DUJMOVIĆ U MARKOVOM TRGU (VIDEO)
VIDEO Šikaniran sam zbog otkrivanja zločina Josipovićevih kapi partizanki
Čudno je da novinari koji rade intervjue s predsjednikom nikad nisu postavili pitanje o navodima Radivoja Cvetićanina. Kada bi novinar postavio takvo pitanje predsjedniku Josipoviću bio bi mu to posljednji novinarski uradak, tvrdi Tihomir Dujmović
Izgleda da je sadašnji državni odvjetnik Dinko Cvitan odlučio uvesti reda u kaotičnu situaciju u DORH-u, izjavio je Tihomir Dujmović u emisiji Markov trg na Z1 televiziji komentirajući ostavku zagrebačke Županijske odvjetnice Željke Pokupec. Otvaranje nekih procesa, držanje nekih procesa u ladici i u konačnici silovanje nekih kaznenih postupaka je taj balans po kojemu mi ocjenjujemo imamo li pravnu državu ili ne.
Iako je pet godina na čelu države bio pravnik to nije utjecalo ni na što, jer je predsjednik Josipović zastupao tezu ‘ja sam vješt pravnik i snaći ću se za sebe i svoje interese’, kada je on uspio iz nekih afera izvući svoj novac, a drugi građani neka se snalaze kako znaju, izjavio je Marko Marković. Pravo se u Hrvatskoj na jedan način primjenjuje za političku oligarhiju, a za ostale na sasvim drugačiji. Svjedoci smo da je pravosuđe za dva mandata Mladena Bajića bilo najlošiji dio Hrvatske. A što se tiče Dinka Cvitana, nije on pao niotkud i on je bio dio tog sustava i pitanje je hoće li i on nastaviti kako je radio Bajić da se selektivno primjenjuje pravda, da se slučajevi izvlače iz ladica prema političkim potrebama.
Zanimljivo je kako firma koju je predsjednik Josipović osmislio – ZAMP tako dobro funkcionira, nastavlja Marković. Josipović kao pravnik nije nosio predsjedničku lentu jer je to proglasio izobličavanje prava, a na drugoj strani na proslavi u Srbu se zakon ne izobličava. Priča kako je ZAMP izvukao 60 milijuna kuna od HTV-a nije demantirana i Josipović je u kampanji izjavio kako postoje određene pravne vještine kojima drugi nisu dorasli. Ali takve nevjerojatne izjave prođu bez reakcije jer nema medija koji bi prozvali pravne stručnjake da objasne što znači i kakve su to pravne vještine predsjednika Josipovića.
Voditelj Marko Jurič je spomenuo kako je iz Australije od kolega s Cro Radio Sydneya saznao da je australski poduzetnik Marko Franović odlučio angažirati nekoliko hrvatskih odvjetnika kako bi pokrenuli tužbu protiv Ante Josipovića, oca Ive Josipovića te da sljedeći tjedan dolazi u Hrvatsku kako bi pokrenuo tužbu. Navodno je u pitanju ‘zapovjedna odgovornost’ za likvidaciju hrvatskih emigranata.
Ante Josipović je bio predsjednik ideološke komisije Saveza komunista Hrvatske u vrijeme kada su likvidirani hrvatski revolucionari u Njemačkoj i Italiji. U vrijeme kada je Ante Josipović predsjedao tom komisijom počinjena su neka od najstravičnijih ubojstava, izjavio je Marković. Primjerice slučaj ubojstva obitelji Ševo u Italiji 1972. godine za koji su se i talijanske vlasti zainteresirale prije pet godina. Nakon izručenja Perkovića i Mustača ponovo se pojavio interes u Italiji za taj slučaj. Zbog ovakvih tekstova na portalu koji vodim, Maxportalu, Agencija za elektroničke medije odbila je upisati me u svoj registar, a što je uvjet za sudjelovanje na brojnim natječajima za financiranje. I to kako je šefica te agencije Mirjana Rakić rekla zbog toga što u jednom tekstu nisam naveo izvor informacije. To je samo po sebi smiješan razlog jer kad vas netko želi diskreditirati uvijek će pronaći neki razlog. Sramota je što se sve u Hrvatskoj od medija financira prije svega od strane Ministarstva kulture. Ali isto tako je i sramotno to što Hrvatsko novinarsko društvo ne samo da šuti nego je njihov čelnik Zdenko Duka, inače čovjek koji svakome nakon 11 sati prijepodne govori vi jer vidi dvostruko, izjavio kako su danas oni na vlasti i zato će oni novac davati svojima.
Dujmović: Šikaniran sam jer sam pisao o ubijenom đaku
I mene su kao novinara više puta šikanirali zadnjih petnaestak godina. Zadnji puta od strane Ive Josipovića jer sam otkrio mjesto stradanja đaka jedne srednje škole nakon Drugog svjetskog rata. Naime, napisao sam kako je na jednom lešu pronađen križić u ruci ubijenog dječaka koji ga je stisnuo trenutak prije nego li je u njega pucao neki momak s Josipovićevom lijepom kapom partizankom na glavi, ispričao je Dujmović.
