KAKVA RAZINA?! Premijerove bezočne laži pred cjelokupnom javnošću!
Sanaderov uhljeb i briselski ratnik Milanović – nije pri sebi!
Napasti 100-postotnog ratnog vojnog invalida, odlikovanog najvišim državnim odličjima, lagati o njemu pred kamerama i iskazivati otvoreni prezir – to može Milanović, ali ne bi smio hrvatski premijer
Milanović je ponovo u elementu: intervjuom RTL televiziji izravno se uključio u kampanju i pomogao Kolindi Grabar – Kitarović. Valjda je mislio da svojim istupom pomaže Ivi Josipoviću, ali zbog Aspergerovog sindroma čije simptome pokazuje – očito da toga naprosto nije svjestan!
Milanovićev poremećaj otkrio je u razgovoru za Bujicu Nikica Gabrić, još prije dvije godine. Doktor je uoćio sljedeće probleme: „Milanovićev neurološki poremećaj dolazi iz autističnog spektra. Riječ je o natprosječno inteligentnoj osobi, sklonoj brzom učenju, ali socijalno potpuno neosjetljivoj… On naprosto ne može uspostaviti normalne kontakte s drugim ljudima i živi u svom vlastitom svijetu! Milanović je najobičniji narcisoidni elitist, koji uživa u osjećaju da je bolji od drugih i uopće ga ne smeta što je u neprestanom sukobu s okolinom, jer misli da je više biće! Hrvatskom premijeru nije se razvio dio mozga vezan za empatiju i suosjećanje za druge ljude i veliko je pitanje može li takav čovjek uopće voditi državu?!“
Koliko je Milanovićev nedostatak empatije kroničan, vidjeli smo još u Gunji, kada je htio iskazati suosjećanje s Hrvatima stradalim u poplavama, ali nije znao kako – pa je ispalo da im se ruga! No, ovo što je sada učinio Đuri Glogoškom, puno je gore od Gunje. Napasti 100-postotnog ratnog vojnog invalida, odlikovanog najvišim državnim odličjima, lagati o njemu pred kamerama i iskazivati otvoreni prezir – to može Milanović, ali ne bi smio hrvatski premijer. Osim, ako ne odlazi na seanse kod varaždinskog psihijatra Nenada Horvata. Onako zavaljeni u kauč, usput raspravljaju i o politici. Inspiriran Horvatovim tezama o „domoljublju s pogonom na četiri kotača“ Milanović je – prestravljen činjenicom da bi Josipović mogao izgubiti izbore, (što je i početak njegova kraja) – posegnuo za monstruoznim ispadom. Usput se poslužio i čistim laganjem: optužio je poštenog ratnika i najtežeg invalida da je bio kod njega na razgovoru, 12 dana nakon početka braniteljskog prosvjeda u Savskoj! Zamolio ga je, navodno, da o tome nikome ne govori! A istina je baš suprotna: Đuro Glogoški nije bio u Banskim dvorima na vlastiti zahtjev, već na poziv Zorana Milanovića, predsjednika Vlade. Po njega je Milanović poslao čak dva automobila sa zatamnjenim staklima, da nitko ne vidi tko dolazi u posjet! Uz strogo osiguranje u totalnoj konspiraciji, nakon što su Milanovićevi tjelohranitelji pretresli čak i njegova kolica, uveli su Đuru Glogoškog u zgradu Vlade – na zadnji ulaz, kao kakvog razbojnika… Na kraju ne baš ugodnog razgovora, Milanović je Glogoškog zamolio da nikome ne govori o sastanku, na što je Đuro i pristao. Riječ je o poštenom čovjeku, koji za razliku od Milanovića – drži do riječi. S posjetom Banskim dvorima Đure Glogoškog bili su upoznati i njegovi najbliži suradnici. I što sad čini Milanović? Prvo je informaciju o sastanku s Glogoškim plasirao svom novinarskom pažu iz Novog lista – izvjesnom Ciglenečkom, koji je odmah organizirao uznemiravanje vođe prosvjeda u Savskoj. Kada Milanović gospodinu Glogoškom nije uspio prodati Ciglu, nije mu preostalo ništa drugo nego da se brže bolje izbljuje na RTL-u, gdje je sve pokušao skrenuti u vlastitu korist. Uopće ne namjeravam ulaziti u Milanovićeve motive, ali slučajno sam svjedočio jednom drugom pokušaju slične manipulacije – pa sam potpuno siguran da je hrvatski premijer najobičniji lažljivac! Kada su tek krenuli prosvjedi u Vukovaru zbog postavljanja ćirilićnih ploča – u Bujici mi je gostovao Tomislav Josić, predsjednik Stožera. Prije emisije povjerio mi se da ga je na razgovor u Banske dvore, preko Freda Matića, zvao Zoran Milanović! Uvijet je bio isti kao i kod Glogoškog: Josić je u Vladu trebao ući na stražnja vrata i pod okriljem mraka; da ga nitko ne vidi! Naravno, čelnik Stožera takav način „pregovaranja“ odmah je odbio. U Bujici je čak i javno potvrdio tu priču… Kasnije ga je Milanović zbog svega optužio da ne poštuje instituciju premijera, da se problem ne može riješti, ako se ne razgovara. Iz slučaja Glogoški sada svi mogu izvući pouku: nemojte vjerovati Zoranu Milanoviću, jer kada vas zove na razgovor, on to ne čini zato jer želi riješiti probleme, on to radi kako bi vas kasnije mogao ucjenjivati i eventualno medijski kompromitirati.
