugorju?
Jesu li sv. Josip Kupertinski i sv. Terezija Avilska stvarno levitirali? Jesu li stigme oca Pia bile čudesne? Je li on stvarno imao sposobnost bilokacije? Što se događa kada vidjelice „vide“ blaženu Djevicu Mariju i kada se krv sv. Januarija rastopi i kada ljudi ozdravljaju zahvaljujući relikvijama, pomazanju ili molitvama svetaca koji su stoljećima mrtvi? Je li tilda sv. Juan Diega doista čudesna slika? Pričaju li ljudi na karizmatskim susretima stvarno jezicima anđela? Je li se lice sv. Terezije doista pojavilo na pecivu i Blažena Djevica na zidu poslovne zgrade? Je li Isus stvarno razgovarao sa sv. Faustinom 2 000 godina nakon svoje smrti i uskrsnuća? Obraćenik s anglikanizma, sada katolički svećenik, otac Dwight Longenecker, u ovom izvanrednom članku tumači kako se katolik treba odnositi prema čudima i daje kriterije za razlikovanje istinskih čuda od lažnih.
KAKO SE KATOLICI TREBAJU ODNOSITI SPRAM PARANORMALNOGA
1987. sam bio mladi anglikanski svećenik i živio u Engleskoj. Između poslova, sa tri slobodna mjeseca, odlučio sam stopirati do Jeruzalema, odsjedajući u usputnim samostanima. Dok sam putovao središnjom Francuskom, odlučio sam posjetiti Nevers i vidjeti neraspadnuto tijelo sv. Bernardice. Stopiranje je tog dana bilo veoma teško, ali kamion je stao na periferiji Neversa i otkrio sam da sam samo kratku šetnju udaljen od svog odredišta, samostana sv. Gildarda.
Sobu mi je dala vesela francuska časna sestra nakon čega sam se spustio na večeru. Refektorij je bio pun mentalno hendikepiranih hodočasnika iz Irske koji su bili na putu za Lourd. Pronašao sam mjesto za dugačkim stolom pored nekoliko hodočasnika od kojih je svaki putovao sam. Nije prošlo dugo do trenutka kad je došla jedna žena i sjela do mene, govoreći s bogatim Alabama naglaskom: Oprostite, ali sestre su me zamolile da sjednem do vas jer vi pričate engleski k’o i ja.“
Tako sam se upoznao sa Mary Jane koja je bila odgojena kao baptistkinja ali se preobratila na katoličku vjeru nakon što je imala viziju sv. Bernardice. Informirala me da svako ljeto dolazi u Francusku da „provede vrijeme sa Bernardicom i vježba svoj francuski“.
Mary Jane je imala ključeve samostana pa me povela na obilazak mjesta tu večer. Pokazala mi je Bernardičinu ćeliju i mauzolej u kojem je svetica bila smještena nakon prve ekshumacije. Ispričala mi je priču o svetičinu životu i smrti, o ekshumacijama koje su uslijedile i čudu njezina neraspadnuta tijela. „Ja znam sve o tim stvarima jer je moj tata mrtvozornik u Mobilu“, rekla je Mary Jane.
Sljedeće jutro nakon doručka sam namjeravao nastaviti put sjeverno do velike romaničke opatije Vézelay kada je Mary Jane izjurila pred mene i zaustavila me. „Prije nego nastaviš svoje hodočašće, moraš uči i provesti malo vremena sa Bernardicom“.
Skinuo sam svoj ruksak i ušao u kapelu gdje Bernardičino tijelo leži u staklenom lijesu. Bio sam ondje u tišini 15-ak minuta i primijetio sam prekrasan miris cvijeća, ali u prostoriji nije bilo cvijeća. Miris je postajao sve jači što sam više molio i osjetio sam se nošen prisutnošću koja je bila iznad mog shvaćanja.