Čudno je da novinari koji rade intervjue s predsjednikom nikad nisu postavili pitanje o navodima iz knjige Radivoja Cvetićanina bivšeg srpskog veleposlanika koji je pisao kako će oni, Srbi ‘ceniti’ Josipovićevu pomoć. Što to znači? Kako će oni ili kaku su oni ‘cenili’ tu pomoć i o kakvoj se pomoći radi? To nikada nismo saznali. Kada bi novinar postavio takvo pitanje predsjedniku Josipoviću bio bi mu to posljednji novinarski uradak, dodaje Dujmović.
Prema našim saznanjima EU bi mogla službeno zatražiti monitornig nad DORH-om, izjavio je Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika. Prije nekoliko dana na Sudu u Munchenu su bile Jelena Vitezica i Marija Rodriquenes koje su rekle da ne mogu svjedočiti u slučaju Perković-Mustač jer ih je strah za vlastiti život. Njih dvije su 2007. bile prisutne sastanku Vinka Sindačića i Josipa Perkovića. Pozvao ih je riječki DORH i to se saslušavanje pretvorilo u neviđeni pritisak na njih. Bile su ucjenjivane raznim prijetnjama djelatnica DORH-a. Inicijativu monitoringa DORH-a pokreće skupina europarlamentaraca iz Europske pučke stranke. Ali nije samo slučaj u Munchenu otvorio potrebu monitoringa tu su i neki drugi slučajevi, prema mojim informatorima, čak je i u suđenje Snaderu bilo nekih protuzakonitih radnji od strane DORH-a.
Ovo je tek početak procesa otvaranja pojedinaca iz hrvatskog pravosuđa, čak se spominje i ime Mladena Bajića za koga njemački kolege imaju informaciju da je opstruirao istrage, iznuđivao lažne iskaze.
Nakon Lex Perković Hrvatskoj više nitko ništa ne vjeruje. Nakon ulaska u EU u Hrvatskoj stvari pogotovo u pravosuđu više neće moći funkcionirati na način kako je to bilo do sada i što se to prije shvati to će biti bolje za nas.
Primjer opstrukcije od strane DORH-a je trenutno najbolje vidljiv u slučaju Bankomat, izjavio je Marković. Naime, grupacija Fantazia projekt je tužila državu za vrlo visoku odštetu zbog štete koju su joj država, odnosno DORH i USKOK prouzročili. U slučaju Bankomat se upravo događa presedan jer USKOK uporno uskraćuje obrani uvid u spis čime dovodi u pitanje temeljnu proceduru suđenja, a to je pravo na obranu.
Slučaj Visoka je ‘mi ili oni’
Taj problem je prisutan već nekoliko godina. Ne dozvoljava se pravo uvida u spis obrani u situaciji kada ne postoji nikakva zakonske prepreka, izjavio je odvjetnik Veljko Miljević. To djeluje na kvalitetu procesa i vrlo je vjerojatno da će zbog toga proces izgubiti vjerodostojnost. Jer vi kada ste oštećeni u pravu obrane onda sve što se protiv vas donese ne može imati značajke kvalitetne sudske odluke. To znači da su povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom, a to onda znači da ukoliko Ustavni sud ne reagira onda slijedi Sud za ljudska prava u Strasbourgu, a tu nema sumnje kako taj europski sud gleda na kršenje ljudskih prava. Sudski su postupci logični i formalni postupci. Forma se prije svega mora poštivati. U meritum stvari se uopće ne ide ako nije forma poštivana. Jer forma sudskog procesa jamči slobodu i prava pojedinca.
Način na koji se Kolindu Grabar-Kitarović tjera u Visoku ulicu je nevjerojatan i potvrđuje ono geslo ‘ili mi ili oni’, koje je Milanović izgovorio kada je bilo jasno da je Josipović izgubio, nastavio je Dujmović. To je izgledalo kao da će je deportirati, čini se da je to ipak zastalo. To je primjer podmukle mržnje. Političari bi trebali voditi računa o tome jer takvim svojim stavovima negativno utječu na ljude.
Stalno se govori o mračnim devedesetima, o povratku u te godine. Ali što to znači? Devedesete su bile odlične godine, ako gledamo na njih kroz polet koji je postojao u naciji. Doduše bilo je to vrijeme menadžerskih kredita čiji popis njih oko 400 HNB krije kao zmija noge. Radi se o ljudima bivšeg komunističkog sustava koji su dobili kredite bez pokrića i domogli se vlasništva nad velikim privrednim bogatstvom Hrvatske u sjeni ratnih zbivanja.
Postavlja se pitanje bi li Josipović mogao biti to što jest da mu otac nije bio partizan i visokopozicionirani funkcionar. Za njih je u Hrvatskoj bio građanski rat jer je za njih država bila Jugoslavija i gledano s pozicije Jugoslavije to je bio građanski rat, ali ako gledamo s pozicije hrvatske državotvornosti onda je to bila agresija.
Izvor: direktno.hr
