Ispovijest: Kako sam naživcirala prevaranta koji nudi poslove u Njemačkoj
Pitala sam ga da u kojem trenutku potpisujem ugovor? ‘Sve treba ići svojim tokom gospođo’. Onda je bio jako ljut što sam JA neupućena da je takva procedura. Već me se lagano pokušavao riješiti.
Naša čitateljica Dejana Nikolić pohvalila nam se kako je dobro izmučila prevaranta koji, po već viđenom scenariju, nudi poslove u Njemačkoj i drugim zemljama, a zauzvrat traži ‘samo’ uplatu od 250 kuna. Nažalost, ovakvi prevaranti svakodnevno ‘operiraju’ i srećom, ova priča je jedna od onih gdje je prijevara uspjela biti prevenirana. Mnogi Hrvati su u vjetar bacili svoj novac. Evo Dejanine priče.
‘Jedan nedjeljni obiteljski ručak pretvorio se u ovu priču. Pokraj svih ljudi, i pokraj donekle upućene kćeri, moj tata mi je sav euforičan na ručku priopćio da ide raditi u Njemačku. Moja reakcija je bila samo čuđenje, jer da je lako, ja bih već bila tamo sa svojom obitelji. Prvo sam pomislila da je ‘iskopao neku vezu’. Rekao mi je da je nazvao oglas za posao.
Odmah sam mu rekla da mi pokaže oglas, više nije znao gdje ga je spremio. Pitala sam da oglas možda nije vidio na portalima za traženje posla. Rekao je da misli da ne. Nakon bajne priče koju mi je ispričao, sve mi je zvučalo prejednostavno. Negdje mora biti neka ‘caka’ u cijeloj priči. I morala sam se sama uvjeriti. I njega. Jer on je bio presretan. Uopće me nije slušao kada sam mu rekla da to sve ‘smrdi’ na prijevaru. I onda sam i sama uvidjela kako ljudi u očaju, financijskim problemima do grla, zaista povjeruju u sve.
‘Na prvu mi je zvučao arogantno’
Iako je bila nedjelja nazvala sam kontakt broj tri puta. Nije se javljao. Drugi broj je bio isključen. Sad sam ja već bila euforična jer nisam mogla dočekati da mi se javi. Cijelu večer, nakon povratka u stan, sam razmišljala i vodila beskrajne dijaloge sa suprugom, i beskrajne monologe sama sa sobom. Ne, ne i ne. Pokraj svih ljudi, on je zvao, i povjerovao, a da se nije konzultirao sa mnom. Samo zato što sam malo više upućena od njega. U ponedjeljak ujutro sam imala propušten poziv. Bio je to kontakt koji sam jučer pokušavala dobiti. Nazvala sam opet i nije se javljao. E sad sam već bila ljuta. I nakon nekog vremena me on opet zvao. Ajme, ajme. Nisam bila spremna. Gdje su pitanja koja sam si pripremila? Ali nisam htjela propustiti priliku.
Javio se muški glas. Iskreno, već po glasu čovjek mi se učinio jako arogantan. Ali ja tada nisam bila objektivna. Već sam mu se javila sa gardom i mišlju ‘uhvatit ću te u laži’. Zapravo, za nekoga tko ne zna, vjerujem da bi povjerovao. Ovako, meni je to bilo stvarno smiješno. Rekla sam da je jučer zvao moj suprug i da ga sada nema dva dana pa da mogu ja obaviti razgovor. Na brzinu mi je rekao ime tvrtke i nastavio pričati. Čekaj, čekaj, čekaj. Pitala sam ga da mi ponovi ime tvrtke da mogu zapisati, i tu je već bio malo nestrpljiv jer mora slovkati. Nema veze, mislim si, samo ti slovkaj.
Pitala sam ga gdje je sjedište. Opet je bio kao ljut što uopće pitam. U Bavarskoj, rekao je. Rekla sam mu da bude malo konkretniji. Koji grad!?! Nije znao reći ili je pokušavao smisliti. Rekao je: ‘Mi smo ozbiljna firma sa preko 700 zaposlenih’, bla bla, bla. Rekla sam ok, a gdje? Počeo je nabrajati gradove, nisam ga dobro čula, ali rekao je i München. To sam jedino uspjela čuti. To su mjesta gdje se radi, posao je terenski… Ali i dalje mi nije bilo jasno gdje je sjedište?
(Objašnjenje: tvrtka koju je naveo zaista postoji u Njemačkoj. Ali zar bi tako velika i ozbiljna tvrtka tražila radnike po Hrvatskoj? Za stalno, sezonski, pomoćne radnike, majstore…Uprava jedne takve tvrtke mora biti negdje stacionirana.)
‘Radna dozvola gotova za 3-4 tjedna, plaća 1800 eura’
Na pitanje da li je on posrednik ili vlasnik te tvrtke, dobila sam odgovor da je on zaposlenik od 2001. godine. I da traži radnike.
(Objašnjenje: Ne mogu zamisliti da mene kao zaposlenika kadrovska služba/ljudski potencijali/resursi pošalje da odem u Hrvatsku, recimo, tražiti radnike, i da dam oglas preko nekog oglasnika na hrvatskim stranicama.)
