INTERVJU – BOŽIDAR ALIĆ: Udbaši srboljubi gube tlo pod nogama!
Božidar Alić, bard hrvatskog glumišta, digao je na noge poraženi stožer Ive Josipovića svojom izjavom u noći pobjede Kolinde Grabar-Kitarović: “Dobra večer, Hrvatice i Hrvati! Moja potpora gospođi Kolindi Grabar-Kitarović je najnormalnija, jer sam dragovoljac Domovinskog rata, Hrvat i katolik i Bogu hvala da je pobijedila gospođa Grabar-Kitarović protiv ove udbaške, srbofilske i četničke struje. Živjeli!”
U izbornoj je noći vaša izjava zasjenila sve ostale izjave. Kako danas gledate na medijsku prašinu oko nje?
– “Govor mržnje”, koji mi imputiraju i nameću mnogobrojne “nevladine udruge”, a u stvarnosti slugani ove nenarodne trenutne vlasti u Hrvatskoj, smislili su upravo oni. Njima je “govor mržnje” svaki, pa i ponajmanji iskaz ljubavi prema hrvatskom puku, kojeg ljubim iznad svega, pa tako i prema hrvatskoj državi, koju takva spadala, kriptokomunjarski udbaši i neznabošci, nikada nisu željeli, te je slijedom svega u stvarnosti nisu ni priznali. Ova protunarodna Vlada u suglasju s palim Josipovićem i njihovim “nevladinim udrugama”, pokušavala je i još uvijek nastoji uništiti, razmrviti, rastočiti svako sjećanje na hrvatski Domovinski obrambeni rat, niječući ga, kao i nas dragovoljce tog časnog obrambenog rata. Svojom politikom utapljanja u nepostojeći “region”, koji je inačica, Bogu hvala crkle Jugoslavije, želi nas pretvoriti u “bezimene građane i građanke” bez jezika, vjere i povijesti, sustavno uništavajući svaki, pa i najmanji pokušaj protivljenja toj agresiji. Traje to već dugih petnaest godina, od ustoličenja Stipe Mesića i njegova nasljednika Ive Josipovića, kojeg smo u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu već osudili za veleizdaju. Njihova detuđmanizacija značila je u biti dekroatizaciju, tj. RASHRVAĆIVANJE…
U stvarnosti, samo oni izgovaraju riječi i govor mržnje, stvorivši taj “novokomponovani” pojam za vlastite potrebe, a mi Hrvati imamo samo i jedino govor ljubavi prema domovini, gospodinu Isusu i obitelji. Njihova Mržnja je osuđena na propast, s kojom se danas suočavaju. Naša Ljubav će pobijediti kao 1991. godine, kada smo uz Gospinu krunicu i domoljubni povik, bolje reći pozdrav “Za dom spremni!”, ginuli na ratištima diljem Domaje. Među “Teršelič Documente”, svrstalo se i Udruženje tzv. hrvatskih dramskih umjetnika, iz kojega sam na svoj zahtjev trenutno istupio. Ta će “kozaračka kola” još neko vrijeme divljati u svom samrtnom hropcu. Eto.
Je li vam ikad bilo poznato istupanje bilo kojeg člana HDDU-a?
– Ne, no to nije ni bitno. Kao što su i oni nebitni. Ima u tom “kozaračkom kolu”, vjerojatno, još poneki glumac, glumica, redatelj koji ne štuju “lepe kape partizanke”, a to je, zasigurno, gospodin Zlatko Vitez, za čijeg je mandata predsjednika HDDU-a, naziv Udruženja odgovarao istini, a ono je bilo jedno čestito udruženje. Tu je još i Dragan Despot i vjerojatno još neki, čijih se imena, neka mi oproste, ne mogu sjetiti.
Dobivate podršku iz cijelog svijeta u svezi izjave u izbornoj noći.
– Žalosno je i tužno što više od 20 godina nakon što smo nenaoružani i samo svojim tijelima obranili tisućugodišnji san svih Hrvatica i Hrvata, moram dobivati potporu protiv ovoga linča koji je pokrenut poradi izjave, koja je istina i samo radosna istina, da srbofilska, udbaška i četnička struja gubi tlo pod nogama. Točno je – dobivam potporu cijele iseljene i domovinske Hrvatske, uključivši Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i HNES-a u kojem sjede, između ostalih časnih i čestitih Hrvata, gospoda, prof. dr. Jurčević, prof. dr. Zdravko Tomac, ugledni odvjetnici Zvonimir Hodak i Željko Olujić, a na čijem je čelu predsjednik, prof. dr. emeritus Zvonimir Šeparović. Tijekom današnjeg dana dobio sam potporu i iz našeg Šatora, te, naravno, našeg časnog Đure Glogoškog, kao i voljene mi Herceg-Bosne. Budimo svjesni da rat još traje. Specijalni rat.
Vodeći mediji u Hrvatskoj optužili su vas da milijun birača nazivate udbašima.
