Dobri učitelj Gadamer
Pozornost slušanja, zainteresiranost za pozadinu pitanja i stavova, osjetljivost za razlike i povijest nastanka problema, otpor prema dogmatskim i krutim stavovima učinili su da je dugo, sve do konca života ostao živog i svježeg duha.
Hans-Georg Gadamer, važni filozof prošlog stoljeća, bio je prisutan u životu zapadnog duha dugo, mnogo dulje od većine svojih kolega. Živio je više od cijelog stoljeća. I bio otvorena i živa duha cijelo vrijeme. Kada je otišao u mirovinu, započeo je drugu mladost. Predavao je po Sjevernoj Americi, putovao po svijetu, bio prisutan na mnogim kongresima i seminarima, pisao, ali nadasve slušao. Ulazio u razgovore i slušao. Svi koji su imali sreću ući u razgovor s njime svjedoče o nesvakidašnjoj sposobnosti slušanja i vođenja razgovara. Bio je filozof koji je životom otjelovio svoje mišljenje. Razumijevanje, dijalog, slušanje, tumačenje…
Učitelj koji sluša
Susretao je mnoge, mnogima bio učitelj i mnogo pisao, ali kada je trebao govoriti o sebi, kada je pisao autobiografiju, stavio joj je moto: De nobis ipsis silemus – o sebi samima šutimo. I tako ju je ispisao. Pisao je o svom životu, ali tako da je ispričao kako ga je živio kroz dijalog s drugima. Pričao je priče u kojima on sam nije nikada bio u središtu pozornosti, priče o drugima. Suzdržanost o sebi samom i simpatija, pozornost na drugoga i njegove riječi govore mnogo o ovom velikom učitelju. Bio je uistinu učitelj. Bio je to svima koji su bili spremni učiti kako se od svakog može nešto naučiti. Samo je potreban otvoren pogled, probuđena duša i blagonaklonost slušanja. Tako je Gadamer utjelovio ono što je davno prije njega bio Sokrat: prisutnost zainteresiranog slušatelja koji zna postaviti pravo pitanje.
Gadamer je bio učitelj ne po tom što se bavio poslom profesora, nego po svom životnom stavu. Znao je slušati i pitati i na taj način uživo poučavati kako se uči. U svojim se tekstovima češće navraća na obilježja pravog učitelja i životne mudrosti. Veli na jednom mjestu kako nije mudar onaj koji mnogo zna, nego onaj koji je otvoren za novo znanje. Pozornost slušanja, zainteresiranost za pozadinu pitanja i stavova, osjetljivost za razlike i povijest nastanka problema, otpor prema dogmatskim i krutim stavovima učinili su da je dugo, sve do konca života ostao živog i svježeg duha. Gadamer je živio ono što je pisao. Bio je zahtjevniji prema sebi nego prema studentima. Smatrao je kako je zadaća učitelja da i iza smušenih studentskih pitanja otkrije razumsku motivaciju i da joj pomogne da uđe u riječ.
Živa prisutnost otvorenog uha činila je razgovore s njim posebnim događajima. Njegovi učenici uglavnom pričaju o svojim razgovorima s učiteljem. Iz razgovora bi izlazili drukčiji, otvoreniji, probuđeniji.
Isus i Zakej
Mi koji nismo uvijek imali sreću s učiteljima slutimo kako od Gadamera možemo učiti: učitelj nije onaj tko mnogo zna, nego onaj koji svoje učenike otvara znanju i dobroti.
Luka u svom Evanđelju opisuje Isusov susret sa Zakejem. Niskog je rasta, ali je nadcarinik. Imućan je, ali je svjestan kako je svoj posjed stekao dijelom na nepošten način. S Isusom u svojoj kući Zakej odlučuje ispraviti nepravde vraćajući četverostruko. Pred nama je slika Učitelja koji ne osuđuje, nego hoće doći Zakeju pod njegov krov. I Zakej se, tamo u svojoj kući, pred Nekim tko ga gleda, sluša i prihvaća kao nitko dotada, mijenja u najbolje što može biti. Učitelj je tu da učeniku otvori mogućnost boljega, da mu otvori oči za skrivenu dobrotu. I to je mnogo. Ostalo čini sam učenik.
Prisutnost u razgovoru, otvoreno i pozorno uho, spremnost na učenje i nadasve blagonaklonost prema sugovorniku pokreću mnoge promjene i otvaraju put ispravljanju mnogih nepravdi.
Fra Ante Vučković
Izvor: Svjetlo riječi
