MARIJANA PETIR (INTERVJU): ‘Ponosna sam na hrvatski narod i na njegovu odanost Bogu’
Takozvano pravo na pobačaj, kao dio seksualnih i reproduktivnih prava kojima pobačaj uopće ne pripada, pokušava se nametnuti gotovo u svaki akt koji donosimo. Lobiji koji zagovaraju pobačaj su veoma moćni i glasni u svojoj kvaziargumentaciji premda sebe nerijetko zovu zaštitnicima ljudskih prava.
Hrvatska je 2013. godine postala članicom Europske unije, i time je i službeno pristala slušati naloge Bruxellesa, čime je izgubila jedan dio svog suvereniteta. Međutim, nerijetko se događa da hrvatski narod uopće toga nije svjestan, pa se tako uloga europskih parlamentaraca itekako podcjenjuje tako da uopće nismo svjesni koliko su važne odluke koje se tamo donose. S obzirom na to da smo relativno mala država, naši zastupnici u parlamentu često se usamljeni nasuprot moćnih lobija koji pokušavaju prekrojiti sliku kršćanske Europe. Pogotovo, ako ste kao naša zastupnica Marijana Petir iskrena vjernica koja se ne srami svojeg Boga ali i svih vrijednosti koje kao kršćanka, često posve sama zastupa pred Europom.
Često se u javnosti može čuti da Europa počiva na kršćanskim temeljima! No, što biste Vi rekli kakvo je stanje tih temelja danas?
Istina je da smo po nekim pitanjima u potpunosti skrenuli s pravog puta, no Europska unija ima kršćanske korijene i istinske su vrijednosti duboko ukorijenjene u temelje na kojima je EU nastala i to su prave europske vrijednosti kojima se moramo vratiti. Obzirom da su nam temelji čvrsti, na njima ne bi trebalo biti problem sagraditi dobru kuću jer je ona koju smo imali ozbiljno devastirana. Dokazano je da su civilizacije koje su se okrenule protiv Boga i protiv vrijednosti propale. Zato je važno da se na vrijeme osvijestimo. Ja sam optimistična, moja vjera mi ne dopušta da gledam ovaj svijet drugačije. Vjerujem u snagu kršćanskih korijena na kojima Europa počiva, vjerujem da će oni ponovno prevladati i dati dobar plod te stvoriti jednu bolju i ljepšu Europu za našu djecu.
Vaše zastupničko djelovanje očituje se i kroz njegovanje katoličkih vrijednosti. Jeste li osamljeni u takvom djelovanju?
Mislim da se svi ponekad nađemo u situaciji u kojoj nam se čini kao da smo sami na svijetu, no istina je daleko od toga, a taj osjećaj je samo test naše vjere. U Europskom parlamentu ima zastupnika koji drže do kršćanskih vrijednosti, koji se svoje vjere ne srame i neće je sakriti pod tepih kako bi se priklonili većini jer je tako lakše ili jer se boje što će netko reći. Možda samo te stavove artikuliraju drugačije od naših očekivanja no svatko od nas zna zašto je izabran u Europski parlament ili na bilo koju drugu funkciju i tko ga je izabrao da obnaša tu dužnost te ima odgovornost opravdati povjerenje koje mu je dano. Nema puno zastupnika koji će javno svjedočiti svoju vjeru, no mi koji se borimo za kršćanske vrijednosti znamo za što se borimo i znamo da Bog neće dozvoliti da propadnemo.
Je li Vaš posao i Vaš poziv? Možete li nam ukratko ispričati, kako ste se Vi uopće našili u EU parlamentu? Je tu i Bog odigrao svoju ulogu?
Premda su sve okolnosti bile protiv mene, ipak sam prikupila gotovo 43 000 preferencijalnih glasova ljudi koji su željeli da upravo ja budem njihov glas u Europskom parlamentu.