– Vjerojatno su se ti, kako ih vi nazivate vodeći mediji, prepoznali u mojoj izjavi. Svatko se “Srbi” gdje se češe. Toliko o medijima.
Zašto je Josipović, po vama, opasan u svojoj političkoj moći?
– Taj veleizdajnik je javni i glavni udbaški mozak koji je i sastavio najuspješniju trenutnu protuhrvatsku Vladu. Da, najuspješniji su u razaranju, uništavanju, mrvljenju, rastakanju svega što počinje slovom H, iseljavanjem stotina tisuća mladih ljudi, rasprodaji hrvatskog bogatstva preko Velike Britanije kao strateškog partnera Srbije od pamtivijeka, izručivanju i utapanju domovine Hrvatske agresorskoj Srbiji preko regionskog modela. Podsjetimo se, kako je svojom posjetom dao legitimitet zločinačkoj tvorevini Republike Srpske, udarajući Miloradu Dodiku po glasoviru. Podsjetimo se kako je Ivo Josipović odlikovao Vesnu Teršelič (protiv koje HNES radi na optužbi) i koju je nazvao svojom tj. “našom savješću”, zlorabeći prerogative Predsjednika Republike Hrvatske. Ona jest, uz četničku obitelj Pusić, najvjerojatnije, savjest relikata zločinačke i okupatorske vojske, koja je sebe nazivala NOB-om. Prisjetimo se naslovnice Jutarnjeg lista na sam dan referenduma za obitelj, na kojoj je vrištala riječ – PROTIV – ispod slike te spodobe. Prisjetimo se još kako je zdušno radio na povlačenju tužbe protiv agresorske Srbije ispostavljajući hrvatske tajne spise srbijanskom veleposlaniku… Preigrali su se! Krenuli su mašklinom o živu stinu, udarajući po hrvatskoj kulturi, vjeri i tradiciji. Crkva nije samo uzoriti kardinal Bozanić i Hrvatska biskupska konferencija, Katolička crkva smo svi mi, hrvatski narod.
Ne želim trošiti ovaj dragocjeni prostor na tu udbašku efemeridu, koja je učila svoju novu pravednost od oca navodnog “zločinca i ubojice” Ante Josipovića. Perković i Mustač su unatoč njegovim i nastojanjima cijele udbaške nomenklature, izručeni prijateljskoj Njemačkoj, gdje im se sudi. Početak je to kraja Udbe i “lepih partizanskih kapa”, a Titova bista iz njegova bivšeg ureda će najvjerojatnije biti rastaljena u sekundarnu sirovinu, dok će petokraka biti napokon zabranjena. Da, lučonoša je taj Josipović, poput Lucifera… Počivajte u nemiru.
Koliko godina trpite udbašku hobotnicu na svojim leđima? Koji je razlog vašeg nedjelovanja u kazalištu i na filmu?
– Znam je od rođenja na Badnjak 1954., a najintenzivnija udbaška skrb o nama Hrvatima traje od odlaska našeg, do sada jedinog predsjednika, gospodina dr. Franje Tuđmana. Posljednjih petnaestak godina stalno mi odzvanja rečenica Vjerana Zuppe: “ŠUTI I STANUJ!”, koju mi je izrekao nakon mog velikog intervjua Zadarskom listu, kojeg je prenio i riječki Novi list u cijelosti, kako bi kriptokomunisti znali s kime imaju posla. Naslov tog intervjua je bio: “Sotona je danas na vlasti u Hrvatskoj”, a dao sam ga nakon Mesićeva ustoličenja na Pantovčaku. Dvojica privatnih producenata uspjeli su mi povjeriti dvije glavne uloge uprkos Ovima, tako da sam dobio i Grand prix, posudivši glas Marlinu, Neminom tati u predivnom crtiću kojeg i moj četveroipolgodišnji sin Ratimir Maria i dan-danas s užitkom gleda. Tako sam usprkos, uprkos i unatoč nastojanjima općepoznatog udbaškog redatelja, odigrao i grofa Ratkaja u “Ponosu Ratkajevih”. To je gotovo sve što sam odigrao u zadnjih 15 godina.
Koje ste godine istupili iz HDZ-a i koji je bio razlog?
– O Božiću izborne godine, u vrijeme vladavine “skojevke” Jadranke Kosor. Tiraniju egocentričnog Ive Sanadera sam šutnjom pretrpio, no kap koja je prelila čašu bila je kumrovečka krumpir šalata. Danas sam spreman i voljan vratiti se djelatno u obitelj HDZ-a, kako bih djelatno služio svom narodu.
Kako danas gledate na HDZ i njegovo rukovodstvo?
– Djelima ćemo se iskazati. Pomirba je mrtva, a lustracija prijeko potrebna.
Što poručujete hrvatskom narodu?
– Pozivam moj ljubljeni hrvatski puk, kao i hrvatske intelektualce da budu žestoki i mudri, kako bismo što prije učinili jedinu nam Domaju zemljom blagostanja, domovinom Hrvatica i Hrvata. “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!”
Autor: Igor Drenjančević / 7Dnevno