Kada sam izašao iz kapele i ponovno stavio svoj ruksak na leđa, Mary Jane me pozdravila s velikim osmjehom, „Pa kako je bilo?“ Objasnio sam nevjerojatno iskustvo koje sam doživio i ona je rekla: „Da. Osjetio si miris svetosti. Mnogi ljudi koji su blizu Bogu primaju tu milost od Bernardice.“
Više je stvari na nebu…
Dakle što se dogodilo? Jesam li osjetio nadnaravni miris? Je li to bio mali dašak raja ili je spremačica koristila osvježivač zraka? Je li miris dolazio od Bernardičina neraspadnutog tijela ili je to bila neka druga vrsta njušnog osjećaja koji znanost tek treba objasniti? Kad smo već kod toga, je li Bernardičino tijelo doista neraspadnuto nakon svih ovih godina ili je ona bila balzamirana?
Ova ista pitanja se javljaju sa svim tipovima paranormalnih religioznih fenomena. Je li se sunce doista vrtilo u Fatimi i Međugorju? Jesu li sv. Josip Kupertinski i sv. Terezija Avilska stvarno levitirali? Jesu li stigme oca Pia bile čudesne? Je li on stvarno imao sposobnost bilokacije? Što se događa kada vidjelice „vide“ blaženu Djevicu Mariju i kada se krv sv. Januarija rastopi i kada ljudi ozdravljaju zahvaljujući relikvijama, pomazanju ili molitvama svetaca koji su stoljećima mrtvi? Je li tilda sv. Juan Diega doista čudesna slika? Pričaju li ljudi na karizmatskim susretima stvarno jezicima anđela? Je li se lice sv. Terezije doista pojavilo na pecivu i Blažena Djevica na zidu poslovne zgrade? Je li Isus stvarno razgovarao sa sv. Faustinom 2 000 godina nakon svoje smrti i uskrsnuća?
Jesu li se sva ta, i mnoga druga, čuda doista događala tijekom povijesti? Ako jesu, zašto ih je tako teško analizirati i objasniti? Zašto je, na primjer, tijelo sv. Terezije raspadnuto a tijelo sv. Bernardice nije? Ako se Gospa ukazuje u Međugorju, zašto su događaji u Međugorju tako zbunjujući, kontradiktorni i kontroverzni? Zašto se čuda događaju u nekim razdobljima više a manje u drugima? Zašto neke relikvije ozdravljaju a druge ne? Zašto neki sveci primaju stigme i vizije i Božja obraćanja a drugi ne? Zašto postoji toliko puno različitih vrsta nadprirodnih događaja – nekih izvanrednih a nekih smiješnih?
Prva stvar koja se treba zapamtiti o čudesnom je to da je ono čudesno. Drugim riječima, po samoj svojoj definiciji, događaj je izvanredan i, upravo zato što je izvanredan, težak je za kategorizirati i objasniti. Ako se neki događaj događa izvan parametara uobičajenog, ne bi se trebali čuditi kada nailazimo na poteškoće pri pokušaju ukalupljivanja tog događaja u ono što smatramo normalnim.
Religijsko iskustvo je veće od religije. Sam Bog je izvan parametara uobičajenog. Mi imamo svoje doktrine, dogme, tradicije i teologiju, ali Bog je veći od svih naših objašnjenja. Više je stvari na nebu i zemlji nego što naši mali odgovori mogu obuhvatiti.
Nema jamstava
C.S. Lewis je napisao da je poznavao jednu osobu koja je tvrdila da je vidjela duha a u isto vrijeme je nepokolebljivo odbijala vjerovati u duhove. To nas vodi do još jedne neobične činjenice o čudnim stvarima koje se događaju: one neće bez iznimke uvjeriti svakoga u stvarnost nadprirodnog ili postojanje Boga.