Milanović pokazuje još jednu osobinu koju možemo povezati s Aspergerovim sindromom. Može satima i danima biti fokusiran samo na jednu točku i zaokupljen samo jednom aktivnošću. Trenutačno se fokusirao na hapšenja. Svojedobno je tijekom intervjua za istu televiziju najavio progon Milana Bandića. Gradonačelnik Zagreba je nekoliko mjeseci kasnije završio u pritvoru. U najnovijem razgovoru, Milanović poziva na progon Milijana Brkića i Tomislava Karamarka. YUtarnji list više nema pod kontrolom – pa sada preko TV ekrana YUsipovićeve privatne televizije (RTL) nalaže „institucijama“ koga bi dalje trebalo hapsiti. Dok nije zaokupljen hapšenjima, Milanović se fokusira na video-igrice. A igra ih u Banskim dvorima, tijekom radnog vremena, sa svojim Boldrikom – Tomislavom Sauchom…
HDZ i Karamarko njegova su vječita tema. Milanović naprosto mrzi HDZ. Njemu je vrlo vjerojatno HDZ kriv i za niske temperature u Zagrebu, tijekom novogodišnjih blagdana… Na Karamarka je naprosto ljubomoran. Zoran Milanović bi sve dao da ga SDP-ovci poštuju, kao što HDZ-ovci poštuju Tomislava Karamarka. Milanović bi dao sve da s Josipovićem ima odnose, kakve Karamarko ima s gospođom Grabar – Kitarović. I ono najvažnije: Milanović bi dao baš sve da je u ratu nosio zelenu odoru, kakvu je imao čast nositi Karamarko. I tu dolazimo do najvećeg Milanovićevog problema: on je briselski ratnik i zato prezire i Karamarka i Brkića i Glogoškog i Klemma i Josića i tisuće drugih koji su pravi muškarci i pravi Hrvati i koji su s puškom u ruci branili Domovinu. A tko je Zoranu Milanoviću pomogao da postane član „Briselske bojne“?! Ivo Sanader. Dok drugima govori da su uhljebi Ive Sanadera – zaboravlja na sebe. Pa upravo je Ivo Sanader zaposlio Zorana Milanovića u Ministarstvu vanjskih poslova, a na zamolbu tate Stipe poslao ga je u Bruxelles da izbjegne rat!
Premijer ne može podnijeti ni ako stvari krenu naopako ili van rutine. Riječi shvaća doslovno i ne razumije naglaske, sarkazam i šalu. Kada ga slušamo na radiju, sve to možda i ne bi primjetili, ali kada uživo gledamo govor njegova tijela, facu i pogled – jao si ga nama! Zato bi najbolje bilo da suprugu Sanju Musić ubuduće šalje na televiziju, a da on nastupa samo na radiju. Tada ne bi bilo incidenata ni sa „skupim crnim kruhom, kojeg treba rezati na tanje šnite“, ali niti priča poput ove s Pusićkinim avionom, danas na RTL-u. Pa jasno da Milanović brani svoju ministricu! Vjerojatno to ne bi činio da i on nije imao svoj „pravi put“. Samo što je njega let odveo na Krk, i poslije toga u Rijeku, a „Gospođa ministarka“ vratila se doma.
Trebao bih pitati struku je li i kratko pamćenje kod Milanovića posljedica Aspergerovog ili nekog drugog sindroma, no to ću učini drugi puta. Najbolje je da završim s onim što je već odavno konstatirao Davor Gjenero. Ugledni politički konzultant i moj kolega kolumnist, kaže da je Zoran Milanović naprosto poludio i da je cijela Hrvatska zapravo, taoc „ludog rimskog cara“. Nadamo se samo da je neće uspjeti spaliti do kraja.
Autor: Velimir Bujanec/direktno.hr