To je primjer da pozitivno odgovorimo na Božji poziv, možemo uspjeti i u nemogućim situacijama. Bavljenje politikom svojevrstan je poziv. U političkom djelovanju jasno se očituje konkretan odgovor na Božje zapovijedi, pogotovo na zapovijed ljubavi prema svojemu bližnjemu. Dobar političar kojemu je politika poziv i koji svojim političkim djelovanjem odgovara na Božji poziv dostojanstvo čovjeka stavlja na prvo mjesto – bori se za život od začeća pa do prirodne smrti, bori se protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, bori se za jednaka prava svih ljudi, za uvjete rada i plaće i mirovine dostojne čovjeka, za zaštitu okoliša o kojemu ovisimo…
Vi ste jedna od rijetkih koja se u Europskom parlamentu borite za život, odnosno protiv abortusa. Kako je moguće, da ste u kršćanskoj EU u manjini? Što mislite zašto je tako važno EU narodima nametnuti abortus, odnosno ubojstvo nerođene djece?
Takozvano pravo na pobačaj, kao dio seksualnih i reproduktivnih prava kojima pobačaj uopće ne pripada, pokušava se nametnuti gotovo u svaki akt koji donosimo. Lobiji koji zagovaraju pobačaj su veoma moćni i glasni u svojoj kvaziargumentaciji premda sebe nerijetko zovu zaštitnicima ljudskih prava. Mi koji znamo da je upravo pravo na život temelj iz kojega niču sva ostala prava, moramo biti glasniji i bolje organizirani te djelovati proaktivno. Danas su prava žena postala sinonim za pobačaj te se on smatra prvim i najvažnijim pravom žene premda to tako nije usvojeno niti u jednoj konvenciji. Žene su danas suočene s realnim problemima koji zahtijevaju konkretna rješenja i odgovore u vidu djelatnih politika, a ne u dostupnosti pobačaja jer pobačaj nije rješenje.Zlo nikada ne smije biti odgovor na drugo zlo. Pravo na život mora biti postavljeno na prvo mjesto svih politika jer bez njega svako drugo pravo nema smisla. Govoriti o bilo kakvim pravima negirajući pravo na život je licemjerno.
Ista je stvar i s homoseksualnim brakovima, kao i njihovim pravima! Molim Vas da nam objasnite o čemu se tu zapravo radi? Čini se kao da se na Europu spušta jedna posve nova ideologija, i to ideologija propasti? Slažete li se?
Oni koji se zalažu za pravo na pobačaj, istospolne brakove i pravo da homosksualni parovi posvajaju djecu, rodnu ideologiju i potpuno brisanje i zatiranje razlika među spolovima, eutanaziju i sl..– sve su to isti ljudi. Njih nema puno ali su dobro informirani, pravovremeno brifirani, raspolažu gomilama podataka koji su im uvijek dostupni, te su poduprti od strane mnogih nevladinih organizacija ali i interesnih skupina koje su pak dobro financirane kako bi im mogle biti na pomoći u svako doba. To su redom veoma utjecajni ljudi i u svojim zemljama i u Europskom parlamentu. Pravo je pitanje koji je naš odgovor na sve to?!
No nasuprot toga, u Europskom parlamentu djeluje i karizmatska zajednica? Koja je uloga te zajednice?
Mi zastupnici (uglavnom kršćani) okupljamo se jednom tjedno na molitvenom doručku i na svetoj misi u Europskom parlamentu. Želimo zajedno moliti da nam Bog da snage sa ustrajemo u svome radu, a molimo i za svoje kolege – da im se otvrdnu srca i da spoznaju koje su ispravne vrijednosti za koje se isplati boriti. S jedne strane tako osnažujemo sebe, a s druge strane molimo za druge. Na molitvene doručke često nam dolaze gosti, biskupi i svećenici, koji svjedoče o progonima kršćana ili zanimljivi govornici koji s nama podijele priču o svojim životnim preobraćenjima. To nas dodatno osnažuje i budi novu nadu.
Mnogi sumnjaju da se egzodusam ‘nekršćanskih’ naroda kao i nametanjem ‘nekršćanskih’ vrijednosti, zapravo želi ‘rastočiti’ kršćanstvo na europskom tlu? Koje je Vaše mišljenje o tome?
Svakome kome je život u opasnosti treba pomoći, no tkogod dolazi u Europu i želi ovdje živjeti, mora se integrirati u europsko društvo, poštovati vrijednosti na kojima to društvo počiva i djelovati sukladno europskim zakonima. Europa može pružiti utočište i novi dom, ali Europa se ne treba mijenjati i prilagođavati, već se oni koji dolaze moraju prilagoditi okolnostima života i vrijednostima koje Europa živi. Stanje na Bliskom Istoku je alarmantno, važno je učiniti sve što možemo kako bismo spriječili genocid kršćana i egzodus svih naroda s tog područja. Moramo im pružiti privremeno utočište, ali dugoročni cilj mora biti povratak ljudi u njihove domove nakon prestanka sukoba.