U svojoj knjizi Raj: Vodič kroz neotkrivenu zemlju, Peter Stanford prepričava priču o poznatom ateistu koji je doživio bliski susret sa smrću te mu je dano da na trenutak vidi pakao. Oporavio se i nakon toga veselo objavio da ga je to iskustvo potreslo na par dana ali se ubrzo vratio ateizmu.
Nadprirodna iskustva veoma mali broj ljudi uvjere u istinu. Jednako tako, ona nisu preduvjet ili jamstvo svetosti. Drugim riječima, ovdje na zemlji ne moraš činiti čudesa da bi bio svet, a čuda nisu automatsko jamstvo da si svet. Postoje mnoga prirodna objašnjenja za čudne stvari koje se događaju, a čak i kad je uzrok nadprirodan, nema jamstva da one dolaze od Boga.
Dakle, iako je prirodno da se bude impresioniran naizgled nadprirodnim događajima, nije dobro nagliti sa zaključcima i proglašavati uključenu osobu svecem ili tvrditi da su ta događanja izravan znak od Boga.
Vjerovali ili ne
Kada je tijelo sv. pape Ivana XXIII. 2001. godine ekshumirano zbog procesa kanonizacije, svi su bili šokirani kada se otkrilo da je tijelo gotovo neraspadnuto. Ljudi su odmah na prečac zaključili da je to još jedan slučaj neraspadanja tijela sveca.
No Vatikan je bio oprezniji. Službenici su jednostavno objavili da je njegovo tijelo u „izvanredno dobrom stanju očuvanosti“. Papinski mrtvozornici su ubrzo ponudili mišljenje da se dobra očuvanost tijela sv. pape Ivana može objasniti prirodnim uzrocima. On je zapravo bio lagano balzamiran a tijelo mu je postavljeno u lijes od čempresa unutar olovnog lijesa unutar mramornog sarkofaga. Svaki od njih je bio zapečaćen. Stoga nije bilo iznenađujuće što se tijelo nije ubrzano raspalo u tako suhom i hermetički zatvorenom okružju.
Kad god je prirodno objašnjenje za naizgled nadprirodni događaj dostupno, tada ga treba prihvatiti. No to ne znači da se odbacuje mogućnost čuda. Čim imate jedno prirodno objašnjenje za jedan čudan događaj, naiđe neki drugi primjer koji se ne može objasniti prirodnim uzrocima.
Kad je maronitski redovnik Šarbel Makhluf umro 1898. godine, čudna se svjetlost pojavila iznad njegova groba. Kada je tijelo iskopano, ono je plutalo u blatu i iz njega je izlazila čudna tekućina. Redovnik je zatim pokopan u crkvi a tijelo mu je ekshumirano 1927., 1950. i 1955., svaki put bez traga raspadanja. Tekućina nalik krvi je nastavila curiti iz njegovog tijela te je skupljana i korištena za liječenje bolesnih.
Dakle, iako je ispravna reakcija na nadprirodni događaj ta da se pokuša naći prirodno objašnjenje, nije ispravno odbaciti mogućnost nadprirodnog objašnjenja. Katolički pristup čudnim događanjima je kultiviranje jedne vrste skeptične i nepristrane znatiželje. To znači da se ne upada u lakovjernost niti održava cinična nevjera.
Koristiti vlastitu glavu
Suočeni sa događajem koji se čini nadprirodan, možemo se igrati detektiva, poput Hercula Poirota – proučavati dokaze, koristiti svoje sive stanice i doći do mogućeg rješenja zagonetke. Pokušavati otkriti što se točno događa kada se dogode takvi čudni događaji je kompliciran pothvat, no objašnjenja se mogu svrstati u pet kategorija.
