EPH Holding, vlasnik Jutarnjeg, Slobodne Dalmacije, i brojnih drugih izdanja, prošle je godine mutnom predstečajnom nagodbom, umjesto da ode u stečaj, promijenio vlasnika. Od Nove godine, novi je i nadzorni odbor, a otkaze su dobili Davor Butković, Mladen Pleše, Igor Alborghetti i neki drugi.

Hanžeković je, suprotno najavama nekih medija koji su najavljivali da će on i Pavić, inače prijatelji iz studentskih dana, zajedno voditi EPH, dao otkaz svim ljudima lojalnim Paviću. Navodno je Hanžeković bio zgranut vidjevši plaće vodećih ljudi propale medijske kuće, koje su nerijetko prelazile stotinjak tisuća kuna mjesečno, a oni nisu pristali na drastično smanjenje primanja, pa im je zahvaljeno na suradnji. Hoće li nas Ante Tomić i dalje uveseljavati svojim kvaziduhovitim kolumnama i hoće li njegov jaran Jergović i dalje pisati panegirike Beogradu, gradu u kom svi samo čitaju knjige i kulturno se uzdižu, nije za sad poznato, ali lako je moguće da će i Tomić otići ukoliko su primanja stvarni razlog otkaza. Upitna je navodno i Tanja Torbarina u Globusu.

Butković i Pavić, osobe koja nikom neće nedostajati

Butković, stručnjak za vina i dobru hranu koji se proslavio kad je odbio “dolphin fish” jer je mislio da se radi o dupinu, a najviše kad je objavio intervju sa Sanaderom za kojeg se kasnije ispostavilo da je netko slučajan tko mu se zatekao na chatu i odglumio Sanadera, zbog čega je otkaz dobio Wrus, neće nikom nedostajati. Osim možda vlasniku ponekog od loših restorana koje je reklamirao, vjerojatno ne baš besplatno. Još manje Pavić: to je čovjek kojeg je – indikativno, samo dan nakon što je ubijen Đureković – tadašnji CK prekomandirao iz “Poleta” u “Danas” za urednika, vrhunski manipulator i stručnjak za medijsko ucjenjivanje, no i vrlo loš biznismen, koji je iza sebe ostavio firmu koja je doslovce financijska rupa bez dna.

No tko su novi ljudi koji će voditi EPH Holding? Dvočlanu upravu će činiti dugogodišnji urednik Jutarnjeg Tomislav Wrus, pod čijim je vodstvom prvih deset godina Jutarnji ipak izgledao nešto malo bolje nego danas, no nije bio i bitno različit, i Zrinka Vuković – Berić.
Nova predsjednica Uprave EPH je Hanžekovićeva osoba od povjerenja. Ekonomistica je, a prvih pet godina je radila u Zagrebačkoj banci, uglavnom kao privatni bankar. Nakon toga, tri je godine bila član Uprave HOK-OSIGURANJA, u kom je Hanžeković imao znatan interes, a posljednjih sedam godina je zaposlena izravno kod Hanžekovića, u njegovom odvjetničkom društvu. Prema izvadcima iz sudskog registra, HOK je kasnije bio suosnivač nekoliko poduzeća među kojima su i Hanza nekretnine u kojem je je svojevremeno Marijan Hanžeković bio jedini član društva i koje je preklani povećalo temeljni kapital sa 30.000 kuna na 36,4 milijuna kuna. Radi se dakle o osobi od njegovog najvećeg povjerenja, uz kćer Anu Hanžeković koja je predsjednica nadzornog odbora.

Peteročlani Nadzorni čine pored nje još i prof. Žarko Puhovski, potpredsjednik, splitski ekonomist Dejan Kružić, general i profesor na FER-u Krešimir Ćosić i fra Ilija Živković, profesor na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Različiti svjetonazori ili smokvin list?

Najava iz holdinga kaže: “Raznovrsnošću svjetonazora i političkih stavova članova NO novi vlasnici EPH žele osigurati zastupljenost široke palete stavova u svim izdanjima EPH.” No koliko se njihovi svjetonazori razlikuju, ipak je prilično upitno. Naoko, tu ima svega, od prononsiranog jugo-lojalista Puhovskog, do generala koji je bio potpisnik pisma koje je Mesiću poslužilo kao povod za čišćenje HV od generala proizašlih iz DR (jedan od potpisnika je bio i Gotovina koji je kasnije završio u Haagu).

No, kad se bolje pogleda, nekih velikih svjetonazorskih razlika tu zapravo i nema, ili će one poslužiti kao smokvin list za nastavak politike koju je Jutarnji i do sad promovirao. Iako se prezentira kao novina za urbane, informirane i inteligentne čitatelje, Jutarnji je do sad bio sve prije nego to. Zapravo, iza urbanog snobovskog elitizma prodavao je uglavnom sise i guzice cajki, umovanja Miljenjka i Ante o tome kako nam u Jugoslaviji mnogo lepo beše, i uglavnom se obrušavao na crkvu i branitelje kao glavne prepreke politike “regiona”.

Sad u nadzornom odboru sjede jedan general, koji je čak bio i saborski zastupnik HDZ-a, i jedan svećenik. Uz Ćosića se ne vezuju nikakve afere, bio je i zamjenik ministra Šuška, i njegovo imenovanje u ovakvu ekipu malo čudi: jedino što ga tamo svrstava je što je uspješan i dio hrvatskog establishmenta. On bi, dakle, trebao biti u Nadzornom odboru novina za koje piše Jelena Lovrić, bivša članica CK SKJ. Svećenik Živković je osoba o kojoj se malo zna, rodom je iz Orašja u BIH, general je franjevačkog reda, proveo je desetak godina u Americi. Bio je profesor psihologije na hrvatskim studijima, a nedavno je odlikovan od strane predsjednika Ive Josipovića. Josipović je dodjeljujući mu „Red kneza Branimira s ogrlicom” za zasluge u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Hrvatske rekao: “Fra Iliju Živkovića odlikovao je još prije 20 godina prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, no stjecajem neobičnih okolnosti, odlikovanje mu nikada nije uručeno te sam stoga radostan da danas mogu ispraviti propust za učinjenu mu nepravdu”. Živković je inače cijenjen kao psiholog, propovjednik, i katolički intelektualac.