Kao zastupnica u Europskom parlamentu, možete li nam reći, koliko zapravo zastupnici imaju utjecaja na zbivanje stvari u EU? Odnosno osjećate li ponekad da su neke stvari odlučene prije nego se o njima raspravlja?
Europski parlament prema Lisabonskom sporazumu ima ovlasti suodlučivanja s Vijećem i Komisijom tako da ne bit trebalo podcijeniti njegov utjecaj. Problem je što se taj utjecaj ne koristi uvijek na pravi način, što pojedine političke skupine u Parlamentu poput socijalista, ultra ljevice al i i liberala blokiraju važne odluke, što se o nekim veoma važnim stvarima raspravlja i glasuje u sasvim neprikladno vrijeme.
Borba je teška i ponekad se čini kao da je unaprijed osuđena na propast, ali potrebno je ustrajati. Ja, na primjer s dvadesetak kolega koji su me podržali, već više od šest mjeseci pokušavam na dnevni red postaviti pitanje nezakonite prodaje organa i tkiva abortiranih beba koja je prošlog ljeta zgrozila SAD i cijeli svijet. Želim to osuditi i želim da se i u EU provede istraga kako bismo bili sigurni da se takve strahote ne događaju i na europskom tlu novcem eurospkih poreznih obveznika kojim se financira europska podružnia organizacije Planned Parenthood. Nažalost, to moje pitanje već mjesecima stoji u ladici te se iz tjedna u tjedan odgađa. No ne dam se, ustrajat ću na tome i dalje.
Je su li Vas razni lobiji (abortus, genderisam) pokušali vrbovati na svoju stranu?
Nisam imala doticaj s nikakvim lobijima. Mislim da sam im svojim djelovanjem pokazala da je moja borba za isprave vrijednosti iskrena i da na mene nije moguće utjecati ni na koji način.
Mislite li da je pojam Novi svjetski poredak, samo teorija zavjere ili ima nešto u tome?
Jedini svjetski poredak u kojega ja vjerujem je onaj koji ispovijedam u Apostolskom vjerovanju.
Možete li hrvatskom narodu iz Vaše perspektive objasniti kako izgleda Europska budućnosti, na što trebamo obratiti pažnju? Koliko je u svome tome vrijedna naša katolička vjera? Što mislite jesmo li trn Europi zbog svoje odanosti Bogu?
Ja sam ponosna na naš hrvatski narod i na njegovu vjernost i odanost Bogu. Ako smo zbog toga nekome trn u oku, neka. Svoju vjeru smo očuvali kroz toliko stoljeća, za našu vjeru su naši ljudi davali svoje živote i s vjerom su izborili našu neovisnost i slobodu. Naša vjera i vjernost Katoličkoj crkvi dio je identiteta hrvatskoga naroda. Jedno bez drugog ne ide i to nam nitko ne može oduzeti.
Upravo s istom tom vjerom ja vjerujem i u europsku budućnost. Vjerujem u onakvu Europsku uniju kakvom su je zamislili njezini tvorci, EU ukorijenjenu na kršćanskim temeljima koja poštuje i prihvaća sve ljude, kojoj ljudski život nema cijenu i dostojanstvo čovjeka stavlja na prvo mjesto. Ne vjerujem u Europu licemjerja i nepoštenja koja dijeli ljude po bilo kakvoj osnovi, već u Europu solidarnosti, Europu ljudskih prava, Europi po mjeri svih njezinih građana.
Što mislite o čipiranju, uvođenju bezgotovinskog novca u Europi i promociji mikročipiranja kao zamjene?
Na neki način mi smo već vlastitom voljom izložili svoju privatnost jer stalno uza se imamo mobilni uređaj koji pamti sve podatke i informacije koje razmjenjujemo, zna našu lokaciju, možemo njime vršiti i financijske transakcije i bezgotovinska plaćanja. Što se tiče mikročipiranja, ja mu se u potpunosti protivim i smatram kako se to ne smije dopustiti. To je moralno i etički neprihvatljivo.
Autor: Dnevno