Prvo objašnjenje je to da je jednostavno došlo do pogreške. Ljudi nagle sa zaključcima. Misle da je tijelo sveca neraspadnuto no tada otkriju da je balzamirano. Možda je ono što smo mi shvatili kao vrtnju sunca zapravo igra svjetla kroz oblake ili pokazatelj da trebamo provjeriti vid. U ovu kategoriju ulaze oni koji misle da vide nadprirodni znak u pecivu, deblu ili zagorenom komadu tosta. To nije nadprirodni znak već rezultat prebujne mašte. Ti ljudi dožive nešto što ne razumiju i zaključe da je uključeno nešto nadprirodno. Oni su jednostavno u krivu.
Moramo priznati da je nekad i prijevara objašnjenje. Beskrupulozni šarlatani su poznati po tome da glume izlječenja i nadprirodna čuda da bi prevarili ljude. Ti prevaranti koriste širok raspon trikova, hipnotičke sugestije i manipulativnih tehnika kontrole mase. Ponekad to čine iz iskrene želje da pomognu ljudima i ohrabre njihovu vjeru. Puno češće to rade samo zbog novca. No to nije uvijek jednostavno. Ponekad prevaranti vjeruju vlastitim trikovima. Ponekad koriste jednostavne oblike manipulacije gomilom i grupnu hipnozu a da ni ne znaju što točno čine. Ipak, ta „čuda“ su ipak lažna jer ono što se čini nadprirodnim ima prirodno objašnjenje.
Treća kategorija prirodnih objašnjenja se može zvati „projekcija uma“. U ovom se slučaju neobjašnjive stvari doista dogode, ali je uzrok to što pojedinci žele da se nešto dogodi i projiciraju svoje želje u vanjski svijet. To „htijenje“ se najčešće događa na podsvjesnoj razini. Neka ozdravljenja i fenomeni na karizmatskim susretima poput „padanja u Duhu“ pripadaju u ovu kategoriju koja uključuje širok raspon religioznih iskustava koji se čine nadprirodnim, ali su samo ljudski odgovori na religiozne stimulanse. Molitva, slavljenje, grupna dinamika i pojačana atmosfera duhovnosti mogu pogodovati promijenjenim stanjima svijesti koja se čine nadprirodnima i stvaraju naizgled nadprirodne fenomene. Ti fenomeni ne moraju nužno biti nadprirodnog podrijetla. Često su samo ljudski odgovor na duhovno uzbudljivo iskustvo.
Četvrto moguće objašnjenje nas vodi bliže nadprirodnom i ova se kategorija najbolje može nazvati „religiozna transcendencija“. U ovoj situaciji pojedinac ili grupa ulaze u veoma transcendentno stanje svijesti i postaju kanal ili lokacija za nadprirodnu intervenciju. Često takvi ljudi imaju prirodan psihički dar i kada se taj dar podloži većoj snazi mogu se dogoditi fantastične stvari. Ova kategorija objašnjava pojedince koji doživljavaju stigme i druga čuda. Uključuje i grupe ljudi koji zajedno doživljavaju vizije ili zajedno svjedoče čudom fenomenu. Ova kategorija nadprirodnog iskustva je djelomice prirodni fenomen, ali se preklapa sa pravim nadprirodnim kontaktom. Ljudski kontakt sa nadprirodnim ne mora nužno biti od Boga. Što se dogodi može biti dijaboličnog podrijetla.
Posljednja kategorija je autentičan, u potpunosti nadprirodan događaj. Takvih postoje dvije vrste: božanski i demonski. Ti događaji nemaju prirodnu komponentu i mogu biti objašnjeni samo direktnom intervencijom izvanjske duhovne sile. Te nadprirodne intervencije mogu biti dijabolične, anđeoske, nastale zauzimanjem svetaca ili direktnim Božjim činom.
Ove kategorije mogu biti koristan vodič za sortiranje i razumijevanje naizgled nadprirodnih događaja, no ne pružaju nam potpun odgovor. Nadprirodni događaji se opiru jednostavnoj kategorizaciji a i granice između različitih kategorija su tanke. Pravi uzrok pojedinog fenomena može biti kombinacija faktora, prirodnih i nadprirodnih.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