“Politika je posao za bogate”

Svećenik u NO novina koje se ističu promicanjem izrazito antikatoličkog svjetonazora može također djelovati čudno, no ne treba zaboraviti da je u osnivanju JL ključnu ulogu imao također jedan fratar iz BIH, pater Tolj, siva eminencija hrvatskog izdavaštva, i član uprave “Styrie”. Poznat je i po nadimku “pater Toljati”, po bivšem predsjedniku KP Italije.

Tu je i ekonomist Dejan Kružić, još jedan kadar iz BIH, konkretno Bijeljine, koji je, osim što je bio profesor na Ekonomiji u Splitu, bio i direktor Slobodne Dalmacije do devedesete. Taj dio njegove biografije je i najsporniji, jer se zna kojoj su organizaciji morali pripadati direktori javnih glasila u socijalizmu. Kasnije se angažirao u politici, za Račanove vlade. Bio je “gradski ministar financija”, nazovimo to tako, Splita, i pokazao se uspješnim: 2002. godine, za vrijeme gradonačelničkog mandata SDP-ovca Slobodana Beroša, riješio je financijske dubioze grada u iznosu od 220 milijuna kuna. Međutim, i tu je bilo kritika – Luka Podrug je Kružićevu popularnost okarakterizirao “umjetno stvorenom od strane centralne Račanove vlasti”. Kružić je već u prosincu 2002. podnio ostavku, poručivši je da je “posao sanacije obavio, a da za daljnje poteze ne želi snositi odgovornost”. Radio je sedam godina u škveru, a radio je i u “Hajduku” – tamo je još 2008. predložio stečajni postupak. Iste godine se pobunio, kao jedan od dioničara, i protiv mutnog preuzimanja “Slobodne” od strane EPH Holdinga, konkretno njegove Adriatice, rekavši da izvješća Adriatice.net pokazuju od 2005. do 2007. kontinuirane gubitke, koji su već do tada dosegli iznos od 40,24 milijuna kuna. Zanimljivo je i da je ovo preuzimanje EPH Holdinga od strane Hanžekovića, nakon predstečajnog postupka, prilično mutno – firma koja preuzima Holding ima tek 20.000 kuna temeljnog kapitala, a ostaje otvoreno pitanje kakvi su Hanžekovićevi aranžmani s Hypo bankom, kojoj je EPH bio dužan višestruko više nego što vrijedi.

Nama je zanimljiva njegova izjava iz jednog intervjua u Feralu, kad je upitan u vezi svog navodnog angažmana na “Listi velog mista”: “Obično se uz bogatije ljude veže negativan prizvuk, a za dio onih s te liste koje poznajem, taj negativni prizvuk apsolutno ne stoji. To su ljudi koji se bave privatnim biznisom 15 do 20 godina, ne vuku iza sebe nikakve pretvorbene afere, sudske procese, krivične prijave… Činjenica je da se i u svijetu pokazala istinitom teza sadašnjeg gradonačelnika Miroslava Buličića da je politika aktivnost za bogate, ne za sirotinju.” Kasnije ga je primjerom demantirao Kerum. I on se, dakle, uklapa u Hanžekovićevu proklamiranu “socijaldemokratsku” opciju – socijalizam za bogate, a ostalima kako bude.

Da nekih velikih promjena u uređivačkoj politici vjerojatno neće biti svjedoči i ostanak Jelene Lovrić. U rečenici Jelene Lovrić ‘Čini se da je mladi Sinčić plasiran iz HDZ-ove policijsko-obavještajne frakcije, kao svojevrsni instant politički projekt. Kukavičje jaje iz Vasina izbornog inkubatora’ nije teško prepoznati riječi vlasnika koji govori preko svog novinara. Odnosno, gazda ju je nazvao i rekao ‘daj napiši da je mali Sinčić Vasin igrač’. Naime, Jelena Lovrić nije dovoljno glupa da bi sama vjerovala u to što potura čitateljima. A i činjenica da će notorni Puhovski, čovjek koji je sedamdestih lažno svjedočio na suđenju proljećarima i kom kao takvom nije mjesto niti u jednom demokratskom mediju, i dalje voditi cijelu priču, uz Hanžekovićevu ženu od povjerenja i njegovu kćer, upućuje da će Jutarnji i dalje biti glasilo bogatih pisano za sirotinju koja se lijepi na slike Severninih sisa. Uostalom, Hanžeković se javno deklarirao kao visokopozicionirani mason, i njegovo članstvo u Velikoj škotskoj loži nije tajna (kao što ni ta sama loža nije tajna masonska loža).

Sam Marijan Hanžeković kaže da bi “Jutarnji list trebao koncepcijski biti glasilo liberalnog, socijaldemokratskog usmjerenja, s težištem na točnosti i relevantnosti”. Ako govorimo o klasičnom liberalizmu, on nikako ne ide zajedno sa socijaldemokracijom, no ovdje se očito radi o “novokomponiranom” liberalizmu zapada, zapravo neomarksizmu. Takav neomarksizam i “socijaldemokraciju” uglavnom zastupaju, kako ovdje tako i na zapadu, ekstremno bogati ljudi poput Hanžekovića, povezani s masonskim ložama. I nitko ne vidi ničeg licemjernog u tome.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save