Pitao me što je moj suprug po struci. Rekla sam da je mehaničar, ali da je 2 godine radio na ‘baušteli’ za tvrtku koja je otišla u stečaj. Nemam pojma kako sam tako brzo smislila takve laži. Pitala sam ga kakva je procedura. Rekao je da on papire nama doma šalje poštom, radna dozvola je gotova za 3-4 tjedna. Plaća za, recimo, pomoćnog radnika je 1800 eura, sa plaćenim smještajem i hranom. Ali (naravno) jedino što bi trebalo je platiti cca 220 kuna za prijevod i ovjeru životopisa. Okej, to sam čekala. Još da je rekao ovjeru svjedodžbe, ali životopisa?
Objasnila sam mu da sam ja sa njemačkim jezikom na razini B2 (a nisam, ja njemački ne znam) i da što se tiče životopisa, on je besprijekoran. Tu je ostao malo zatečen, ali je rekao da ja ipak nemam ovlasti za ovjeru. Također, nisam ni profesorica njemačkog jezika. (Zašto bi životopis morao biti ovjeren?) Rekla sam ok, da ću odnijeti životopis kod ovjerenog sudskog tumača za njemački jezik. Naravno, to ne bi bilo moguće. Zašto? Taj životopis baš mora biti ovjeren u Njemačkoj, u toj tvrtki jer oni imaju poseban obrazac koji se popunjava. I tvrtka ima zaposlene odvjetnike i javne bilježnike čiji je to posao. I nakon navlačenja oko tog životopisa, bila sam ga spremna poslušati dalje.
‘Zvučao je stvarno stručno i pametno’
Također, treba platiti biljege za radnu dozvolu. Samo biljege, jer ostatak troškova snosi poslodavac. (Koji ostatak troškova?) Odgovorila sam mu da me rodbina iz Njemačke uputila na to da se za radnu dozvolu ništa ne plaća. I sada se on tu počeo izvlačiti na XY Zakone o radu Njemačke. Da, da, zvučao je stvarno stručno. I pametno. Nije na odmet spomenuti i činjenicu da treba platiti poštarinu iz Njemačke i za Njemačku za tu svu papirologiju. Žao mi je što se nisam sjetila snimiti cijeli razgovor. Ovaj mu je cijeli razgovor išao na živce, osjetila sam to. I ja sam mu išla na živce. K tome je rekao kako smo mi Balkanci (vjerojatno konkretno ja!) neupućeni u EU pravila. Da, gdje je Njemačka od Hrvatske. Da neka probamo sami naći posao, trebat će nam pola godine. A ovako je ovo velika prilika. Tvrtka ovakvog obujma traži radnike raznih profila. Nema što nema. I posao se dobiva ovako telefonski? Nasmijao se i rekao da naravno da ne, da se nakon te sve papirologije obavlja sistematski pregled. A na kraju cijele priče postoji organizirani prijevoz za sve ljudi prijavljene za posao. Ali ulaze nam u susret pa se prijevoz plaća na prvoj plaći.
Pitala sam ga da u kojem trenutku potpisujem ugovor? ‘Sve treba ići svojim tokom gospođo’. Onda je bio jako ljut što sam JA neupućena da je takva procedura. Već me se lagano pokušavao riješiti. I na mojih 100 pitanja polako me se htio riješiti: ‘Gospođo, imam ja previše poziva za ova radna mjesta.’ Kada se bolje informiram neka mu se javim. Nakon toga je isključio mobitele. Jer mu je radno vrijeme do 15 h. A u Hrvatskoj je. I dijete mu se dere u pozadini. Presmiješno.
Možda sam i neke detalje izostavila, jednostavno se više ne mogu sjetiti. Žao mi je što me tako ‘otkantao’ jer na pitanja kao što je smještaj, na koju bi adresu bio prijavljen, što je sa zdravstvenim, tko je vlasnik tvrtke, da mi da neke konkretnije podatke, nisam uspjela dobiti odgovor. Ovo je muljaža. I nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Također sam kasnije našla njegov oglas na jednoj stranici i bila sam toliko ljuta da sam nazvala kontakt broj oglasnika i prijavila oglas da je prijevara. Da ga maknu. Jer će još ljudi nasjesti na takvu priču. Ja znam da se takve stvari ne provjeravaju, to je masa oglasa, isto tako, taj će čovjek opet tako nešto probati pod drugim imenom, drugim brojem mobitela, ali ljudi, probajte ne nasjedati na takve priče. Zašto bi poslodavac iz Njemačke uopće tražio radnike na hrvatskim stranicama? Zašto bi neki zaposlenik te tvrtke tražio radnike? Zašto bi radnik plaćao radnu dozvolu? Za jezik me uopće nije pitao.
‘Ne budite naivni’
Sada mi je malo lakše, ali ima ih još takvih. Sretno svima. Ne budite naivni. U našem slučaju nitko nije prevaren, ali s tatine strane vlada razočaranje. Kao da sam mu šamar opalila kada sam mu rekla da zaboravi na taj posao. Naravno, sretan je što nije nasamaren. Ali čovjek je stvarno spreman povjerovati u svašta. Čak i neznancu. 200-250 kn nije puno s obzirom na činjenicu da biste dobili odličan posao, ali na kraju biste te novce bacili u vjetar. 250,00 kn puta 15 osoba čak premašuje i plaću za koju moj suprug (kao i većina stanovništva) radi cijeli mjesec. Fizički posao.
I tu ‘siću’ zaradi pošteno.’
Autor: CroExpress
